Tema: Josip Kozarac - Slavonska šuma - Lektire

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

JOSIP KOZARAC: SLAVONSKA ŠUMA

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

JOSIP KOZARAC: SLAVONSKA ŠUMA


Bilješke o piscu:
Josip Kozarac je ro?en 1858. g. u Vinkovcima. Teme svojih djela crpio je
iz rodne Slavonije ?iju je ljepotu doživio ve? u djetinjstvu. Boje i zvukovi
slavonskih livada i šuma, potoka i rijeka stalni su predmet njegova
interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu profesionalnu
orjentaciju tako da je studirao šumarstvo u Be?u i kao šumar radio u
razli?itim slavonskim ve?im i manjim mjestima. O tim dionicama Josip
Kozarac govori u svojoj "Autobiografiji". U pripovijetki "Slavonska šuma"
Kozarac je dao prekrasne slike šumskog života, biljnog i životinjskog.
Osim pripovijetki me?u kojima se isti?u "Tena", "Biser Kata", "Proletarci"
i "Me?u svjetlom i tminom". Pisao je romane me?u kojima je najpoznatiji
"Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u društvenom životu,
loše gospodarenje zemljom i pogrešan odgoj i obrazovanje intelektualaca.
U posljednjem periodu života i rada pisao je pripovijetke u kojim je
pokušavao rješavati neke psihološke probleme suvremenog ?ovjeka kao
što su "Mira Kodoli?eva", "Oprava". Umro je 1906. g. u Koprivnici.

Tema:
Piš?eva ljubav prema, šumi, Slavoniji i njenim ljudima i obi?ajima.

Likovi:
- Josip Kozarac
- Bartol
- lugari

Kratki sadržaj:
Slavonska šuma je šuma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju
hrastovu šumu. On je u njoj kao u svojoj ku?i. On pozna svaku pticu,
svako drvo i svaki glas. Šuma je oduvijek bila njegovo nepresušivo blago.
Pokraj šume sagradio je ku?e, staje i štagljeve, posadio vo?njake i šljivike.
Kada mu zbraniše i zatvoriše šumu on postade siromah, jer mu je ona
pašom odgajala volove, svojim žirom hranila svinje, svojim drvetom dizala
ku?e i ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna
hranu. Tu se dižu veliki hrastovi sa sivkastom korom i brazdama koje teku
duž cijeloga dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom
koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetri? zapuhne tvrdo glatko
liš?e zašap?e, zatim zašuti i zašumi. Sa godišnjim dobima šuma se
mijenja, a i život u njoj. U prolje?e kad se sve oživljuje u šumi je
najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po šikarama i i livadama
oko sela. U šumi su samo kos i drozd. Kada do?e ljeto u šumi sve
postaježivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu.
Na jednom visokom brijestu sagradio je orao gnijezdo. Kada su ga ljudi
opazili dogovorili su se da ?e mlade orlove povaditi ili ubiti zato što im je
orao ubijao doma?e životinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato što je
brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se popeli.
Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti.
Ljudima nije ništa drugo preostalo nego da sruše brijest.
Dok su jedni rušili drugi su puškama pazili na orla.
Odjednom ugledaju orla kako se vra?a u gnijezdo i pandžama nosi plijen.
Jedan je ?ovjek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen
ispustio i srušio se u šumu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen za?udili su
se jer je to bio jastreb. Kada je brijest bio skoro srušen na njega su
doletjela dva ?vorka koja su ušla u orlovo gnijezdo. Kada je brijest pao
od jakoga udarca ?vorci su uginuli. O Ilinju love se divlje patke.
Neki lovci gaze po vodi tjeraju?i patke i pucaju?i, a neki imaju pse koji im
ih donose. Usput se ulovi i koja štuka i šaran. Kada do?e ljeto radi se
procjena šuma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol preno?ili su u
kolibi koja je ostala iza šumskih radnika koji su preko zime ovdje radili.
Procjena je težak posao, a šuma puna komaraca. Kud god ?ovjek ide tamo
i oni idu. Vra?aju?i se sa teškoga posla o?ekivali su da ?e im Bartol
pripremiti dobar ru?ak. Kada su došli u kolibu vidjeli su da im je Bartol
pripremio paprikaš. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog
?ega je paprikaš crn ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli
i za ve?eru. Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprikaš
crn zbog toga što je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn
kao tinta. I tako je spašeno Bartolovo kuharsko umije?e, a društvo
ohrabreno da i dalje jede Bartolova jela. Sredinom rujna nastaje važno
razdoblje za slavonsku šumu. Šumski trgovci obilaze dijelove šume koje
su preko ljeta procjenili i obilježavaju stabla koja ?e preko zime do?i na
prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i turopoljci koji prolaze šumom i
procjenjuju urod žira, koji je zbog sje?e šume i njegove upotrebljivosti
na sve ve?oj cijeni. U listopadu po?inje lov na srne, a u studenome je
šuma mirna. U to doba sije se žir. Koliko se je stare šume posjeklo toliko
se nove šume treba zasaditi. Na to sijanje iza?e ?itavo selo.
I dok se uz pjesmu sadi mlado drve?e, na drugom kraju žalosno otpada
žuto liš?e, a tamo još dalje udara sjekira i ruši se ono što je dvije stotine
godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt,
a na drugom život. Tko bi nabrojio što je sve šuma u tih dvjesto godina
dala, što je sve vidjela i doživjela, što se sve u njoj doga?alo i što ?e se
dogoditi. To je ta njena tajna, njen ?aroban mir.

Najljepši odlomak:
«Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim
brazdama koje teku duž cijelog, dvadeset metara visokog debla sa
snažnom širokom krošnjom...»

Dojam o djelu:
Ova pri?a mi se jako svidjela, opisuje šumu, životinje i biljke.