Results 1 to 3 of 3

Thread: Marija Jurić Zagorka - Grička vještica - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Marija Juri? Zagorka - Gri?ka vještica - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    Marija Juri? Zagorka - Gri?ka vještica

  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Marija Juri? Zagorka - Gri?ka vještica - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    Gri?ka vještica, ciklus romana hrvatske književnice Marije Juri? Zagorke.

    Gri?ka vještica nije jedan jedinstveni roman, nego ciklus romana od sedam svezaka. Prvi roman ?uvenog ciklusa pod nazivom "Tajna krvavog mosta" po?inje izlaziti 1912. godine u Malim novinama, a tiska se u svescima. Uspjeh je tako živ da vlasnici tiskare, ne pitaju?i Mariju Juri? Zagorku, objavljuju na kraju romana da je to tek uvod i da ?e se uskoro pojaviti nastavak.
    Zapregnuta u taj pripovjeda?ko-novinarski jaram, autorica piše iz dana u dan, objavljuje uo?i I. svjetskog rata (1913.-1914.) "Kontesu Neru", "Gri?ku vješticu" i "Malleus maleficarum". Poslije rata u "Novostima" i "Ve?eri" ostale romane koji se ideološki i tematski nadovezuju na one koje smo spomenuli: "Dvorska kamarilla", "Suparnica Marije Terezije" i "Buntovnik na prijestolju".
    18. lipnja 1918. godine u HNK-u u Zagrebu izvedena je dramatizacija nadasve popularnog romana spisateljice Marije Juri? Zagorke "Gri?ka vještica". Kazališna je uprava to?no znala da ?e to djelo i na pozornici požnjeti nezapam?eni uspjeh. Jer pri?u o progonu vještica u Zagrebu autorica je odjenula u romanti?arsko pustolovno ruho. Djelo je dalo veliki doprinos u opismenjavanju naših ljudi i izvan granica Hrvatske.


    Zagorka i roman "Gri?ka vještica"
    Kazališna izvedba je na pozornici požnjela nezapam?en uspjeh. Unato? uspjehu pojavile su se i kritike u kojima se autoricu napada, a njezin se rad naziva šundom. No bilo je onih koji su hvalili dramu. A. V. Ku?ini? u studiji „Czopernicki czeh” objavljenoj u ?asopisu „Zagreb” 1. sije?nja piše: :„...Pro?itavši Zagorkinu Gri?ku vješticu, neobi?no sam se iznenadio nad vještinom kojom Zagorka piše o ovom tragi?nom razdoblju ljudske povijesti. Ona prije nego što se lati pisanja svoga romana, dobro prou?i potrebni povijesni materijal i, prema tome, ?ine joj nepravdu koji na njezina djela gledaju s visokog pijedestala i njezine romane prezirno guraju me?u sajmišnu literaturu. Zagorka je svoju Gri?ku vješticu obradila na temelju krvavih sudbenih ljetopisa starog Zagreba, i to u ono doba kad se kod nas slabo znalo o progonu vještica i kad su, dapa?e, neki u?enjaci tvrdili da u Zagrebu nije bilo takvih progona...”

    U Jutarnjem listu od travnja 1930. izašla je izjava profesora Horvata u kojoj on potvr?uje autenti?nost podataka na osnovi kojih je Zagorka pisala svoje mnogo napadane romane: :„...Autorica je dolazila u arhiv dok je još bio u banskim dvorima u prizemlju pa je tražila i dobivala podatke od dr. Bojni?i?a, Laszovskog i mene. Mi smo je uputili na znanstvena djela koja govore o tom pitanju (progonu vještica u Hrvatskoj i ?itavoj Europi) i moram priznati da je Zagorka uložila mnogo truda da to prou?i. Ona je pro?itala bezbroj rasprava koje smo pisali... Naravno da njoj kao piscu pripada litentia poetica, ali gospoda krivo misle da je radnja izmišljena. Pozadina njezinih romana je apsolutno vjerno prikazana. Vrlo štujem Zagorku što svojim romanima popularizira povijest...”


    Vrijeme radnje
    Vrijeme radnje te?e kronološkim slijedom uz povremene retrospekcije koje se o?ituju u ispovijedima likova odnosno njihovim prisje?anjima iz prošlosti: „Radnja se odvija u stalnom kretanju prema naprijed, sadašnjost se nadovezuje na novu sadašnjost, prošli doga?aji se spominju samo ako u nekom zapletu mogu postati element konstrukcije, budu?i – samo kao prijetnja ili mogu?nost povoljnog rješenja po glavnog junaka.”
    Približno to?no vrijeme radnje možemo odrediti uz pomo? podataka iz romana: radnja Tajne Krvavog mosta zapo?inje u kasno ljeto, a završava u prolje?e idu?e godine: „...Kad su procvale ?ur?ice...”, radnja Kontese Nere zapo?inje proslavom šesnaestog ro?endana glavne junakinje romana – kontese Nere Keglevicz, u jesen iste godine kada je završila radnja Tajne Krvavog mosta. Radnja Kontese Nere i Malleus maleficaruma se odvija u periodu od tri godine, radnja Suparnice Marije Terezije I i II odvija se u periodu od jedne godine. Upravo iz romana Suparnica Marije Terezije II možemo uzeti povijesni doga?aj (koji se opisuje u romanu), - predaje carske krune Josipu II. 1780. godine, kao orijentaciju. Dakle, radnja prvog romana zapo?inje oko 1775. godine, Dvorske kamarile oko 1784. a završava 1787. kada zapo?inje radnja zadnjeg nastavka – Buntovnika na prijestolju. Ponovno nam iz radnje posljednjeg romana godina 1788. služi kao orijentacijska, potkrepljena povijesnim doga?ajem opisanim u knjizi – rat Josipa II. s Turcima koji je trajao do 1790. godine. Rat je završio smr?u Josipa II. - tako?er opisanim u djelu. Radnja završava 1791. Podatkom iz fabule – onim koji govori da sin glavnih junaka koji se spominje u Buntovniku na prijestolju kao dvogodišnje dijete te 1790. opisom ovog istog djeteta kao petogodišnjeg dje?aka, možemo potkrijepiti to?nost vremenskog perioda trajanja radnje od šesnaest godina. Dakle od 1775. - 1791. Isto se tako poklapa Nerin šesnaesti ro?endan s krajem djela kada ona kao tridesetdvogodišnja žena ima petogodišnjeg sina.
    Vrijeme radnje je ukomponirano u po?etak osamnaestog stolje?a, kada u Hrvatskoj dolazi do sukoba Hrvata s Ma?arima pri kojemu se Marija Terezija priklanja Ma?arima radi o?uvanja postoje?eg mira u monarhiji. Ovo razdoblje preslika je stanja u Hrvatskoj za vrijeme nastanka romana, dakle od 1913. - 1920. kada se Hrvatska nalazi u nezavidnom položaju za vrijeme i nakon Prvoga svjetskog rata. Iz ove ?injenice iš?itavamo upravo politi?ku obojenost spisatelji?inih romana, me?u kojima je i Gri?ka vještica.


    Mjesto radnje
    Mjesto radnje je teško detaljno i precizno odrediti jer se radnja odvija u velikom broju prostorija, dvoraca pa ?ak i gradova.
    Radnja romana Tajna Krvavog mosta odvija se u Zagrebu, Varaždinu te u Hrvatskom zagorju. Od brojnih prostora kao mjesta zbivanja navest ?u neke znamenitije: Pata?i?ev dvor, dvorac grofa Meška, mlin na Savi u Zagrebu, crkva sv. Marka, kula Medveš?ak, ku?a baruna Makara, samostan opatica sv. Klare, ku?a barunice Lehotske...
    Radnja romana Kontese Nere odvija se u Zagrebu i Be?u. Prostori: Mesni?ka kula, ku?a Barice Cindek, „Crvenom dvorcu” grofice Ratkay, dvoru carice Marije Terezije, gostiona „kod Crnog orla”, dvorac Mokrice, Manduševac, pala?e gradskih poglavara, Slaveti?...
    Radnja romana Malleusa maleficaruma odvija se u Be?u, Sisku, Zagrebu. Prostori: Draškovi?ev dvorac, Oroslavje, Mokrice, Gri?, dvorac carice Marije Terezije, ku?a gradskog odvjetnika Dvojkovi?a, pala?a gradskog suca Kraja?i?a...
    Radnja romana Suparnica Marija Terezija I. i II. odvija se najve?im dijelom na dvoru habsburške carice Marije Terezije – u tzv. Terezijanumu u Be?u te na drugim lokacijama u Be?u, npr. u „Žutom gradu” (naziv za dio Be?a, današnju ?etvrt, u kojemu su živjeli Židovi), u šumi Waldburg, u ku?i kova?a lijesa Woolfa, u jezuitskim samostanima...
    Radnja romana Dvorska kamarila odvija se u Be?u, u Parmi u Italiji, u Bavarskoj, u Hrvatskom zagorju. Prostori: Terezijanum, dvorac grofa Vojkffyja, waldburški dvorac, dvor k?eri Marije Terezije Amalije u Parmi...
    Radnja romana Buntovnik na prijestolju odvija se na Zemunskoj ravnici, u Be?u, Ugarskoj, Beogradu, Karlovcu. Prostori: carski laboratorij, Rosenbergov dvorac, dvorac cara Josipa II., odaje carice Marije Terezije, Terezijanum, jezuitski samostan...
    Odabir mjesta radnje vrši ulogu u prikazivanju doga?aja. Radnja se ne prikazuje istovremeno na više mjesta, ali mjesto njena odvijanja se mijenja iz epizode u epizodu. Radnja se odvija na poznatim povijesnim lokacijama u Europi op?enito govore?i, ali i u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu. Upravo ?injenica da se ve?ina doga?aja odvija u Zagrebu i Be?u otkriva nam spisatelji?inu intenciju bu?enja društvene svijesti. Glavni se likovi, koji su rodom iz Hrvatske, na carskom dvoru u Be?u gdje su stjecajem okolnosti prisiljeni živjeti, bore za vlastiti te opstanak svoje ljubavi. Spisateljica pomo?u njihove pri?e preslikava život vlastitoga vijeka u kojemu se Hrvatska bori za odcjepljenje od tu?inskog utjecaja, odnosno tu?inske vlasti. Smještaju?i radnju na znamenite lokacije u Hrvatskoj, a naro?ito u Zagrebu ona otkriva i isti?e svoju zavi?ajnost i patriotski žar. Prikazuju?i misteriozna zbivanja u podzemnim hodnicima starog Gri?a otkriva oslonjenost na nacionalnu mitologiju. Spisateljica ovim postupkom u ?itatelja pobu?uje interes za sli?ne lokacije u svojoj domovini, dakle u Hrvatskoj te samim time poti?e ?itatelje na istraživanje, na otkrivanje sljede?ih doga?aja kako bismo saznali što više o daljnjem razvoju radnje. Ona vješto smješta radnju na lokacije ?iji povijesni zna?aj otkriva samom radnjom. Isprepli?u?i ova dva efekta u ?itatelja se spontano budi domoljublje: „...Paralelno sa razvojem svijesti o nacionalnoj pripadnosti i ra?anjem interesa za povijest..., raste interes za povijesne teme i istovremeno se uo?ava mogu?nost formiranja društvene svijesti suvremenika izborom ovih tema. Pou?iti i zabaviti namjeravala je i Zagorka pišu?i Gri?ku vješticu, a moramo ista?i da je u oba ova imperativa unijela toliko spisateljskog žara da je, u okvirima one vrste književnosti kojoj po svim osobinama pripada, u tome zaista i uspijevala...”


    Vrsta djela
    "Gri?ka vještica" je roman. Po temi to je ljubavni roman s elementima pustolovnog, kriminalisti?kog, akcijskog, povijesnog. Djelo je nastalo u razdoblju moderne, no ono nije reprezentativan primjer toga razdoblja. U djelu se susre?emo sa mnogim romanti?arskim motivima kao što su npr. : mistika, tajanstvenost, neobjašnjiva ubojstva, lik kontese Nere koji je tipi?an romanti?arski lik (ona je zbog svojih stavova u sukobu s društvom u kojem živi), spisatelji?ino unošenje narodne usmene predaje u radnju. Tako?er se isti?e utjecaj hrvatskog narodnog preporoda na Zagorkino stvaralaštvo. On se o?ituje u pomalo antiaustrijskoj orijentaciji jer Zagorka pišu?i o borbi glavnih junaka za svoju sre?u na be?kom dvoru, u biti želi upozoriti na provo?enje ma?arizacije u njeno doba. Ona sugestivno, ali ipak neizravno isti?e, da glavne junake u tu?ini sustižu neda?e jedna za drugom, te nam govori o spisatelji?inom mišljenju kako Hrvatsku sustižu nevolje pod tu?om vlaš?u.
    Likovi se upuštaju u vratolomne pustolovine kako bi spasili svoje ideale, obranili svoje stavove ili razotkrili zlo?ince. Razna ubojstva kao npr. u Tajni Krvavog mosta, kojim ubojica nagoviješta ubojstva još osmorice plemi?a daju kriminalisti?ku notu romanu. Povijesni doga?aji koji su ukomponirani u djelo kao dio prepreka koje glavni junaci moraju prebroditi da bi ostvarili svoju sre?u u romanu vrše ulogu Zagorkine namjere da hrvatske ?itaoce zainteresira za hrvatsku povijest. Razni podzemni hodnici, tajni prolazi u zidovima pala?a, dvoraca (npr.: u Trakoš?anu, Mokricama), zatvaranja u podrume, daju romanu ugo?aj tajanstvenosti i misti?nosti. Akcija se prikazuje uglavnom pomo?u prepri?avanja, jedna od rijetko opisanih je Sinišino prerušavanje u vraga.
    U romanu se pomo?u dijaloga „...postiže maksimalna podudarnost vremena pripovijedanja i vremena opisanog zbivanja, na taj se na?in gotovo sva prikazivanja i prikazuju, što može zvu?ati ?udno, jer se radi o vrsti romana u kojoj je akcija dominatni element sadržaja...”


    Jezik i stil
    Romani objedinjeni pod zajedni?kim naslovom Gri?ka vještica pisani su kao romani u nastavcima što govori o gomilanju kratkih epizoda koje se prekidaju na najzanimljivijem mjestu. Funkciju formiranja zapleta ima prerušavanje. Stanka se prerušava u muškarca: „...Presvla?enje sirotice Stanke u muškarca postaje osnova mnogim zapletima i razlog uvo?enju mnogih poznatih motiva: muškarac se nalazi izme?u dvije žene..., pa iz toga proizlaze mnoge komplikacije, ova ?e Stankina vještina biti povod mnogim tajanstvenim doga?ajima, a poslužit ?e i povezivanju ovog prvog dijela Gri?ke vještice sa drugim dijelom. Ovakva su rješenja tipi?na za mnoge vješto konstruirane epizode u Gri?koj vještici.”7, Siniša u krvnika, vraga i pruskog vojnika, Nera u sluškinju, Josip II. u gra?anina, grofica ?ikulini u seljakinju, Giulija u barunicu Lehotsku, opaticu Beatu, barun Makar u lopova... Napetost je postignuta prekidanjem mnogobrojnih epizoda u najnapetijem trenutku, a osim toga i specifi?nom Zagorkinom tehnikom „preskakivanja” doga?aja koji se naknadno razriješe. Prisutna su razna romanti?arska obilježja kao npr.: zagonetna ubojstva, tajni prolazi u zidovima ili u podzemlju, špilje, motivi podruma napuštenih ku?a i opisi tajanstvenih samostana preuzeti iz gotskih romana. Ljubavni zapleti preuzeti su iz sentimentalnih romana, a drumski razbojnici iz pustolovnih. Fabula je razgranata i opsežna, svi sporedni doga?aji su važni za razvoj glavne radnje. Radnja se odvija pomo?u dijaloga. Nema spisatelji?inih prepri?avanja, a da sadržaj ne pripovijeda jedan od likova. Spisateljica nije nepristran pripovjeda?: ona se priklanja pozitivnim likovima, iako negativne ne osu?uje, ali ih u djelu uvijek primjereno kažnjava zbog njihovih ?inova. Roman je napisan u on – obliku, što zna?i da je spisateljica sveznaju?i pripovjeda?. Roman je napisan jednostavnim, pripovjednim jezikom uz uporabu germanizama, talijanizama, latinizama. Jednostavno, sažeto, jasno i konkretno prikazivanje doga?aja obilježja su spisatelji?inog novinarskog stila.


    Tematske odrednice "Gri?ke vještice"
    „...Da bi izrazila svoje ideje koje su imale osuditi svaku svijest koja nekriti?ki prihva?a predrasude i zastarjele društvene norme, Zagorka bira temu koja najbolje udovoljava i njenim pripovjeda?kim sposobnostima. Progoni vještica, kao tema iz i ne tako davne prošlosti, vješto su iskorišteni za nizanje stravi?nih, tajanstvenih i pustolovnih scena...”8 Tema ovog romana mogla bi se odrediti kao ljubavno – povijesna. Uz ljubavne pri?e glavnih likova Tajne Krvavog mosta: Stanke i Meška, te glavnih likova iz romana: Kontesa Nera, Malleus Maleficarum, Suparnica Marije Terezije I i II, Dvorska kamarila, te Buntovnik na prijestolju: Nere i Siniše, pratimo još nekoliko ljubavnih pri?a sporednih likova. Ove ljubavne pri?e – kako glavnih, tako i sporednih likova isprepletene su sa znamenitim povijesnim zbivanjima onoga doba, npr: ukidanje progona vještica, reforme Marije Terezije i Josipa II., rat Habsburške monarhije s Turcima, djelovanje Trenkovaca, cari?ina politika koju je vodila udaju?i i žene?i svoju djecu s djecom europskih vladara stvaraju?i tako saveze radi o?uvanja mira u Europi, retrospekcije pojedinih likova: bitka s Turcima kod Siska, urota zrinsko – frankopanska, rat Marije Terezije s Fridrihom II. ... Budu?i da je kroz cijeli ciklus romana prisutan motiv vještica, a naro?ito u romanima: Kontesa Nera i Malleus maleficarum osim ljubavno – povijesne teme, prisutna je i tema progona i spaljivanja vještica kojom Zagorka poti?e žene svoga doba (koje su bile diskriminirane), na svojevrstan revolt. U romanu Malleus maleficarum ?iji naslov zna?i malj protiv vještica, koji je ujedno i naslov zloglasne knjige s kraja petnaestog stolje?a autora Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera, Zagorka pomo?u pri?e glavne junakinje Nere koja se bori za ukidanje spaljivanja žena pod optužbom da su vještice, do?arava svoju borbu koju je vodila kako bi je muškarci prihvatili kao ženu – novinara.

  3. #3
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Marija Juri? Zagorka - Gri?ka vještica - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA


    Karakterizacija likova:
    Likovi su plošno atribuirani i polarizirani. Imaju unaprijed zadane karakterne osobine: ili su dobri ili zli. Spisateljica ovom tehnikom, koja se još naziva i crno – bijela tehnika, radnju u biti svodi na stalnu borbu antagonisti?kih parova, bez psiholoških nijansi: „...Crno – bijela tehnika proteže se i na formiranje zapleta. Crni likovi su pokreta?i radnje, oni su organizatori spletki, a razlozi za ovakvu djelatnost raznoliko su motivirani, bilo glupoš?u, neukoš?u, gramzivoš?u ili sujetom, ali uvijek neobrazloženom osobinom lika. Bijeli se likovi nalaze u stalnom aktivnom stanju izmicanja pogibeljima koje im sa svih strana prijete.”9 ?esta je uporaba dualizma li?nosti, npr.: jezuit Anzelmo, koji je jedan od intriganata Tajne Krvavog mosta, se u kasnijim nastavcima pojavljuje kao jezuit Grande. Osim dualizma, susre?emo se i sa višestrukim li?nostima kao npr.: Giulija – žena baruna Makara, koja se Anzelmu predstavlja kao opatica Beata, a visokom plemstvu kao udovica Katarina Lehotska. Osobine likova se ne mijenjaju. Likovi prolaze kroz mnoga iskušenja, ali i u raznim situacijama ostaju onakvi kakvi su predstavljeni prvi put – ili dobri ili zli: „...Svako detaljno psihološko karakteriziranje likova zaustavilo bi gomilanje epizoda i smjenjivanje doga?aja.”10 Dakle, da je spisateljica iznosila psihološka obilježja pojedinih karaktera, radnja bi izgubila na dinami?nosti, gomilanje epizoda prekinutih u najnapetijem trenutku koje vrši zada?u održavanja napetosti, bi rezultiralo padom napetosti i indirektnim udaljavanjem od trenutne radnje. Spisateljica koristi širok spektar likova koje pronalazi u svim slojevima. Ona u radnju uvodi seljake, odnosno kmetove, purgere, plemstvo, aristokrate pa ?ak i likove iz carske obitelji. Likovi su iz razli?itih zemalja ugl. iz Zagreba i Be?a, pri ?emu autorica na neizravan na?in sugerira svoju naklonost prema likovima iz Hrvatske. Oni se u Be?u bore za svoj opstanak, ne uživaju ni u kom pogledu, u tu?ini ih snalaze same nevolje kojima su uzrok ugl. tu?inci. Viši slojevi (odnosi se na plemstvo, aristokrate) iskorištavaju niže slojeve. Oni iskorištavaju neukost obi?nog puka poti?u?i ih da vjeruju u razne besmislice služe?i se svojom vlaš?u kako bi ih uvjerili u to. Najbolji primjer za ovu ?injenicu jest onaj, koji govori kako su odvjetnik Dvojkovi? i gradski notar Sale poticali vjerovanje puka u vještice radi svoje koristi. Naime, oni su no?u plja?kali prerušeni u vještice i ostavljali metle na mjestu zlo?ina, a danju okrivljali vještice kao glavne krivce za plja?ke, ali i ostale neda?e koje su snalazile narod (poplave, tu?e). Plemi?i su osnovali tajno društvo „Lucifera” koje je imalo sjedište u Dvojkovi?evoj ku?i te u Samoboru. Luciferi su no?u orgijali i opijali se s mladim seljankama koje su zbog svog neznanja bile uvjerene da su u paklu: „...luciferani koji nesmetano orgijaju u paklenski dekoriranim dvorcima, niži ?lanovi ovog udruženja, maskirani plja?kaju, a ako vještice osu?ene žene mogu sucima opisati kakav je bio njihov ugovor s vragom, jer su na ovakvim orgijama bile njihove miljenice. Dvostruki se moral plemstva oslikava u atmosferi erotsko – demonskih zbivanja. Me?utim, autori?in osu?uju?i stav sprije?ava razvoj ove vizije u ?itao?evoj mašti...”11 Ve?ina likova su poznate ili manje poznate li?nosti. U njihovim pri?ama nalazimo sli?nosti sa podacima iz njihova stvarnog života. Kako je spisateljica uvijek prije pisanja prou?avala arhive i istraživala pojedinosti iz života svojih budu?ih junaka, mnoge pri?e iznesene u romanu imaju istinitu podlogu. Glavni likovi su: Stanka, Jurica Meško, Nera Keglevicz, Siniša Vojkffy. Sporednih likova ima jako puno. Navest ?u one koje smatram da su važniji za razvoj radnje: Anzelmo, Giulija, barun Makar, Ružica Vojnovi?, Klement, Franjo Pata?i?, Pavao Draškovi?, ?uro Ottenfels, Elvira, barun Kukmica, Suzana Ratkay, Petar, Adam i Ivka Orši?, Tito i Sanda Kraja?i?, grof ?ikulini, grofica Auersperg, grof Vokffy, Ivo Skerlecz, Terka Nadaždi, Ženka Draškovi?, Mikica Smernjak, gumbar Adam, Filip, Jelica i Margareta Kušenka, krvnik Puncer, Van Swieten, „svetac” Rafael, Kaunitz, Bathyany, grofica Fuchs, princeze: Amalija, Elizabeta, Marija Antoaneta, prin?evi: Karlo i Josip II., carica Marija Terezija, car Franjo Josip, Mimi, kova? Woolf, Lasi, Davila, Marica, jezuiti: Pelegrini, Euzebije, Khevenhiller, grof Rivera, Taruka, Natalija Jagušinska....

    Jurica Meško
    Meško se pojavljuje kao pustopašan mladi? koji trati vrijeme opijaju?i se s plemi?ima u jezuitskom samostanu, te brojnim plemi?kim pala?ama. Pijanke zapo?inju za vrijeme sve?anih ru?kova, nastavljaju se cijelo popodne, ve?er i no? a ponekad i jutro. Zahvaljuju?i svojoj mladosti, Meško uspijeva ostati pribran. Ponekad vara u ispijanju vina prolijevaju?i ga ispod stola: „...Gospoda nastoje stati na noge, ali im to ne uspijeva. Gvardijan se pokuša uprijeti o stol i podi?i trbuh, ali uzalud .Jedino Meško ustade. Mlad, ?vrst, gibak, u licu mu simpati?na odlu?nost i inteligencija...”12 Meško nema ni oca ni majke, oboje su umrli i ostavili mu poveliko nasljedstvo zahvaljuju?i kojemu on ne mora ništa raditi. Budu?i da su svi plemi?i zabrinuti zbog neobi?nog ubojstva grofa Mernaya za ?ije je truplo bio priboden pergament s porukom da je prvi od devetorice te zbog pojavljivanja plavog svjetla u davno napuštenoj ku?i baruna Makara, Meško kre?e u istraživanje. Na to ga poti?e naglo putovanje baruna Makara. Meško je slijedio Makara, koji nije otputovao ve? je u mrkloj no?i otišao u svoju napuštenu ku?u.U podrumu ku?e Makar je nestao, a Meško je ?uo razgovor ?etvorice nepoznatih muškaraca. Meško je uspio pobje?i iz ku?e, a idu?eg dana ga je u svoju ku?u pozvala barunica Katarina Lehotska, kako bi ga upoznala sa svojim „ne?akom poru?nikom Stankom”: „...Predve?er se stade pripremati za odlazak k barunici. U sedam sati bio je ve? posve odjeven. Pogledao se u ogledalu. Stasit, pristao, visok, vitak, širokih le?a, otmjenog držanja, ?vrst momak. Nije nosio vlasulju, nego je gustu, tamnu kosu ?ešljao nauznak, tamne o?i bile su duboke i pronicave, a ispod malih crnih brkova smiješila se nekom ironijom izbo?ena rumena usta. Sve?ano odijelo dobro mu je pristajalo. Nije bio tašt, ali je osjetio zadovoljstvo što dobro izgleda...”13 Barunica ga je upoznala sa svojim ne?akom s kojim se ubrzo sprijateljio.Za baruni?ina izbivanja iz ku?e Meško je svake ve?eri posje?ivao svoga novog prijatelja. U ku?i barunice Lehotske, Meško je ranjen te je morao ostati nekoliko dana kod nje. Barunica ga je njegovala i osvajala a on se svakim danom sve više zagledavao u nju. No ipak je i dalje prijateljevao sa Stankom koji ga je svojim utjecajem odvra?ao od pustopašnog života: „..dosad sam mislio da je novac, dobro jelo, kapljica, zdravlje i žena ono što mi treba za život, a sada vidim da mi je potrebna tako?er dobra i poštena duša kakva je tvoja!”14 Meško je jedne ve?eri organizirao zabavu nakon koje je barunici Lehotskoj izjavio svoju ljubav. Ona se pri?injavala pravednom i poštenom te mu je rekla kako mu ne želi biti ljubavnica. Meško je bio potišten i osje?ao se poraženim i osramo?enim. No, barunica je iste ve?eri prihvatila njegovu ispriku te se s njime potajno zaru?ila. Zbog nereda u Zagrebu, velikaši su se na kratko vrijeme preselili u Zagorje gdje su vrijeme kratili lovom .Jedne ve?eri, poru?nik Stanko se pokušao utopiti u jezeru. Kada su ga izvukli iz vode, Meško ga je odnio u sobu i ispitivao zašto se htio lišiti života. Sam je iz razgovora donio zaklju?ak da je Stanko zaljubljen u svoju tetku. Zbog ove spoznaje, odlu?io je odgoditi svoje zaruke s Lehotskom pod izgovorom da ona ne može tako rano skinuti crninu jer je bila udovica: „...on je bio spreman odmah oglasiti zaruke, ali ga je od toga odvra?alo blijedo lice prijatelja Stanka... Nije se mogao odlu?iti da Stanku nanese bol, a ipak ga je mu?ila ljubomora, jer se barunica ponašala tako kao da mu i nije zaru?nica.”15 Lehotska je na dva dana otpravila Meška u Zagreb rekavši mu kako joj je dojavljeno da joj je dvorac ošte?en u požaru. Kad se vratio, Stanko je iznenada nestao iz dvorca što mu se u?inilo sumnjivim. Bio je uvjeren da on ne bi otputovao, a da mu se barem pismom ne javi. Dok je spavao, u sobu mu je ušla nepoznata žena i ostavila na stolu katarin?ice. Bio je to Stanko tj.Stanka. Poljubila ga je u ?elo što ga je jako uznemirilo. Idu?eg dana Ciganka mu je u lovu gatala: „...Ljudi vas ne?e lako prevariti ali vas vara draga s jednim prijateljem. Sre?a ?e vam biti kratka, a bol duga... Vas ljubi žena koju ne poznajete...”16 Meška se Cigankino gatanje neugodno kosnulo. Meško je pao u ruke razbojnicima, no uspio im je pobje?i. Pri povratku u dvorac, zatekao je grofa Pavla Draškovi?a (vlasnika dvorca u kojemu je privremeno obitavao), na sastanku s nekom damom. Mislio je da je to Lehotska, no kada ju je optužio za prijevaru ona ga je razuvjerila. Vrativši se u Zagreb pronašao je Stanka. Ponovno je po?eo sumnjati u baruni?inu vjernost. Grof Pata?i? je u Varaždinu organizirao zabavu na kojoj su se našli Meško i Stanko. Te ve?eri je Varaždin buknuo plamenom i Meško je spasivši Stanka od požara otkrio da je on zapravo žena: „...To dakle, nije više moj prijatelj Stanko!... To je netko drugi, tko je uz njega živio varkom... Gdje je barunica? Zašto se nisam sjetio nje?... Što se to doga?a sa mnom? Zašto mi je ovaj mladi? bio toliko drag da sam se brinuo samo za njega, a ne za nju.”17 Cijelu je no? razmišljao o Stanku. U mislima se vra?ao u prošlost i povezivao djeli?e. Naro?ito ga je mu?ila spoznaja da ga je varala njegova lijepa zaru?nica: „...Zašto je Katarina sve to u?inila? Kako se mogla vješto pretvarati?”18 Meško nije Stanki otkrio da zna njezinu tajnu. Idu?eg dana pošao je u potragu za barunicom, ulovio ju je u laži. Po povratku u Zagreb, Meško se promijenio. Po?eo se zanimati za svoja imanja i rje?e je posje?ivao svoju zaru?nicu: „...Stanka je primjetila da njegove o?i nisu više onako mirne kao nekada, lice mu nije više bilo onako zdrave svijetle boje. Samo otmjeni stas odavao je nekadašnju ponositu odvažnost i snagu.”19 Jedne ve?eri Stanko mu je zahvalio na gostoprimstvu te izjavio da namjerava oti?i u Zagorje. Meško ga je odvra?ao i u jednom trenutku provalili su iz njega svi zatomljavani osje?aji: „...Njihovi su se pogledi sastali... Meško protrne. Ruke kojima je još uvijek držao Stankinu glavu zadrš?u... Utonuvši u Stankin pogled Meško zaboravi na sve oko sebe, privu?e tu glavu što ju je držao u rukama na grudi i poljubi je.”20 Nakon nekoliko trenutaka sabrao se i izjavio joj ljubav: „...Kako te ljubim, an?ele moj mali! Da znaš kako si mi neizmjerno drag! Znaš li kako dugo u sebi nosim taj osje?aj?”21 Meško Katarinu nikada nije volio. On je uvijek u njoj vidio samo lijepu ženu koja mu je otimala zdrav razum. No njegovi osje?aji prema Stanki bili su dublji i ?vrš?i. Mešku je Ružica, Stankina prijateljica ispripovijedala cijelu istinu o Stanki. Barunica mu se zgadila sa svom ljepotom i sa svim ?arima. Raskinuo je zaruke s njom, no ona je otela Stanku. Meško je bio strašno nesretan zbog Stankina nestanka. Spletom okolnosti, dospio je u Gri?ke katakombe, a iz njih u samostan klarisa u kojemu je doznao gdje se nalazi Stanka. Pronašao ju je polumrtvu u tamnici zahvaljuju?i fratru Anzelmu koji mu je ispi?ao o svojoj vezi sa sestrom Beatom. Mešku je sada sve bilo jasno. Uspio je raskrinkati barunicu Lehotsku. Ona je bila Beata koja je pomutila Anzelmov razum, Giulija koja se morala udati za baruna Makara i iz Italije do?i živjeti u Hrvatsku, ona je bila Katarina Lehotska za kojom su ludovali svi muškarci s Gri?a. „...U ku?i Jurice Meška na Gri?u bila je prava strka... Sobarice su pripremale vjen?anu haljinu za nevjestu... kad su pripreme završene stigao je na svojem vrancu Meško. Do?ekala ga je zaru?nica, svježa, rumena obraza, ?vrsta i jaka... Na Markovu trgu okupio se cijeli grad. Gra?ani su pozdravili mladence.”22

    Stanka
    Stanka je živjela u službi kod neke plemkinje jer nije imala ni oca ni majku. Plemkinja je bila vrlo pobožna pa ju je slala svaki tjedan k fratrima na ispovijed. Gvardijan fratara je želio da mu postane ljubavnica što je ona odbila. Zato ju je zatvorio u samostansku tamnicu odakle ju osloba?a fratar Anzelmo koji se spletom okolnosti isto tamo zatekao. On je odvodi u službu svojoj ljubavnici, nadstojnici samostana klarisa Beati. Budu?i da nadstojnica vodi dvostruk život, ona ju iskorištava u drugu svrhu – Stanka postaje ne?ak barunice Lehotske. Lehotska je idu?i dan u svoju ku?u pozvala grofa Meška te ga upoznala sa Stankom koja je sada bila poru?nik Stanko: „...Mlad poru?nik ljepuškastog blijedolikog lica, milih modrih o?iju, vitkog stasa, u uniformi poljskog aristokrata. Haljetak mu dosiže do ?izama, a složen je u nabore oko struka kako bi pokrio ja?e razvijene ženske oblike. Stupao je odvažno, držao se lijepo i otmjeno.”23 Stanka je bila sretna jer se izbavila iz tamnice, a još više od toga bila je zahvalna barunici na pomo?i te se zato svim silama trudila uživiti u svoj novi život. Kako je barunica neko vrijeme morala živjeti i u samostanu, Stanka je ostajala sama u ku?i. Na baruni?in zahtjev, pozivala je Meška na druženje i ve?eru. Jedne ve?eri, dok su sjedili na terasi, u vrtu se za?uo pucanj. Meško je otr?ao u vrt pogledati što se dogodilo a Stanka je po?ela drhtati. Neprestano je hodala po sobi gore – dolje i brinula se. Meško se vratio u sobu dovevši ranjenog slugu. Stanka i on ponovno su izašli na balkon gdje je hicem iz pištolja ranjen Meško. Meško je na lije?nikov savjet, ostao ležati u ku?i barunice Lehotske koja se tjedan dana nakon ovog doga?aja vratila ku?i. U Stanki se tada probudila tuga i ljubomora. Barunica je preuzela svu brigu oko njege bolesnika, a Meško je sada više vremena provodio s Lehotskom. Kona?no je sama sebi priznala da svim srcem ljubi Meška. No, Stanka nije klonula duhom jer se potpuno uživila u svoju ulogu. Iako je izgarala od ljubomore, i ?ak ponekad razmišljala kako ?e pobje?i, ostala je uz Meška zadovoljivši se njegovim prijateljstvom. Meško i Lehotska su se ubrzo nakon toga, potajno zaru?ili što je Stanku strašno pogodilo. Tada se sprijateljila sa Ružicom Vojnovi?. Za vrijeme boravka u Trakoš?anu, Stanka je trpila strašnu ljubomoru. Stanka je Meška i Lehotsku morala svakodnevno gledati zagrljene, sretne i zaljubljene.To ju je razdiralo: „...Ve? nekoliko dana podnosila je paklene muke a da se oko nije smjelo orositi suzom... Na dugom putu do Trakoš?ana morala je gledati kako Meško udvara barunici...”24 Stanka je bila jako tužna pa je Mešku napisala oproštajno pismo u kojemu mu otkriva svoj pravi identitet i izjavljuje ljubav. Pismo je umetnula u knjigu koju je Meško obi?avao ?itati svaku ve?er prije spavanja, ali pronašla ga je Lehotska. Stanka je otišla na jezero, sjela u ?amac, udaljila se od obale i bacila u vodu. Ali, nije vidjela da ju sa obale promatra Ružica, koja je istog trena kada je Stanka sko?ila u vodu, po?ela dozivati pomo?. Stanku su spasili. Meško ju je ispitivao o razlogu zbog kojeg se odlu?ila utopiti, tj. oduzeti si život. Meško je sam donio zaklju?ak da je to zbog njegovih tajnih zaruka s barunicom. Stanka nije proturije?ila. Sprijateljila se s Pavlom Draškovi?em kojeg je ulovila u ljubavnom sastanku sa zakrinkanom damom. Iste ve?eri, u dvorcu se dogodila kra?a i to upravo u onoj prostoriji gdje je Stanka vidjela Pavla sa nepoznatom damom. Da spasi sebe, Pavao je optužio Stanku za kra?u. Lehotska ju je zaklju?ala u sobu s namjerom da je otruje. No, Stanka je uspjela pobje?i iz sobe tajnim prolazom koji joj je otkrila Ružica. Stanka je tajnim prolazom no?u posjetila Meška i poljubila ga. Ružica joj je pomagala da opstane i da se bori za svoju ljubav. Nakon povratka velikaša u Zagreb, ona je šetala svaku ve?er pod Meškovim prozorima. Meško ju je jedne ve?eri do?ekao i odveo u ku?u. Ispri?ala mu je da nije kradljivica ona, nego da je to nepoznata Pavlova ljubavnica. Otišla je s njim u Varaždin i suo?ila se s bijesom barunice Lehotske. Nakon požara probudila se u Meškovoj ku?i. On ju je spasio. Po povratku u Zagreb živjela je kod njega. Meško se promijenio, no i dalje ju nije puštao iz ku?e: „...Stanka odvrati pogled s prozora i primjeti da je Meško promatra. Prvi put osjetila je u svom muškom odjelu stid. Spustila se na divan iza stola pokrivenog svilenim stolnjakom da sakrije noge. Nikad još nije osjetila takvu zbunjenost pred Meškom... Taj nijemi doga?aj uzbudio je i nju i njega.”25 Te ve?eri je Stanka izjavila da ?e oti?i u Zagorje. Mislila je da je Meško nesretan zbog Lehotske. Meško ju je nagovarao da ostane, te ju poljubio izjavivši joj ljubav. Stanka je bila zbunjena, ali sretna: „...Stanka osjeti umor, spusti se na divan i zakopa lice u svilene jastuke. Još je osje?ala njegov poljubac, još je uvijek ?ula njegov glas i rije?i kojima joj je uzburkao dušu. Bilo joj je kao da je trese groznica.”26 Stankinu pri?u Mešku je ispripovijedala Ružica. Stanku je Lehotska uz Anzelmovu pomo? zatvorila u samostansku tamnicu gdje je jednom ve? bila zato?ena. Baruni?in bijes, ljubomora i želja za osvetom koje je osje?ala prema Stanki, pove?ali su se nakon što je Meško razvrgnuo zaruke. Iz tamnice spasio ju je Meško. Bila je u nesvjesti nekoliko dana. Cijelo to vrijeme, Meško ju je njegovao. Kad se oporavila vjen?ali su se.

    [u]Giulija[/u]
    Giulija je bila mlada Talijanka. Živjela je u Veneciji, prodavala je cvije?e i živjela skromnim životom sa zaru?nikom Bepom. Jedne ve?eri ?ekala je na obali Bepa, koji je zakasnio na sastanak. Tik do nje, zaustavila se prekrasna gondola. Njen vlasnik je zapo?eo razgovor s njom te se ponudio da ?e je odvesti k njenom zaru?niku. Zavedena lijepim rije?ima, prihvatila je ponudu nepoznatog kavalira. On ju je na prijevaru odvezao u svoju pala?u, opio ju i obeš?astio. Idu?eg jutra, Giulija se htjela baciti u more. Sprije?io ju je sluga nepoznatog kavalira. U taj isti tren u sobu su unišli njen brat, zaru?nik te dvojica njihovih prijatelja. Prisilili su ju da se uda za ?ovjeka koji ju je prošle no?i tako nemilosrdno prevario i iskoristio, za baruna Makara. Morala je s njime otputovati u njegov rodni zavi?aj – u Hrvatsku. Giulija je mrzila svog muža i varala ga je. Zbog brojnih prijevara Makar ju je, uz pomo? devetorice prijatelja, prisilio da ode u samostan. Nakon petnaest godina, Giulija se vratila u Zagreb, kao opatica Beata i zapo?ela osvetu devetorici plemi?a zbog kojih se morala odre?i svjetovnog života. Uz pomo? svog novog ljubavnika Anzelma ubila je grofa Mernaya, ostavivši poruku ostaloj osmorici plemi?a da ?e i oni do?i na red. Anzelma je varala s drugima jer je uz prijatelji?inu pomo? izbivala iz samostana te se za to vrijeme pojavljivala u plemskim krugovima kao mlada udovica - kao barunica Katarina Lehotska. Osvajala je srca starijih plemi?a a posebno je nastojala osvojiti mladog grofa Juricu Meška. Njegov pokojni otac bio je jedan od devetorice kojima se namjeravala osvetiti, stoga joj je poseban užitak predstavljalo osvajanje mladog i nao?itog grofa Meška. Ljudi su joj zamjerali što je sama živjela i pozivala ljude na zabave u svojoj ku?i jer to nije dolikovalo jednoj mladoj plemkinji. Zato joj je i Stanka, djevojka koju joj je doveo Anzelmo s molbom da ju uzme pod svoju zaštitu, dobro došla kako bi se ogradila pred vanjskim svijetom. Sada više nije bila sama, uz nju je bio njen mladi ne?ak: poru?nik Stanko. ?im je preobukla Stanku u Stanka, pozvala je Meška u svoju ku?u kako bi ih upoznala. No, to ?e biti za nju koban trenutak jer ?e se mladi poru?nik, odnosno Stanka uskoro zaljubiti u grofa Meška. „...Meško je zadivljeno promatrao otmjenu ljepoticu u svilenoj haljini svijetloljubi?aste boje. Barunica Lehotska bila je visoka i vitka, ovalnog lica, ?iste puti, blistave, baršunaste. Dva velika plamena oka sjala su tajanstvenim sjajem, dok su se crvene uske usnice smiješile zamamnim smiješkom kakvim se nije smiješila ni jedna žena u cijelome gradu.”27 Barunica je Stanki ovako objasnila razlog njenog preodijevanja: „...Gospoda me obasiplju udvaranjem, a bude li mi koji odviše udvarao, ti ?eš me spasiti. U tvojoj pratnji mo?i ?u u društvo. Volim zabavu, a gospo?e su me po?ele prezirati što sam zalazila u društvo sama...”28 Barunica je pozivala Meška u svoj dom pod izgovorom da on bolje upozna njenog ne?aka. Kako je ona bila i sestra Beata, morala je na tjedan dana napustiti ku?u i živjeti u samostanu. Za to vrijeme, Meško je ranjen u njenoj ku?i, te ga je tamo njegovala Stanka. Barunica se vratila ku?i i iskoristila priliku što Meško leži u njenoj ku?i ote ga osvajala svakim trenom: „...Dok je Meško još boravio u baruni?inoj ku?i, Katarina Lehotska je odlazila na spavanje grofici Margareti Bu?an. Na ru?ak je dolazila ku?i i cijelo popodne osvajala Meška.”29 Meško joj je jedne ve?eri u vrtu izjavio ljubav, no ona mu je rekla da nipošto ne želi postati njegova ljubavnica. Iste ve?eri dopustila mu je da joj se ispri?a, ?ak i da je poljubi. Te ve?eri, Giulija se kao barunica Lehotska zaru?ila s Meškom. Nakon zaruka, Stankino se ponašanje promijenilo. Barunica je to primijetila i shvatila je da je Stanka zaljubljena u njenog zaru?nika. To joj je Stanka i potvrdila pokušavši izvršiti samoubojstvo. Barunica je Stanku grdila, ali je Meško odgodio njihove zaruke i to ju je po?elo ozbiljno smetati. Lehotska je bila ljubavnica Pavla Draškovi?a od kojega je izmamljivala novac. Nakon što je Stanka optužena da je kradljivica, ona je društvu izjavila kako je to stara bolest njenog ne?aka te odlu?ila da ?e Stanku otrovati kako bi je što jednostavnije uklonila s puta. Kad je Stanka nestala iz sobe, snašla se tako što je Mešku rekla da je Stanko otputovao u rodni kraj. I dalje je vrebala Meška te ga uspješno obmanula nakon što ju je optužio za nevjeru. Zavela je suca. Bila je ljuta na Stanku kada se ova pojavila u Varaždinu, no nije ju mogla otpraviti jer nije našla valjan razlog za to. Za vrijeme požara u Varaždinu, sklonila se k Pavlu. Uspjela se opravdati pred Meškom, rekavši mu kako ga je cijelu no? tražila. On joj nije povjerovao. U Zagrebu ga je pozvala k sebi: „...Jurica, nešto ti važno moram re?i. Kad svi odu vrati se k meni...”30 Meško je rekao da to nije pristojno te da ju ne želi dovesti na zao glas. Ona mu je gurnula klju?eve u ruke i rekla mu da ga o?ekuje. Ovim postupkom htjela je poslijednjim pokušajem zavesti Meška. No njegovo srce više nije pripadalo njoj: „...Mala svjetiljka sa stropa tajanstveno je osvjetljivala divan na kojemu je u bijeloj lakoj haljini ležala barunica Katarina. Lijepa bujna kosa padala je po svilenim jastucima...”31 Te ve?eri, Meško je raskinuo zaruke s njom. Nije ga uspjela o?arati i zavesti ?ak ni svojim tijelom. To ju je osobito razbijesnilo. Pod Krvavim mostom ponovno je prona?en mrtvac... Lehotska se pojavila u samostanu. Beata se prepirala s Anzelmom koji je bio ljubomoran. Meško, koji se spletom okolnosti našao u samostanu, prepoznao je barunicu Lehotsku u odori Beate. Na ve?eri koju je pripremila barunica Lehotska u svojoj pala?i, Meško je raskrinkao Giuliju. Otkrio je plemi?ima da je ona žena baruna Makara, a Anzelmu da njegova Beata nije ona za koju se predstavlja. Anzelmo ju je isprva branio: „...Beata je ?ista..., ona je dobra i pobožna, ali je ne?isti posegnuo za njezinom dušom... Zato je dovedoh iz Milana i postavih je za nadstojnicu samostana sv. Klare. Ondje joj se jedne no?i u snu prikazao sv. Francisko i rekao joj: devet velikaša pokušat ?e te oteti svetim zidinama samostana, no Anzelmo je tvoj spas.”32 Makar je pitao svoju ženu, ne zgraža li se sama nad sobom. Ona mu je rekla da je uživala u osveti te da joj ona pruža neizrecivu slast. Beatu, Katarinu Lehotsku, odnosno Giuliju, ubio je jedan od njenih mnogobrojnih ljubavnika – Anzelmo. „...Pronašli su je mrtvu. Srce joj je bilo probodeno venecijanskom iglom...”33

    Anzelmo Giovanni
    Anzelmo je bio fratar u jezuitskom samostanu, nemoralna osoba, prora?unata, ali vrele ?udi. Nije volio gvardijana jer je ovaj bio zaljubljen u njegovu ljubavnicu, nadstojnicu u samostanu klarisa - Beatu. Anzelmo se s Beatom nalazio potajice u tajnom prolazu izme?u samostana klarisa i jezuita. Jednoga dana se posva?ao s gvardijanom koji ga je nakon sva?e na prijevaru namamio u samostansku tamnicu te ga u njoj zato?io. U tamnici je u to vrijeme bila zato?ena djevojka – Stanka, koja nije htjela biti gvardijanova ljubavnica te ju je on zbog toga zatvorio da umre ili pristane. Anzelmo i Stanka su uspjeli pobje?i iz tamnice tajnim prolazom. Stanku je Anzelmo povjerio Beati, a on je po povratku u samostan dao ubiti gvardijana. Beatu je Anzelmo upoznao u milanskom samostanu odakle ju je doveo u Zagreb smjestivši je na položaj nadstojnice u samostanu klarisa. On ju je volio i držao ju sveticom, bio je jako ljubomoran, njegova je ljubav prelazila u opsesiju te je zbog nje po?inio mnoga zlodjela. Kad mu je Meško otkrio da ona nije ona osoba za koju se izdaje, u afektu bijesa ju je pokušao ugušiti pred nekolicinom svjedoka: „...Ti si Lehotska? Ti si me varala, ti si mi lagala! Zbog tebe sam toliko trpio, zbog tebe dadoh ubiti gvardijana Antonija, zbog tebe sam ubio ?etvoricu velikaša... Beata, to mi moraš platiti, prokletnice!...”34 Plemi?i su ga u tome sprije?ili no samo na kratko jer je nakon nekoliko dana Beata prona?ena ubijena ispod Krvavog mosta. Nakon nekoliko stotina stranica, lik Anzelma se pojavljuje kao otac Vicencije Grande, koji kao jedan od jezuita djeluje na dvoru Marije Terezije. Anzelmo sada postaje jedan od glavnih intriganata u romanu. Kako je carica veoma cijenila jezuite, oni su na njenom dvoru uživali njeno potpuno povjerenje. A to zna?i da je red jezuita u kraljevstvu imao neograni?enu mo? i slobodu: „...U kapelici kle?i carica. Na stepenicama oltara otac Grande. Po njegovoj crnoj kosi pada žu?kasto svjetlo svije?a. Blijedo lijepo lice u crnoj halji nalik je na sliku sveca u crnom okviru...”35. Grande je na dvoru nastavio sa svojim zlo?inima te je i dalje imao ljubavnice, ali one mu nisu ništa zna?ile. Kad je carica na dvor dovela Neru njegova nutrina se uzbuktala baš kao nekad dok je ludovao zbog Beate. On se odmah pobrinuo da mu ona bude što bliže: „...samo bih se usudio savjetovati da dušu mlade grofice povjerite strogoj pažnji dušobrižnika koji ?e joj poja?ati snagu da svoju krepost o?uva netaknutom...”36. To je zna?ilo da ?e on biti njen ispovjednik. Grande se pokušavao približiti Neri na razne na?ine no kako je njena vjernost bila nepokolebljiva, to mu nije polazilo za rukom. Grande je pokušavao obratiti prestolonasljednika Josipa od njegovih prosvjetiteljskih misli, no Josip se ?vrsto držao svojih uvjerenja. Zbog toga je Grande preuzeo odgoj silovitog princa Karla koji je slijepo slušao jezuite. Naime, Grande je htio da na prijestolju kraljicu naslijedi zaštitnik jezuita, kako bi oni mogli nastaviti potkradati državu i ?initi zlodjela, no Karlo je preminuo zbog bolesti. Zato je Grande pokušao ubiti Josipa. Nije uspio. Nitko na dvoru nije znao ništa o Grandeovoj prošlosti, ali ga je grof Meško prepoznao kada je sa Stankom bio u posjeti Siniši i Neri. Njegov pravi identitet otkrio je Josipu. Kada je Josip odveo Neru sa dvora jer je bila optužena da je pruska uhoda, Grande ju je neumorno tražio. Pronašao ju je kad je ona otišla bez Josipova znanja iz njegova dvorca, u waldburškom dvorcu. Tada joj je priznao da je on njen no?ni progonitelj s dvora koji ju je uhodio svaku ve?er sve do njenih odaja: „...Uživao sam mirno dok niste došli vi i povukli me za sobom. Vi ste me susretali hladno, a ja sam sve više divljao straš?u šuljaju?i se za vama... kad sam sjeo nasuprot vama omamio me ?ar vaše ljepote. Dok ste bezazleno gledali u moje o?i, ja sam kraj vas mirovao poput ledene pe?ine u ?ijoj nutrini plamti vrela lava...”37. Nera je pobjegla iz dvorca te je Grande ponovno ostao bez dragocjena mu plijena. Meško i Josip su u me?uvremenu otkrili sve Grandeove zlo?ine te su ga do?ekali na dvoru s namjerom da ga prisile da prizna sve kraljici: „...Tražimo vas, Anselmo Giovanni! - odgovori Meško... Grande sjedi za pisa?im stolom. Njegovo lice ne pokazuje promjene. Crne o?i upiru se u neobi?nu frontu ?etvorice plemi?a s Meškom na ?elu. Iza njih isko?i mu slika pala?e na Gri?u i barunice Lehotske... a on ponižen priznaje da je iz ljubomore ubio, da je plja?kao...”38. Grande se branio rekavši da kraljica ne?e povjerovati njihovim klevetama, no na koridoru koji je vodio u njenu kancelariju Grande je shvatio da je otkriven i da mu nema spasa: „...Grande drh?e. Blijedim licem prolazi zelenilo. O?i mu gasnu, tijelo trepti, noge klecaju. Osje?a se kao u željeznoj mreži. Valja se u njoj kao živina. U smrtnoj borbi traži izlaz... Guši se... Mozak miruje... Samo još o?i o?ajnom grozom životinje u posljednjem, smrtnom vrisku traže zaklonište. Kamo?... Tada zahvate svjetlo na otvorenom prozoru. Crna sjena odroni se niz drugi kat kao uvenuo list, otkinut u orkanu razbješnjele prirode... Na kamenom dvorištu leži crno klupko...”39.

    Nera Keglevicz
    Nera je bila mlada velikašica, unuka Suzane Ratkay. Njena baka ju je odgajala u izolaciji od društva. Nau?ila ju je da bude hrabra i odvažna, razborita i neustrašiva: „...zato sam te odgajala na ?isto?i zraka da ti bude duša i tijelo jako..., zato sam te nau?ila da se ne bojiš no?u, da se ne plašiš ni živih ni mrtvih. Zato sam ti dala, umjesto društvenih propisa, slobodu da izoštriš svoj um, mjesto igra?ke uzde divljeg konja, mjesto lutke pištolj...”40 Ona se razlikuje od ve?ine ženskih likova u romanu upravo po osobinama koje je odlikuju a koje više prili?e kakvom muškarcu. Njena najistaknutija osobina je što ne trpi pasivno društvenu nepravdu, nego ju nastoji iskorijeniti. Osobito su je zanimale vještice te njihov progon. Nera nije vjerovala u postojanje vještica u onom smislu u kojem su ih ljudi prikazivali. Njoj se ?inilo apsurdnim da vještice mogu letjeti, provla?iti se kroz uho igle ili klju?anicu. Zbog svoje skepti?nosti, ?esto se upuštala u razne vratolomije kako bi ponašla dokaze za nemogu?nost postojanja vještica. Jedan od njih joj je zape?atio sudbinu. Budu?i da su se u tornju kraj Kamenitih vrata mu?ile vještice, ona je no?u ?esto obilazila kulu ne bi li jednu od njih vidjela. Tako je jednom prilikom kod kule izgubila svoj crveni, svileni pojas koji je pronašao odvjetnik Dvojkovi?. One ve?eri, kad ju je njena baka prvi puta uvela u društvo, zamjerila se predstavnicima vlasti ispituju?i ih o vješticama,dovode?i ih u neugodan položaj. Od te ve?eri, oni su postali njeni neprijatelji. Unato? tome, oni su se prema njoj ponašali veoma udvorno i ljubazno jer je bila unuka najbogatije i najcjenjenije velikašice u gradu – unuka Suzane Ratkay. Nera je svoju baku jako voljela jer joj je ona bila i otac i majka. Kako je Nera bila veoma lijepa, skoro su svi plemi?i – kako oženjeni tako i oni slobodni, za njom izgubili glavu. Jedan od njih je bio i stariji muškarac – grof Vojkffy koji je Neru neprestano opsjedao: „...Grof prihvati pohlepno malu bijelu ruku, kao gladna zvijer doba?enu mrvicu, i utisne na nju tako vru?, gotovo lu?a?ki cjelov, kao da ?e je ustima zdrobiti. Nera se trgne i s neki m?udnim strahom pogleda u grofa...”41 Grofica Ratkay je htjela svoju unuku udati za baruna Ivu Skerlecza. Nera ga nije voljela, u njemu je vidjela samo prijatelja. Jedne ve?eri Nera je izjahala s namjerom da kod sv. Žavera zatekne vještice. Naime, pripovijedalo se da na raskrižju kod Svetog Žavera, ispod raspela sataju vještice. Na raskrižju nije srela niti jednu vješticu, ali je zato upoznala Trenkovog pandura – Sinišu. Kako je bio mrak, ona je mislila da ju on želi napastovati ili okrasti pa ga je lako ranila u ruku. Na ve?eri kod Skerleczovih, gdje se Siniša prvi put predstavio društvu, Nera je prema njemu po?ela osje?ati mržnju i bijes. Da ne mora plesati s njim, objavila je svoje zaruke sa Ivom Skerleczom. Ivo je zaruke raskinuo kad je Nera optužena da je vještica, on je bio me?u prvima koji su joj okrenuli le?a u nevolji. Neru su optužili da je vještica, izme?u ostalog, i zato što je sakrila Jelicu Kušenku, koja je bila optužena da je vještica: „...nije?u?i ?in pokazuje je upravo krivom, a to se potvr?uje još i drugim nepobitnim dokazima kao što su: dobrovoljne i poslije mu?enja potvrdne izjave drugih optuženica da je s njima drugovala..., što je nekakvom nadnaravnom mo?i stvarala tu?u i druge zra?ne nepogode..., što je sklopila ogavni savez s vragom...”42 Svo plemstvo, koje joj se nekad klanjalo i ljubilo joj ruku u Crvenom dvorcu njene bake, sada joj je okrenulo le?a i prepustilo na milost i nemilost gradskim vlastima. Jedini koji su joj pokušali pomo?i bili su grofovi Orši? - stari prijatelji njene bake, Remetinci – njeni vršnjaci koji su dijelili s njom prosvijetljene misli o nemogu?nosti postojanja vještica te Siniša koji ju je volio od njihova prvoga susreta. Pokušaj mladih Remetinaca da izabave Neru nije uspio, kao ni onaj grofova Orši?. Iz ruku gradskog suca spasio ju je Siniša i odveo ju u dvorac njene bake u kojemu su stanovali trenkovci ?ija je zada?a bila u Zagrebu iskorijeniti vještice. U dvorcu je iz Nerine duše provalio bijes i mržnja koju je osje?ala prema Siniši: „...Bila bih vam zahvalna da ste me radije pustili svjetini da me ubije ili Kraja?i?u da me spali na loma?i... U djevojci se skupljao gnjev, mržnja i prezir prema kapetanu. Željela je da mu saspe u lice sve uvrede ovoga svijeta.”43 U dvorac su za Sinišina odsustva provalili razbojnici koji su razgovarali o tajnom društvu Lucifera te spominjali Sinišu kao jednog od njih. Nera je optužila Sinišu da ju je spasio zato da bi mu postala ljubavnicom. Nakon toga je Nera pobjegla iz dvorca, ispirala je lice i kosu korijenjem od kojeg joj je lice požutjelo, a kosa potamnila. Našla je službu kod grofice Auersperg kao služavka. Siniša ju je prepoznao u dvorcu. Ona je istraživala smrt svoje majke jer joj je baka ispripovijedala kako ju je neki plemi? oteo i ubio. U dvorcu je ?ula razgovor izme?u Siniše i grofice Auersperg u kojem je grofica ucijenila Sinišu zbog njegova grijeha iz mladosti kada je ubio neku plemkinju – ljubavnicu njegova oca. Nera je vjerovala da je upravo ta plemkinja bila njena majka. Optužila ga je, a on joj je zadao rije? da ?e svoju glavu predati sudu ?im ona bude na sigurnom. Iz dvorca su morali pobje?i zbog ljubomorne Auerspergove, koja je bila uvjerena da je njena služavka Sinišu za?arala. Sklonili su se u Samobor. Nera je vjerovala u Sinišinu zakletvu da ?e se predati sudu: „...Nera je prvi put u životu morala priznati da vjeruje njegovim rije?ima. Zašto, to nije mogla odgonetnuti. Još prije nekoliko sati bila je uvjerena da je taj mladi? najve?i zlotvor na svijetu, da je najgadniji podlac i hulja. Sada, najednom, vjeruje rije?i koju joj je zadao.”44 Iz Samobora, Nera je sa Sinišom otišla u Zagreb i sklonila se kod Barice Cindek. Jedino što je Neri u trenutcima bijega i skrivanja davalo nadu, bilo je Sinišino obe?anje da ?e se boriti protiv spaljivanja nedužnih žena i da ?e razotkriti Lucifere. Njih dvoje su u tim trenutcima postali saveznici. Zlom sre?om, Nera je ponovno dospjela u toranj. Ispo?etka sudac nijeu požutjeloj, ružnoj djevojci prepoznao kontesu Neru. Kako ona u zato?eništvu nije imala ?ima ispirati lice i kosu, njena ljepota se povratila: „...Pred nama je stajala djevojka bijela lica i svijetle pepljaste kose. Kad je s glave skinula rubac, pala joj je kosa duga i svijetla kakvu je imala samo jedna djevojka u našem gradu...”45 Spletke ljubomornih žena sprije?ile su sve pokušaje Nerinih bližnjih, onih malobrojnih koji su i sada bili uz nju, da ju spase. I ovaj put je jedini, kome je to pošlo za rukom, bio Siniša. Spasio ju je od mu?enja, prerušivši se u krvnika, koji je želio iskušati svoje umije?e mu?enja na „...toj poznatoj grofovskoj vještici..., o kojoj se pripovijedaju zlo?ini o kakvima on..., nikad nije ?uo.”46 Još dok je bila na slobodi, Nera je dobivala ljubavna pisam od neznanca. U tamnici je prepoznala nezna?ev rukopis u Sinišinom. Nera je shvatila da ju Siniša cijelo vrijeme spašava jer ju ljubi: „...Siniša, ja bih morala pred vama kle?ati i svojim suzama vaše zaustaviti... Ali odve? su mi drage i skupocjene... Siniša podigne glavu i pogleda je u lice. Preobraženo je osje?ajem beskrajne odanosti. Njihovi pogledi se sretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih zjenica zadrš?e ljubav što u taj ?as ne osjeti ni ?eznu?a, ni želje – ljubav što se rodila u patnjama...”47 U me?uvremenu je grof Franjo ?ikulini, jedan od Remetinaca, žrtvovao svoj život kako bi u Be?u isporu?io kraljici pismo o krivoj optužbi velikašice Nere Keglevicz. Kraljica Marija Terezija naredila je da optuženu groficu dovedu u Be?. U Be?u je Nera upoznala cara Josipa II. te je upravo zahvaljuju?i svojim razboritim rije?ima kojima je negirala postojanje vještica, stekla njegovu naklonost koja joj je donijela slobodu. Kona?no su njene revolucionarne, prosvjetitljene misli došle do izražaja pred osobom ?iji su stavovi bili oslobo?eni srednjovjekovnog skolasti?kog razmišljanja. Carica je Neru oslobodila optužbe, a Siniši odredila pet godina tamnovanja zbog ubojstva. Nera je Siniši na rastanku obe?ala da ?e ga ?ekati dok odsluži kaznu. Nastanila se kod Orši?evih u Slaveti?u gdje je odolijevala raznim iskušenjima da prekrši zadano obe?anje Siniši. „...Prošlo je mjesec dana... Markov je trg preplavio svijet. Radoznalo se tiska oko ulaza u crkvu... Sve gleda i gura se... Svatovi Gri?ke vještice! šapu?u ljudi... Gle, to je ona!... Oko pepeljaste bujne kose spleo se mirtina vijenac. Oko skladnog tijela poput mreže leprša srebrom izvezena bijela koprena...”48 U o?ima Gri?ana u isti tren pojavila se slika kada je Neru ugrabio Siniša preodjeven u vraga: „...Tko zna je li to bio on, ili možda ipak vrag?...”49 Carica je odredila da Nera bude njena dvorska dama jer je bila ljubomorna na Wilmu Auersperg – ljubavnicu cara Franje, pa su mladenci odmah nakon vjen?anja otputovali u Be?. Nera je na dvoru strašno patila jer nije imala vremena vi?ati svoga muža. No, njena vjernost Siniši nikad nije došla u pitanje. Njena glasovita ljepota i bistrina uma i na dvoru su poticale brojne splatke zbog kojih je Nera ?esto bila u opasnosti a naro?ito zbog jezuita Grandea koji je u nju bio zaljubljen. Nera je sve trpjela zbog zahvalnosti prema kraljici: „...Jesam li dorasla toj strašnoj bojnoj situaciji u kojoj sam, ni kriva ni dužna, posred unakrsne vatre?... Ta ja sam opet dospjela u toranj s mu?ilima oko kojeg miriše na loma?u. Zar je naša kraljica – Kraja?i? na prijestolju?”50 Iz ruku namo?nije osobe u kraljevstvu izbavio ju je car Josip, njen jedini iskreni i odani prijatelj na cijelome dvoru. Josip je Neru sakrio od kralji?ine nemilosti u kojoj se nalazila, u svoj dvorac. Nera je pobjegla iz dvorca ponovno upadaju?i u razne pogibelji. Josip je bdio nad njom i ?uvao ju jer je bio zaljubljen u nju. Nera je sa kralji?inog dvora pobjegla u uvjerenju da je Siniša smaknut. Nakon mnogo borbi, Nera i Siniša su se sastali u Josipovu dvorcu. Vratili su se u Hrvatsku. Kao plod njihove napa?ene ljubavi rodio se Ivica, nijhov sin. Nerinu sre?u pomutila je careva odredba da Siniša preuzme komandu u Ugarskoj. Naime, Josipu je prijetilo rat s Turcima tako da su njegovoj vojsci trebale Sinišine vojni?ke sposobnosti. Nakon nekog vremena, mladi par je preselio u Be? gdje su ponovno zapo?ele njihove nevolje. Po?eo je rat i Siniša je poslan na bojište, a Nera je ponovno bila prepuštena na milost i nemilos starim neprijateljima – jezuitima. Rat je završio pobjedom Turaka. Josip je umro. Nera se sa svojom obitelji vratila u Zagorje.

    Siniša Vojkffy
    Siniša je bio mlad, neustrašiv kapetan Trenkovih pandura. Sinišu krase sve vrline viteza i plemi?a: on je odvažan, plemenit, pošten i ?astan, a s druge strane: strastven, sanjar, pjesnik. Kao mlad momak umorio je ljubavnicu svog oca – grofa Vojkffyja. To ubojstvo mu je obilježilo cijeli život. U Zagerb dolazi s namjerom da stane na kraj razbojstvima koja navodno rade vještice. Stražario je na raznim mjestima, za koja se vjerovalo, da su sastajališta vještica. Tako je jedne no?i ne straži susreo kontesu Neru u koju se istog trena zaljubio: „...Mladi kapetan stajao je pred njom kao da se ništa nije dogodilo. Njegova pojava nadvisila je Neru za ?itavu glavu. Široka prsa i jaka ramena isticala se u vojni?koj odori, a ?vrsti vrat nosio je ponositu lijepu glavu, punu kuštrave crne kose. Muževno lice garavo, pod oštrim nosom crnio se brk, a ispod gustih obrva gledala su dva tamna oštra oka.”51 Kontesina suzdržanost i njeno odbijanje je u njemu još više rasplamsavalo žar ljubavi. Za njegov mladena?ki zlo?in, znala je njegova nekadašnja ljubavnica grofica Auersperg. Ona ga je ucjenjivala ne bi li se njome oženio. Siniša ju je mrzio, ali nikada nije izgubio svoje dostojanstvo te se prema njoj ponašao kao prema najcjenjenijoj dami. Siniša je Neri slao pisma po svome sluzi Filipu, koji ga je odgojio. Pisma je pisao svojom krvlju: „...Nero! Ho?eš li se nasmiješiti ovom bijelom papiru što je samilosno primio šapat jednog srca koje si ti zapalila sun?anim žarom? Nemoj se smiješiti, jer blijedi ?e papir proplakati nevidljivim suzama, a krv kojom su pisane rije?i, otkinute iz ranjave duše – problijedit ?e...”52 Osim grofice Auersperg, u Sinišu su bile zaljubljene gotovo sve plemkinje. Samo Nera ne. Ona koju je ljubio, mrzila ga je iz dna duše. Kad je Nera prvi put bila zato?ena u tornju, on ju je oslobodio. Prerušen u vraga, oteo ju je pred magistratom: „...Preko njihovih tjelesa jurio je niz brdo podivljali vranac. Na njemu sjedi strašan konjanik. Od pete do glave crven je kao da mu je po tijelu izrasla crvena koža... Kao da je nikao iz pakla jurnuo je preko svjetine... Strašni konjanik dojuri do vještica..., sagne se k Neri i dobro pogo?enim zamahom pograbi je...”53 Nera je bila ljuta na njega te je tražila objašnjenje zašto je to u?inio na što joj je on odgovorio: „...Ljubim pustolovine, a ovo mi je bila najzabavnija pustolovina u životu... Zašto da prepustim Kraja?i?u da loži svoju loma?u tako lijepim gorivom kao što ste vi...”54 Siniša nije htionikome priznati da voli Neru, a kad je netko s njim zapo?eo razgovor o tome, postao je grub. Filip je primjetio da Siniša pati, ali mu se nije usu?ivao pri?i. Kad ga je Nera optužila da je jedan od Lucifera, na tren se slomio i htio joj je priznati osje?aje: „...Nije više mogao suspregnuti svoje osje?aje koji su ga taj trenutak tako svladali... I on otvori usta da izre?e ono što je osje?ao pa upre u nju ovlažene o?i...”55 Kad je Nera pobjegla iz dvorca, Siniša nije prestao o?ajavati od brige, no sve osje?aje pokušao je skriti u sebi: „...Nisam ni slutio da bi Siniša mogao toliko ljubiti. Taj grubi i opori ?ovjek najednom se rastalio na toj ljubavi kao djevoj?ica.”56 Siniša se u društvu teškom mukom svladavao kako bi skrio ono što se odvijalo u njegovoj duši, naro?ito u Mokricama gdje je sreo Neru odjevenu kao služavku, iznakažena lica: „...Duboka žalost, potištenost, bijes na sudbinu, o?aj i strah od onoga što bi imalo do?i, vitlahu se njegovom dušom poput vihora. Nije se smirio ni drugi dan kad se našao me?u gostima koji su bili bu?ni i veseli...”57 Kad su Neru ponovno odveli u toranj, Siniša se prerušio u krvnika i odugovla?io s mu?enjem, kako bi grof ?ikulini za to vrijeme javio carici o Nerinoj neprevednoj optužbi. U tornju joj je prvi put izjavio ljubav. Na preslušavanju kod carice, Siniša je priznao ubojstvo te je osu?en na pet godine tamnovanja. Na oproštaju je reko Neri: „...od onog ?asa kad ste vi mene po?eli mrziti, ja sam vas po?eo ljubiti..., a kad sam poslije govorio s vama, bio sam osoran i grub, a ipak, svaka moja gruba rije? milovala vas je tajno.”58 Nakon izlaska iz tamnice, oženio se Nerom. Nakon vjen?anja, morao je na cari?in zahtjev otputovati u Be?. Na carskom dvoru, ponovno je morao Neru ?uvati od opasnosti koje su joj prijetile. Jezuiti, carica i zle žene su ga pokušale razdvojiti od Nere, ali nisu uspjeli. Siniša se nakon mnogo borbi za svoju bra?nu sre?u, vratio u Zagorje s Nerom gdje se rodio njihov sin. Car Josip se, došavši na prijestolje, zaratio s Turcima. Siniša je morao oti?i u Be? pomagati u vojnim pothvatima. Za to vrijeme su njegovu ženu i sina snalazila brojne opasnosti kojima su oni, uz carevu pomo? uzmicali. Nakon pobjede Turaka, i Josipove smrti, Siniša se sa svojom obitelji vratio u Zagorje.

Similar Threads

  1. Marija Jurić Zagorka
    By Haubina in forum Književnost
    Replies: 10
    Last Post: 10. 06. 2010, 12:46
  2. Asteroid juri prema Zemlji !
    By markan in forum Zanimljivosti
    Replies: 9
    Last Post: 13. 11. 2009, 13:49
  3. Noć vještica
    By Tomislav in forum Humor i zabava
    Replies: 3
    Last Post: 01. 11. 2009, 11:01
  4. Noć vještica 2 (Halloween II) - 2009
    By cesarica.net in forum Recenzije Filmova
    Replies: 3
    Last Post: 14. 09. 2009, 21:59
  5. Marija Jurić Zagorka - Kći Lotršćaka - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 04. 01. 2009, 00:58

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •