Results 1 to 2 of 2

Thread: Emile Zola - Therese Raquin - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Emile Zola - Therese Raquin - Lektire


  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Emile Zola - Therese Raquin - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    EMILE ZOLA: THERESE RAQUIN

    Bilješke o piscu:
    Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, najvažniji je predstavnik naturalisti?ke škole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kao ?inovnik u izdava?koj ku?i, zatim kao novinar, a kasnije se povukao u potpunu osamljenost i posvetio književnosti. Svojim je djelima izazvao u svoje vrijeme brojne polemike - optuživali su ga zbog nemoralnosti, pretjerivanja i pomanjkanja ukusa. Napadali su ga zbog nehumanog opisivanja ljudi. Sam Zola bio je sve samo ne mizantrop: naro?itu sklonost gajio je prema radni?koj klasi. 1898. g. istaknuo se u Dreyfussovoj aferi svojim ?uvenim proglasom J'accuse (Optužujem) i navukao na sebe gnjev vlasti; osu?en na zatvor, morao se skloniti u Englesku.

    Zola nastavlja realisti?ku tradiciju Balzaca, ali u teoretskom pogledu odlazi od “?iste objektivnosti”, kakvu su propovijedali Flaubert i Maupassant, prema naturalizmu, shva?aju?i ?ovjeka gotovo isklju?ivo fiziološki i smatraju?i sebe nau?nim radnikom. Naturalizam ve? ima svoje prvo djelo prije Zole u proletarskom romanu Germinie Lacerteux bra?e Goncourt, ali ga je Zola prvi definirao kao metodu u predgovoru Therese Raquin, romana koji sam naziva “književno - kirurškom autopsijom”.
    U teoretskim pitanjima na Zolu znatan utjecaj imaju ideje H. Tainea. “Umjetni?ko djelo”, smatrao je Zola, “jest kutak stvarnosti vi?en o?ima jednog temperamenta”. Stvaraju?i svoje likove, Zola je pripremao za svakog dosje, kao da se radi o bolesnicima ili kriminalcima. U opisivanju društva i okoline bio je skrupulozno to?an i držao se konkretnih nau?no provjerenih podataka.

    Inspiriran suvremenim teorijama o hereditarnosti, Zola je stvorio ciklus od dvadeset romana o ?lanovima dviju me?usobno povezanih porodica, Raugona i MacQuarta, istražuju?i posljedice toga ispreplitanja i nastoje?i da pokaže odlu?nost karaktera nasljednim osobinama. Iako, naravno, da ta djela nemaju onu nau?nu vrijednost koju im je želio dati Zola, ona nam prikazuju njegovo vrijeme isto onako temeljito i duboko kao što je to ranije i na širem planu u?inio Balzac sa svima. Zolina kreativna snaga nadvladala je njegove metode. Iz serije “Rougon-Macquart danas se najviše cijene romani Jazbina, Nana, Zemlja, Slom. U svima njima se prikazuje sudbina porodice ?iji su korijeni objašnjeni u prvom djelu cijele serije La Fortune des Rougons.

    Zola je smatrao da je umjetnost djelo nastalo izvan ?ovjeka i prirode te je želio da se ?ovjek bavi isklju?ivo životom, prije svega da iznova stvara po vlastitom vi?enju i temperamentu. Na platnu je tražio ?ovjeka, a ne sliku, realno je podre?uje tempermantu bez kojeg bi zapravo sva platna bila obi?ne fotografije. Za njega je ?ovjek beskona?no promjenjiv - treba se prepustiti svojoj prirodi, temperamentu bez ikakvih obmana.
    “Ne?u sve što nije život, temperament, stvarnost!“ – rije?i su koje ozna?avaju njegov kredo.

    Smatra da su se umjetnici bespotrebno prepustili maštanju punom lažnog sjaja, opisuju?i neki drugi svijet bez briga, uljepšan koliko god može biti, dok su u stvarnosti ljudi nervozni, zabrinuti slabi i istrošeni. Branio je temperament isti?u?i kako je romantizam samo hrpa sentimentalnih prenemaganja. Mašta za njega, kako i za cijeli naturalizam, ne predstavlja glavnu odliku pisca. Glavna odlika je osje?anje stvarnosti, doga?aja koji ostavljaju snažan utisak koji se pamti, izražavanje stvarnog svijeta koji nas okružuje - u tome se sastoji sva tehnika originalnosti. Svaka neobi?na izmišljotina je odba?ena, nema intriga, iznena?enja, fabula ima svoj logi?ni razvoj.

    Interes pisca je da djelo bude što obi?nije, op?enitije odnosno tipi?nije.
    Naturalisti?ko djelo osu?uje svako pretjerivanje umjetinka. Naturalisti?ki junak je uveli?ana li?nost koju vodi želja za potvr?ivanjem snage. Junak ?e dati svoju krv svima za koje osje?a posebnu naklonost. Od tuda oni veliki tipovi ?ija se imena pamte, kao što je lik Lourena u djelu Therese Raquin. U spomenutom djelu Zolin cilj je bio prvanstveno nau?an. Naime bit cijele knjige je izu?avanje temperamenata odnosno veze koja može nastati izme?u dva razli?ita temeperamenta. U djelu Zola bilježi osje?aje likova, prati u njima djelovanje strasti, pritisak nagona, moždane poreme?aje koji nastaju poslje živ?anog napada, te u tim istim likovima traži životinju, životinju skrivenu u snažnom ?ovjeku i u nezasi?enoj ženi. Ljubav izme?u njegova dva junaka je zadovoljavanje jedne potrebe.
    Zola se u djelu Therese Raquin predao analizi ljudskog mehanizma pa tako roman i naziva “književno - kirurškom autopsijom“. Zola u romanu ne postiže jednostavnost karakteristi?nu analiti?kom romanu. Za njega su Therese i Laurent ljudske životinje, i ništa više. Svoje likove je vješto okarakterizirao, opisuju?i skalpelom - nalivperom svaki dio njihove osobnosti – neumorljive bijesne životinje.

    Kratki sadržaj:
    Gospo?a Raquin bila je ve? starija žena koja je odgojila svog sina Emillea i ne?akinju Theresu. Budu?i da je njezin jedinac ?esto bio bolestan, ona je njega, a i zdravu Theresu, šopala tabletama i lijekovima. Odgojila ih je da budu povu?eni, tihi i hladnokrvni. U Theresi je ?esto tinjao plamen vru?e alžirske, maj?ine krvi, ali se u strahu da ne povrijedi tetu skrivala u tišini.
    Kad su njih dvoje odrasli, ubrzo su se vjen?ali i preselili zajedno sa gospo?om Raquin u Pariz. Tamo su otvorili mali du?an sitnom robom, Camille se zaposlio u kancelariji na željezni?kom kolodvoru i njihov život je bio vrlo jednoli?an. Samo ?etvrtkom se kod njih okupljalo društvance, komesar Michauda, sin njegov Oliver i žena, stari Givet koji je radio sa Camilleom. Kod svih okupljanja, Therese nije pokazivala odviše zanimanja. No, jednom je Camille doveo ku?i svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep i nao?it ?ovjek. Izme?u njega i Therese odmah se pojavila privla?nost, te oni nemogavši se oduprijeti svojim nagonima postaju ljubavnici. Budu?i da im je Camillie smetao da budu vje?no sretni, odu njih troje jedne nedjelje na izlet u Saint-Quen. Kada su se pošli voziti ?amcem po Seini Laurent re?e Theresi da ?e se riješiti Camillea i da treba njezinu pomo?. Kada su došli na dio rijeke gdje ih nitko nije vidio, Lauret stade stiskati i gušiti Camillea koji je prije nego li je pao u vodu odgrizao Lauretu komad mesa sa vrata. Zatim Lauret i Therese uspješno odglume nesretne utopljenike. Kada je stara g?a Raquin doznala o nesre?i svog sina, tri dana nije izlazila iz postelje i samo je plakala. I Therese je bila u šoku, ali se brzo oporavila. Dvije godine su brzo prošle, te su se Therese i Laurent vjen?ali u nadi da više ne?e vidjeti Camilleovu sablast kad budu zajedno. No, situacija postade još gora, no?u nisu mogli spavati jedno pored drugoga jer su osje?ali hladan leš me?u njima. Samo im je u društvu g?e Raquin bilo dobro i sigurno, a starica sretna što se brinu o njoj, prepiše Theresi svoju ostavštinu. Ali stanje je postalo sve gore. G?a Raquin ostade potpuno oduzeta, a mladenci su se teško sva?ali, tukli i optuživali jedno drugo za Camilleovu smrt. Stara g?a Raquin shva?a pravu istino o smrti njezinog sina. Nije ga mogla osvetiti, ali je gledala i uživala u propasti njegovih ubojica. Theresa je u svojoj tetki gledala ispovjednika i molila ju je za oprost, misle?i da ?e tako odagnati misao o krivnji za Emilleovu smrt, a jadna starica ju je o?ima osu?ivala jer nijednim dijelom tijela nije mogla pokazati svoju ogor?enost i tugu. Naposljetku kad nisu mogli više izdržati Therese i Laurent odlu?e ubiti jedno drugo, ali pogledavši se shvate svoje namjere, te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan preko drugoga. Tako su mrtvi ubojice ležali jedan cijeli dan, a g?a Raquin je uživala u osveti za sinovu smrt.

    Analiza likova:
    Therese Raquin
    Od samog djetinjstava živjela je povu?eno u sebi i nije iskazivala svoje prave osje?aje. Na neki na?in teta, g?a Raquin, joj je ubila duh tjeraju?i je da pije lijekove kao i Camille. Udavši se za svog brati?a, Emillea, jedina promjena u njezinom životu je bila što nave?er nije ulazila u lijevu ve? desnu sobu. Živjela je jednoli?nim životom, ?esto se povla?ila u sebe i dugo razmišljala i jedini svijet koji je ona poznavala bio je vlažni i mra?ni du?an u kojem je po cijele dane sjedila s tetom. Upoznavši Laurenta u njoj je po?ela tinjati sve ja?e i ja?e vatra za straš?u i ljubavi. Postavši
    Laurentova ljubavnica ostvarila je svoje snove, njegova milovanja
    ispunjavala su ju i upotpunjavala, te je postala kao ovisna za tim sastancima. Premda je željela Laurenta, bojala se ubiti Camillea, a kad je Laurent to u?inio umjesto nje ona je uplašeno gledala i slušala Camillea kako je doziva u pomo?. No, dobro je odigrala svoju ulogu, ali ju je progonio Camilleov duh. Mislila je da ?e u novom braku prona?i sigurnost, no sve je bilo sve gore i gore. No?ima nije spavala jer je osje?ala Camilleov hladan leš pored sebe. Toliko se bila promijenila da se odala bludništvu. Kad je otkrila da je trudna toliko se bojala da ne rodi Camilleov leš. Utroba ju je hladila te je namjerno dopuštala da je Laurent tu?e po trbuhu i brzo je pobacila. ?esto je imala napadaje histerije i pla?a, a jednini je izlaz vidjela u smrti.

    Laurent
    Bio je obi?an sin seljaka, lijen?ina i neradnik. Vrlo nao?it i lijep ?esto je kod žena imao uspjeha, a one su ga uzdržavale. Isprva nije mislio da je Theresa lijepa, ve? ju je smatrao privla?nom prilikom da neko vrijeme živi na tu?i ra?un. No, ona ga je zavela i dovodila do ludila svojim preljepim tijelom. On je poput ovisnika svakog dana dolazio k njoj i nije mario za opasnost da ih netko vidi. Toliko je o?ajan što ne može imati Theresu za sebe da hladnokrvno ubija svog prijatelja Camillea. ?ekao je dvije godine da kona?no ima Theresu za sebe, ali postao je pravi pljašljivac. Camilleov
    prikaz iz mrtva?nice ga je neprestano pratio, a rana na vratu nije zacjeljivala. Postao je pravi živ?ani bolesnik, tako da je ubio i ma?ka jer se bojao da ?e on progovoriti o Camilleovoj smrti.

    “Pošto se umorio u sva?i i tu?i s Therese, udarao je, kao što to djeca radem nogom o zid i tražio neki predmet da ga razbije. To ga je smirivalo. Posebno je mrzio prugastog ma?ka Francoisa, ovaj ?im bi ušao u sobu odlazio je skloniti se na koljena nemo?ne starice. Laurent ga još nije bio ubio samo zato što se nije usudio dotaknuti ga. Ma?ak ga je promatrao, kao vrag, svojim krupnim o?ima.”
    ... “jedne ve?eri, Francois je tako uporno promatrao Laurenta da je ovaj, prepun bijesa, odlu?io svršiti s njim. Širom je otvorio prozor u trpezariji i uhvatio ma?ka za vrat. Gospo?a Raquin je sve shvatila, dvije velike suze skliznule su joj niz obraze. Ma?ak se po?eo braniti, pokušavaju?i se okrenuti u ugristi Laurenta za ruku, ali uzalud.” ...

Similar Threads

  1. Đuro Sudeta - Mor - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 2
    Last Post: 15. 03. 2012, 18:49
  2. Emile Zola - Nana - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 05. 01. 2009, 16:38
  3. Hasanaginica - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 02. 01. 2009, 23:14
  4. Emile Zola - Germinal - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 02. 01. 2009, 14:20
  5. Replies: 0
    Last Post: 25. 12. 2008, 19:06

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •