Tema: Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale - Lektire

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

DRAGUTIN TADIJANOVI?: SREBRNE SVIRALE

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

DRAGUTIN TADIJANOVI?: SREBRNE SVIRALE



Bilješke o piscu:
Dragutin Tadijanovi? ro?en je u Rastušju, kod Slavonskog Broda,
4. studenog 1905. u siromašnoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je školu polazio
u Podvinju, susjednom selu, pješa?e?i svakog dana po nekoliko
kilometara. Te je rane ?a?ke dane poremetio prvi svjetski rat koji je
odmah odvukao oca na frontu. U tim godinama, kao desetogodišnji
dje?ak, doživio je prvi susret s gradom. Gimnaziju je polazio u
Slavonskom Brodu. Prve je ?etiri godine pješa?io od Rastušja do
Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest kilometara. Zatim je godinu
dana stanovao u brodskom samostanu, a jednu godinu kod nekog
gra?evinskog poduzetnika kao podu?avatelj njegovih sinova i k?eri,
pa opet jednu godinu pješa?io svakoga dana iz Rastušja u Brod i natrag.
Sveu?ilišni je studij zapo?eo 1925. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu
u Zagrebu, a 1928. g. prešao je na Filozofski fakultet na kojemu je kasnije
i diplomirao. U prolje?e 1953. izabran je za izvanrednog, a 1965. za
redovnog ?lana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Tadijanovi? je po?eo pisati pjesme vrlo rano: u tre?em razredu gimnazije,
u trinaestoj godini svog života, a sa?uvao je samo one koje je napisao
potkraj 1920. i kasnije.

O njegovoj poeziji:
Poezija Dragutina Tadijanovi?a, živog klasika i prvaka hrvatskog
pjesništva, javlja se iz dubokog punog doživljaja, i kada se pjesnik vra?a u
rano djetinjstvo i mladi?ke dan zarobljen bojama zavi?ajnih pejzaža i
melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima, na svoj na?in, poetski
ispisuje kronologiju svog života na putovima izvan zavi?aja. Njegove su
pjesme osebujna ugo?aja, slobodna stiha, dojmljive u svojoj sažetosti.

Uspomene
- Lirska pjesma koja nam govori o ljubavi
- Metafori?kog je zna?enja
- Tema: Pjesnikovo sje?anje na svoju ljubav
- Metafore – “Jesenas sam ostavio
Sedam zrelih jabuka
Da uvenu na granama,
Neuzbrane.”
- Personifikacija – “... a kad bi ve?er raširila crna krila...”
- Pjesma je bogata epitetima – zrelih, neuzbrane, bijeli...
- Stih je slobodan, deveterac, tužna je ugo?aja.
- Ritam je spor, polagan.


Pustoš
- Lirska pjesma
- Misaona (kontemplativna) pjesma.
- Tema: Usamljenost
- Pomalo turobna ugo?aja.
- Preneseno zna?enje pjesnikove osamljenosti i tuge:
“Nigdje nikog nema:
Ni ?ovjeka, ni ptice.
... pusto mi je srce
i žalosno lice.”
- Metafora – “prolazim kroz tišinu”.
- Pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od jednog stiha.
- Slobodan stih bez rime.

Vra?anje u no?
- Sretna ugo?aja
- Tema: Sje?anje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u predve?erje
- Kratka, ali snažna pjesma
- Pjesma je bogata epitetima – sivim, oštre, tamnim...
- Metafore - “nose?i miris...; oštre im kose zaspale preko ramena...”
- Nostalgi?na je ugo?aja, stih je slobodan, ?etverostih ili katrena,
nema rime.

Kada prolaziš iznenada
- Lirska pjesma
- Tema: Ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)
- Sastavljena je od tri pjesni?ke slike:
- U prvoj pjesni?koj slici pjesnik nam govori svoje osje?aje prema jednoj
djevojci
- U drugoj pjesni?koj slici pjesnik susre?e an?ela koji kora?a i smiješi mu
se (preneseno zna?enje)
- U tre?oj pjesni?koj slici pjesnik opisuje an?ela
- Pjesmu sam doživio kao neostvarivu ljubav
- Pjesma je bogata epitetima – iznenada, brzo, nestašno, veselo, sitno...
- Pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu

Dojam o djelu:
Mislim da se Tadijanovi? potrudio približiti elementarnom i izvornom
lirskom izrazu, napustivši sve obveze u stihu: težište je stavio isklju?ivo
na pjesni?ki ritam u poetskom rasporedu rije?i i gra?i re?enice.
Po tome je najviše svoj, a istodobno i moderan pjesnik koji pronalazi
nove, neotkrivene izražajne mogu?nosti.

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

MJESE?INA
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mlije?noj i smijehu.

Oh, kakve li smo krhke igra?ke
U krvni?kima jakim rukama!

Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjese?ina ve?eras grob tvoj poliva.
Mjese?ina ve?eras meni šapu?e
Da tebe nema, i nema, zauvijek.

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tu?e ?e o?i gledati kao što gledasmo i mi:

Naže se sun?ani dan,
Ve?ernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.

Sadržajna analiza:
Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sje?a
lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjese?ev sjaj iznad hrastove šume,
kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema.
Njen grob sada poliva mjese?ina. Tada je bio sretan, a sad je tužan.
Metaforom o krhkim igra?kama u krvni?kim jakim rukama pjesnik
poru?uje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tu?e ?e o?i gledati
mjese?inu kao što smo je mi gledali. Mjesec ?e se uvijek pojavljivati,
izmjenjivat ?e se dan i no?, a nas ne?e biti.

U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na
klupi i današnja tuga, samo?a i mjese?inom obasjan grob.

Stilska analiza:
Pjesma obiluje vizualnim pjesni?kim slikama: u tamnom sjaju mjesec
rumen, izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, u rasvjeti mlije?noj,
mjese?ina grob poliva, ve?ernje sjenke oduljaše. Tišina je, samo
mjese?ina pjesniku šapu?e. Ponavljanje rije?i nema (nje) i dugo (još dugo
poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugo?aj pjesme je tužan i
sumoran. Pjesma ima šest nejednako duga?kih strofa s nejednako
duga?kim stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju
pjesme obrnutim redom govori o neumitnosti sudbine.

HO?U LI U?I U SOBU GDJE JE SAG?
Kad ispišemo punu plo?icu ra?una,
Onda ?itamo iz ?itanke. Zatim
Gospodi?na pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vu?e,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas O?enaš.
U redovima idemo za njom,
Kraj op?ine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi ?upaju travu izme? cigle,
Pred ku?om, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodi?na uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.
Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slika...
A sat u staklu ne tu?e neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodi?na
Nikad ne?e mene uvesti
U lijepu sobu gdje je sag.

Sadržajna analiza:
Pjesma je napisana kao da ju je stvarno napisao dje?ak,
tj. onako kako bi je on ispri?ao. Govori o u?iteljici i razredu,
pjesnikovu djetinjstvu, ali je to u stvari pjesma o siromaštvu i
socijalnim razlikama. Za dje?aka je u?iteljica netko jako, jako velik i
važan, netko do koga se ne može do?i (u redovima idemo za njom).
Ona ima svoje dvorište, vo?ke i ku?u. Njena se soba može vidjeti samo
kradomice kroz prozor. U sobi su slike, sat, pod šarenkast i zelen,
a na njemu sag. Dje?ak bi silno želio u?i samo jedanput u tu sobu sa
sagom, a zna da ne?e u?i nikada. Nikada ga u?iteljica ne?e pozvati,
iako bi on izuo opanke i oprao noge da ne uprlja sag.
Dje?ak osje?a njezinu hladno?u. Ona pere ruke nakon potezanja za kosu.
Djeca joj ure?uju vrt. Ona me?u njima pravi razliku (onaj koga više voli se
penje na orah i trese, a poslije i kupi).

U pjesmi su naglašene suprotnosti izme?u siromašnog dje?aka i
gospodi?ne u?iteljice koja ima lijepu ku?u s lijepim stvarima.
Odnos izme?u u?iteljice i djece je strog i hladan, a dje?ak bi zapravo
silno želio da ga u?iteljica vidi i da mu se onako ljudski obrati.
Stilska analiza:
Pjesnikov je jezik jednostavan, osje?ajno snažan i topao, bogat vizualnim
pjesni?kim slikama. Pjesnik se ne služi rimom. Pjesnik pjeva u prvom licu i
time nam do?arava da je on to sve osobno proživio. Stihovi se redaju kao
da nam dje?ak pri?a o svakodnevnim školskim doga?anjima.

RANO SUNCE U ŠUMI
U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.

Sun?eve tanke strelice
Probodoše liš?e
I gran?ice
I stabla:
?itava se šuma zanjiha,
Zasja.

Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.

A sjenke granatih stabala
Narisaše
Kao prsti
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.

Sadržajna analiza:
Ovo je pejzažna pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i snažno
izri?e svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim šumama. Pjesma je
puna proljetne vedrine. Život u šumi buja. Jutarnje sunce budi stabla,
ptice i cvjetove. Nestašan vjetar poigrava se krošnjama i ?itava se šuma
njiše. Sjene grana ispisuju šare na rosnoj travi. Ra?anje sunca u proljetno
jutro obe?anje je novog života.

Stilska analiza:
Vizualne pjesni?ke slike do?aravaju nam boje šume (zelene krošnje, bijeli
rosnati cvjetovi, sjenke granatih stabala, likovi na travi, rosa kao suze).
Zvu?ne slike oživljuju zvukove šume (vjetar u krošnjama, njihanje šume
male ptice koje pozdravljaju sunce). Pjesma je pisana nevezanim stihom
nejednake dužine. Ritam pjesme do?arava bu?enje života u šumi,
strujanje vjetra kroz grane i uzbu?enje šumskih bi?a zbog izlaska sunca.