Tema: August Šenoa - Prosjak Luka - Lektira

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

AUGUST ŠENOA: PROSJAK LUKA

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

AUGUST ŠENOA: PROSJAK LUKA

Bilješke o piscu:
August Šenoa je ro?en 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu školu poha?ao je u
Zagrebu, daljnje školovanje nastavio je u Pe?uhu, a pravne nauke završio
je u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme
radi u zagreba?kom kazalištu kao umjetni?ki direktor, a od 1870. g. kao
dramaturg. Kazalište je napustio 1873. g. kad je imenovan gradskim
senatorom. Od 1874. g. pa sve do smrti, 1881. g., ure?ivao je “Vijenac”.
Šenoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena.
Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio.
Poznate su njegove povjestice: “Kugina ku?a” i “Propast Venecije”,
romani: “Zlatarevo zlato”, “?uvaj se senjske ruke”, “Selja?ka buna”
te pripovijesti: “Prosjak Luka”, “Branka”, “Barun Ivica”, “Mladi gospodin”
i “Turopoljski top”.

Bilješke tjekom ?itanja:
- Selo Jelenje u Zagrebu
- U gostionici prosjak Luka, Mikica i njihovi prijatelji piju
- Dogovor za posao
- Opis bijednog Lukinog života
- Luka prosi
- Luka i Mato razgovaraju
- Mato umire
- Luka kao prosjak vrlo bogat
- Nitko za to nije znao
- Luka želi Maru za ženu
- Dogovor s Mikicom
- Mara i Andro se prvi put sastaju
- Razgovor
- Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru za nevjestu
- Andro razgovara s ocem
- Andro i Mikica razgovaraju
- Mikica i ciganin
- Martin treba novac
- Izabiranje nove vlasti
- Martin se prisje?a pokojne žene
- Andro spašava oca
- Požar kod Martina
- Mato moli za oprost
- Luka prosi Maru
- Mikica smišlja plan
- Luka odlazi iz Jelenja
- Luka se baca u Savu

Mjesto radnje:
Jelenje

Vrijeme radnje:
XIX. stolje?e

Tema:
Život prosjaka Luke i njegova borba da postane obi?an ?ovjek.

Ideja:
Važnije je biti siromašan i sretan ?ovjek nego ne?ovje?na varalica.

Kratki sadržaj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili
lijeni, nepošteni, voljeli s i?i u kr?mu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno
radili. Kroz to selo ?esto je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao
novac varao je i bavio se mutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i
poštenu Maru. Poželio je biti pošten. Mara je voljela drugoga,
svog susjeda Andru, ali su njihovi o?evi bili u sva?i. Luka je obe?ao pisaru
Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao
Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine
Marinog oca zadesila nesre?a. Netko mu je ubio krave i spalio spremište
za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac
je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom
susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaru?ili. Luka je skupio
mnogo novca i želio ga je dati Martinu u zamjenu za Maru. Želio je živjeti
kao obi?an ?ovjek. Saznavši da je Mara zaru?ena veoma se razo?arao.
Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega
u?inila ?ovjeka. Kad su se Mara i Andro vjen?ali i dobili dijete Luka je bio
zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savjest. Kod njega je prevladao
razum i otišao se ispovijediti. U kr?mi je sreo Mikicu. On mu je nudio
prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi
samo novac, jer je takav i on bio. Luka je shvatio da je važnije biti
siromašan i sretan ?ovjek, nego ne?ovje?na varalica. Luka je otišao do
rijeke Save i sko?io u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su
ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud.
Luka im je ostavio 800 forinti i sve?eniku je ostavio poruku za njih.
Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.

Analiza glavnih likova:
Luka
Bio je siromašan ?ovjek. Rodio se kao zagreba?ko dijete. Srednje je
visine. Ljudi su mu dali prezime Nepoznanica. Od ro?enja pa do svoje
smrti živio je kao siro?e. Jedino je imao jednu ženu, koju je nazivao
bakom. Ona je bila zla prema njemu. ?esto ga je tukla i rijetko kad
nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u petoj godini bacili su mu pod
noge kao da je pas. Prve rije?i koje razumije iz ljudskih usta su kletve na
njega. Bio je živ ?ovjek. Rekao je Mikici da ?e mu dati 100 forinti ako mu
na?e ženu i to ne bilo koju nego Maru. Od trenutka kada ga je odbila
povukao se i pola godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro
i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom izme?u Andre i
Mare i ako ubije to dijete, njih ?e se dvoje rastati. Me?utim, to nije u?inio.
Luka je, po mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se ?udili kad je on
otišao na sud, jer obi?no šalje pisara. Uvijek se klonio varoške ku?e.
Za njega su govorili da je bogat seljak. Svatko mu je bio dužan.
Starog Matu smatrao je ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao
prosjak jer nije želio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio pohlepan za
novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali "nehumano". Njima je bilo
važno je li ?ovjek bogat ili siromašan. Sre?a ga je cijelo vrijeme
zaobilazila. Na kraju se ubio bacivši se u Savu.

Mara Lonearia
Bosonoga djevojka zasukanih rukava koju je Luka jako volio, ali ona to
nije znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna djevojka. Njezino srce
pripadalo je Andriji. Prodavala je mlijeko i povr?e u gradu. Bila je oli?enje
ljepote i dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, ?ekala je svog
izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je bila kad su se njezin otac
Martin i Andrijin otac Mato pomirili. Tada se vjen?ala i rodila sina.

Mato
Prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao.
Nije želio život s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi,
u rupi u koju se jedva u?e. Tri godine Luka je glumio slijepca,
a Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Me?imurju, Slavoniji i Zagrebu dok
Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani, a Mato je otišao u spilju
i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio i objasnio Luki gdje se nalaze
novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak,
posjedovao je samo malu kolibicu, komadi? zemlje i kravicu. Žena mu je
bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo je. Kad je ona priznala svoj
grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije
pokajao no to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su se jedan
u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.

Sporedni likovi:
Mara, Mato, Martin, Mikica


Analiza stila (Pjesni?ke slike):
Vizualne slike:
bijeli se vrbinje
nisko ?upavo grmlje borovice
siva drnjevara pod ?a?avim, slamnim klobukom
jato divljih golubova
bosonogi pastiri pod mokrim grmljem

Akusti?ne slike:
tiho te?e Sava
voda bije o niske bregove
liš?e drš?e
zalaje koji pas
vrabac cvrku?e po smetištu

Epiteti:
bijela magla
klapaste uši
nabuhlo, papreno lice
bosonogi pastiri
nisko ?upavo grmlje borovice
bijela platnena košuljka
crne sjajne kite
malen, odrpan ?ovjek
jajasta, srebrna dugmad
modre, zakrpane hla?e

Onomatopeje:
zagrmi
zabubnja
zveketa
praskalo se
zatutnji
liš?e drš?e

Personifikacije:
mraz ga protrese
mraz se zabadao u njegove prste poput iglica
krv mu se ušge
Sava šap?e pjesmicu
vrbinje se miješa kao klupko
voda se zajeda u zemlju
viri drvenjara
rasijano selo

Usporedbe:
selo rasijano kao jato divljih golubova
vrti se vrze, kao da ga tko bode
?ovjeka uraziti kao šilom
lahak sam kao perce
ri?a brada kao pošeta strn
obraz grišljiv, šut kao list na mali Bošiš
gledahu novce kao pseto
nebo se razvedrilo kao staklo
o?i crne kao kupinice

Mudre izreke:
„Ne dolazi se zlim, ve? samo dobrim do dobra.“
„Smiješ li drobnu ružu kraj puta zgaziti, jer ti milo mirišeš?“
„Zašto da pati ?edo sve one muke, koje je on pretrpio, da ga hladna srca
baci u ponor, jer je pokušao zlim posti?i dobro?“
„Važnije je biti siromašan i sretan ?ovjek, nego ne?ovje?na varalica.“

Najdraži odlomak:
Nalazi se na 145. str., a opisuje radost i veselje u obitelji Pavlekovi?
i obitelji Lonearia. Svi?a mi se zato jer se u ovoj knjizi izme?u toliko tuge
našlo i malo radosti.

Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se i svi?a i ne svi?a. Svi?a mi se zato jer pisac oslikava
društvene slojeve svoga vremena i možemo vidjeti kako je to nekad bilo.
Ne svi?a mi se zato jer ima više tuge nego radosti, završava tragedijom
glavnog lika, predugo je i ima puno likova.

super ti je text dobro ura?eno