Tema: Daniel Defoe - Robinson Crusoe - Lektire

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

DANIEL DEFOE: ROBINSON CRUSOE

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

DANIEL DEFOE: ROBINSON CRUSOE

Bilješke o piscu:
Daniel Defoe, engleski pripovjeda?, utemeljitelj modernoga romana.
Živio je od 1660. g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim
pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim
godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim
svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je
"Život i ?udne nevi?ene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka"
koji je zasnovan na stvarnom doga?aju. To je pri?a o brodolomcu koji se
udaljen od civilizacije uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom.
Drugi i tre?i dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih
djela poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll
Flanders". Isti?e se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine
godine".

Mjesto radnje:
Pusti otok

Vrijeme radnje:
1632. – 1637. g.

Tema:
Robinsonov boravak na pustom otoku

Osnovna misao:
Treba biti snalažljiv da bi se preživjelo

Likovi:
Robinson Crusoe,Petko, ?etvrtko, roditelji, mornari, divljaci, ljudožderi.

Sadržaj:
Dje?ak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da
bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i
mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao je odakle je ta
roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac i da
nastavi posao koji je on zapo?eo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu
prodavao uvijek je mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla.
Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London.
Prijatelj ga je pozvao da po?e s njim. Robinson je pristao ali se bojao to
re?i svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je
zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu.
Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio
od prijatelja. Šetaju?i gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio
da ?e ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su
ugledali crnu to?ku. Ta to?ka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli
punom snagom ali su ih gusari ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli
ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima.
Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun
vode. Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo.
Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao na?i skrovište.
Na vrhu jednog brežuljka bila je pe?ina. Robinson je odlu?io da se smjesti
u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar.
Pokraj njegove pe?ine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja
26. svibanj 1654. g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu.
Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pe?ine.
?etvrtog dana želio je promijeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za
hranom. Primijetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti
bio mu je potreban luk i strijela. Sutradan je napravio luk. Strijele je bilo
teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem.
Od liš?a je napravio odje?u, sandale, kapu i vre?u. Sutradan je krenuo u
lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju ku?i. Ogulio je kožu i po?eo jesti
sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odlu?io da meso stavi na vru?i
pijesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupe?eno. Pala je no? i
Robinson je odlu?io spavati, legao je na slamu i zaspao.
Oko pono?i zapo?ela je jaka kiša. Jedan grom je udario blizu njegove
pe?ine i on se jako uplašio. Kada je izašao van vidio je da drvo pred
njegovom pe?inom gori. Bio je sretan, kada je vidio vatru to je bilo
veliko otkri?e, jer je sada mogao jesti pe?eno meso i grijati se no?u.
Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u
ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male.
Zadržao se dugo ne misle?i na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se
vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u krevet. Ujutro se probudio
bolestan. Mislio je da bi mu majka skuhala ?aj da je sada kod ku?e.
Iznenada se zemlja po?ela tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu
lavu. Robinson se uplašio ali kada je vidio da lava pali drve?e bio je sretan
jer je na taj na?in ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio
napravio je pe?. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pe?ena nego ju
je kuhao. Po?eo je praviti lonce ali je imao jedan problem, lonci su
propuštali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van.
Oko ku?e je zasadio drve?e pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i
stol i stolice. Kada je po?eo bušiti rupu u drvetu odjednom su po?ele letjeti
iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkri?e kako da vatru dobije
kada on to želi. Bojao se da ne?e imati što jesti kada do?e zima jer ?e biti
previše hladno, pa je odlu?io napraviti podrum u kojem ?e spremati hranu.
Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u nju
spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlu?io je napraviti ?amac.
Zapalio je jedno drvo i obra?ivao ga dok nije izgledalo kao ?amac.
Odlu?io ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka.
Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvu?e.
U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je po?eo
tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini
preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Džek.
Jednog dana ?uo je jaku buku sa obale. Kada je pogledao uplašio se jer su
na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i
pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera. Robinson je pomogao
divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson je divljaka
nazvao Petko. Petko je u po?etku bio plašljiv. Robinson ga je odveo u
pe?inu i u?io ga engleski. Petko i Robinson su razgovarali o ljudožderima.
Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomo?.
Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i top.
Divljaci su opet došli na otok ali su sada Petko i Robinson bili naoružani.
Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom ?amcu ostao
starac koji se nije mogao micati. Petko dotr?a ?amcu i po?ne grliti starca
jer je to bio njegov otac ?etvrtko. On je krenuo po pomo? na drugi otok.
Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku.
Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro.
Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski.
Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je
otišao ku?i gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao
gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla
zima Petko je bio za?u?en jer nikad prije nije vidio snijeg i stalno je bio uz
pe?. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

DANIEL DEFOE: ROBINSON CRUSOE

Bilješke o piscu:
Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da ga je tek
Robinson Crusoe u?inio slavnim i poznatim. Rodio se u Londonu 1659. g.
Otac mu je bio mesar, a sin se bavio razli?itim poslovima. Defoe je
zapravo bio jedan od najmarljivijih književnika što su ikada živjeli.
Njegova su književna djela tako brojna da bi ih bilo teško skupiti u jednom
izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka uz bezbroj ?lanaka o
svim mogu?im predmetima. Me?utim, najviše se proslavio onom
zna?ajnom serijom romana koja je 1719. po?ela s Robinsonom Cruseoom,
a uklju?uje: Kapetana Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders,
Povijest Kuge i Roxanu. Kao što je poznato Defoe je materijal za
Robinson Crueseoa našao u ?udnim doživljajima nekog škotskog mornara,
Alexandra Selkira, koji je 1704. pošao s Wiliamom Dampierom, glasovitim
moreplovcem, na put u Južno more. Zbog sva?e s kapetanom zatražio je
da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, tristo milja zapadno od
Valparaisa. Tamo je ostao ?etiri godine i ?etiri mjeseca, dok ga nije
kona?no izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest
prvi objavio Roger u svom djelu „Krstarenje oko svijeta“, koje je izašlo
1712. g. O?ito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.

Bilješke o djelu:
Zapanjuju?a uvjerljivost ve?im dijelom izmišljenih zgoda Robinsona
Crusoea dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi ?ovjeka s
prirodom. Taj je predmet odgovarao op?im osje?ajima i predstavljao
možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uop?e može
pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osje?aju, Defoe je napisao
ne samo pou?nu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko
stvorenje nego i simboli?nu dramu o mu?nim i strpljivim naporima s
pomo?u kojih je ostvarena civilizacija.

Mjesto radnje:
Nenaseljeni otok

Tema:
Borba ?ovjeka s prirodom

Likovi:
Robinson Crusoe, Petko, kapetan, španjolac, Petkov otac

Analiza likova:
Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”

Ne svi?a mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
“… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih
ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vra?aju?i se ubio sam
nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike
šume. Prvim hicem što sam ga opalio me?u njih ubio sam kozu kraj koje
je stajalo jare i sisalo je.”

Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao
prihvatiti:
“Trebalo mi je puna ?etrdeset i dva dana da napravim dasku za duga?ku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oru?em i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”

Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se ti?e moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
o?ekivalo kod ?ovjeka koji uop?e ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko ?etvrt metra. Me?utim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”

Kolebljivost prema divljacima:
“Pitao sam se tako?er koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se upli?em u sva?u o onoj krvi što je oni prolijevaju me?u
sobom.”

Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno gra?en, ravnih, duga?kih nogu.
Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko
dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobro?udan,
u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka meko?a i
blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i
duga?ku, i nije bila kovr?ava kao vuna. ?elo mu je bilo visoko i široko,
a o?i su mu sijevale živahnoš?u i oštrinom. Boja njegove kože nije bila
sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno
tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosme?a.
Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca,
lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”


Usporedba filma i knjige:
Film je uvelike skra?ena verzija knjige. U njemu se sve doga?a iznimno
brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u
redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i
dosta neugodnih prizora što uništava ?ar cijele pri?e. Knjiga mi je bila
mnogo zanimljivija i uživao sam u ?itanju; imam samo jednu zamjerku,
a to je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam ve? rekao.”

Najviše me se dojmila ova re?enica:
“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja
stvorenja i ?ini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomo?nima,
tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav
život.”

Potresla me je tragi?nost te misli.