Tema: Ivan Goran Kovačić - Pripovijetke - Lektire

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

Ivan Goran Kova?i?: Pripovijetke

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

IVAN GORAN KOVA?I?: SMRT U ?IZMAMA

Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kova?i? (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Fo?a, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga ?etnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i ?lanke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Po?eo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narje?je Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezi?na oaza. Osobitu brigu posve?ivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rje?nika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravi?nim fašisti?kim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i zna?ajna pokretna snaga Goranove proze, a i ?itavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.

Tema:
Potla?eni položaj seljaka

Osnovna misao:
Izdajstvo i tla?enje uvijek se na kraju mora platiti

Problematika koja se obra?uje u djelu:
Odnos veleposjednika i seljaka, iskorištavanje i varanje seljaka,
izdaja u vlastitim redovima, pobuna seljaka protiv nepravde.

Kompozicija fabule:
Uvod: Upoznajemo likove.
Zaplet: Dolazak gospodina Klara i po?etak tla?enja seljaka.
Vrhunac: Ivan Tu?a mora ubiti svoju kuju Buru koju je ranio Miha.
Rasplet: Ivan Tu?a ubija Mihu Rabara.
Završetak: Tla?enje seljaka prestaje.


Kratki sadržaj:
U mirnom selu saznalo se da je veleidustrijalac Klar kupio dvorac. Na?elnik je uvjeravao seljake da ?e svi imati zarade od njegovog dolaska. Odmah po dolasku Klar je pokazao svoju crnu stranu. Trebalo mu je malo
vremena da ga svi zamrze. Kupio je veliki posjed oko dvorca i donesao stotine ze?eve i srna i organizirao lovište. Lovopazitelj Miho je ubijao pse i ma?ke koje bi se našle na polju. Kako je vrijeme prolazilo, Miho je po?eo ubijati i ljude i sve više pakostio seljacima. U zimu odlu?iše seljaci da mu sude. Po njega su krenuli Ivan i Toma i ubili ga. Ostavili su ga tamo da ga vuci pojedu, da snijeg pokrije tragove. ?izme su mu izuli da se sjaje na ?istini.

Prepri?ana epizoda:
Miha se bezglasno srušio kad je iz šume planula puška. Pao je mrtav. Tu?a i Levar odvukli su ga na ?istinu. Iz šikare su se ?uli vukovi. Izuli su mu ?izme i usadili ih u snijeg. Ove ?izme ne?e više nikoga gaziti. Veselo su zaplesale pahuljice i zavijali vjetar i vukovi. Tu?a i Levar mirno su otišli ku?i. Došao je kraj ugnjetava?u i tla?itelju.

Analiza likova
Miha Rabar služi Klaru kao lovopazitelj. "Vjeran kao pseto, žustar kao ma?ka, mudar kao lija". Miha se šepuri me?u seljacima "u zelenom odijelu, s izvezenim hrastovim liš?em na ovratniku i koštanim pucetima". Jednom je i on bio kao i svi drugi seljani, a sada se okrenuo protiv njih, ubija im pse i ma?ke i služi gospodaru veleposjedniku. "Seljak si kao i mi, gladovao si i oskudijevao s nama, išao si u šumsku štetu, kada te prazan želudac natjerao." Seljaci su ga zamrzili i prozvali "nosorezac, ku?koder, njuškorezac, ma?koder". Ubio je Tu?inu Buru, strpao Tu?u u zatvor, nastrijelio Tomu Levara, skrivio Len?evu smrt, poubijao pse i ma?ke za sramnu nagradu i seljaci su odlu?ili suditi mu za sva nedjela. Ubio ga je Ivan Tu?a.

Ivan Tu?a je trajno neveseo i natmuren zbog zlostavljanja seljana
od strane gospode i njihovog sluge Mihe. Jako je volio svoju kuju Buru,
koju mu je Miha divlja?ki ranio. Odlu?io je osvetiti svu nepravdu i zlo
koje je Miha nanio seljanima.

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

IVAN GORAN KOVA?I?: SEDAM ZVONARA MAJKE MARIJE

Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kova?i? (1913. - 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u
Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne
rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u.
Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane.
Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne,
Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga ?etnici. Pisao je pjesme, novele,
eseje, kritike i ?lanke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu
novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute
siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Po?eo je pisati i dva
romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti.
Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika
„Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata.
Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu
književnost kajkavsko narje?je Gorskog Kotara, koje postoji kao mala
jezi?na oaza. Osobitu brigu posve?ivao je kulturi jezika, njegovanju stila i
rje?nika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika,
ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“
(u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz
II. svjetskog rata; djelo o stravi?nim fašisti?kim pokoljima od kojih je i
sam stradao. Smrt je snažan motiv i zna?ajna pokretna snaga Kova?i?eve
proze, a i ?itavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam
knjiga.

Tema:
Težak život seljaka.

Osnovna misao:
Sirotinja je svakome teška, i Bogu i ljudima.

Problematika koja se obra?uje u djelu:
Siromaštvo, vjera i praznovjerje, ljudska glupost, zloba i zlo?a.

Kompozicija djela:
Uvod: Upoznajemo obitelj Grešnik i njezine probleme.
Zaplet: Zvonar Rok umire, a Crkveni odbor izabire Juru za zvonara.
Vrhunac: Oluja uništava ljetinu, a seljani okrivljuju Juru.
Rasplet: Jura se vješa o zvoni?ko uže.
Završetak: Seljani pokapaju Juru izvan dometa crkvenog zvona.

Kratki sadržaj:
Obitelj Grešnik je siromašna obitelj. Otac Jura i majka imali su osmero
djece. Jednog dana, za vrijeme posjeta visokog crkvenog
dostojanstvenika, igrala se djeca Grešnikova kod crkve. Kad je vidio djecu
i saznao da teško žive, crkveni dostojanstvenik rekao je vele?asnom da
uzme Juru za zvonara sad kad je stari Rok umro. U po?etku je Jura dobro
izvršavao svoje crkvene zada?e. Kad je došlo vrijeme radova u polju on je
zadužio djecu da se brinu o crkvi. Jedne nedjelje za vrijeme pri?esti
gladna djeca Grešnikova ušuljala su se u župni ured i pojela hostije.
Vele?asni je okrivio Juru. Nakon nekoliko dana velika oluja uništila je
plodove. Seljani su okrivili Juru misle?i da je razljutio Boga kad je ukrao
hostije. Jura se nakon tog doga?aja objesio, a njegova žena slu?ajno
udarila glavom o zid i pala u duboku nesvjesticu. Tako su njihova djeca
postala briga seljana.

Prepri?ana epizoda:
Spustila se tu?a. Teška zrna leda operušala su vo?ke, stukla vinograde i
izrešetala kukuruz. Kad je sunce opet granulo, kroz polja je odjeknuo jauk
ljudi. Ljetina je bila uništena i za to su okrivili zvonara Juru. On je izazvao
gnjev božji jer nije posluživao u crkvi kako treba i jer je dao svojoj djeci
da zvone umjesto njega dok je on radio u polju. Seljani su sav svoj bijes
iskalili na njemu. Ga?ali su ga plodovima i polomljenim granama,
razbili mu okna na ku?i i nazivali ga ništarijom, skrvnikom, svetokradicom
i nevjernikom.

Analiza likova:
Jura Grešnik
Otac je osmero djece. Piše bratu u Americi za pomo?, ali mu brat odbija
pomo?i. Kad je umro stari zvonar Rok, Jura postaje zvonarom. "Usnuo bi
na užetima od umora, da ga grmljavina na tornju ne osvješ?uje…"
Jura poslužuje u crkvi, a kod ku?e radi u štali i polju. Stalno je umoran,
a ?esto i srdit. Seljani od njega o?ekuju pobožnost i blagost. "Sluga ima
jednoga gospodara, a njemu stotine zapovijedaju. I oni najljeniji i
najnevredniji u selu mogu ga pozvati na red…" Djeca po?inju zvoniti
umjesto njega, jer on ima puno posla u polju. Seoske žene se zgražaju:
"… djeca crkvom gospodare. Der?ad skvrni oltare, one?iš?a svetinje.
O Bože, o Bože! Zvonara imamo, a on ?ubre prevr?e…". Njegova djeca
pojela su hostije prije mise, oluja je uništila ljetinu, a seljani su svu
krivnju bacili na Juru. On nije mogao izdržati taj pritisak i objesio se o
zvoni?ko uže.

Stari Rok
?asni starac bijele brade, trideset je godina služio kao zvonar crkve Majke
Marije u selu. Posluživao je u crkvi, ubirao darove, ?istio sveta?ke kipove.
Pred kraj je po?eo piti misno vino i pijan svetogrditi. Crkveni odbor uzeo
ga u zaštitu. Stari župnik umre i do?e mladi župnik. Rok se obrijao, uredio
i zatražio od novog župnika blagoslov. Dva dana kle?ao je nepomi?no pred
svetištem, a tre?e jutro našli su ga mrtva, naslonjena na zid tornja.

Dojam o djelu:
Pripovijetka je tužna. Govori o teškom životu seljaka s mnogo djece
i njegovoj borbi da ih prehrani. Težak život još mu više zagor?avaju
suseljani.

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

IVAN GORAN KOVA?I?: MRAK NA SVIJETLIM STAZAMA


Bilješke o piscu:
Ivan Goran Kova?i? (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Fo?a, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga ?etnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i ?lanke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Po?eo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narje?je Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezi?na oaza. Osobitu brigu posve?ivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rje?nika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravi?nim fašisti?kim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i zna?ajna pokretna snaga Goranove proze, a i ?itavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.

Tema:
Djelo govori o siromaštvu i teškom životu malog ?ovjeka, nemilosrdnosti
države, otu?enosti me?u ljudima, vrije?anju i ismijavanju malog ?ovjeka
kojega nitko ne štiti.

Naslov novele: Naslov je zapravo metafora. Staza je kao životni put,
a mrak je kao neka prepreka na tom put.

Osnovna misao:
?ovjek ima svoju vanjsku – grubu, i unutrašnju - osje?ajnu stranu, koja
progovara kad se radi o nepravdi prema slabima i siromašnima. Takav je
naizgled grubijan Franina, ali ga u duši boli nepravda na?injena Ja?ici.

Kratki sadržaj:
Ja?ica Šafran je bio govedar u selu Martinju. Kad je ostario, seljani su ga
odlu?ili zamijeniti novim govedarom. U znak zahvalnosti darovali su mu
kravu Golubu. Ispo?etka mu je bilo teško, ali je s vremenom zavolio
Golubu i po?eo obra?ivati vrt. Franina Brdar je odlu?io sagraditi ku?u.
Isprva su se uzajamno ignorirali, ali je kasnije Franina po?eo vrije?ati
Ja?icu. Pred jesen došli su u selo državni ?inovnici da pokupe vojnicu.
Budu?i da Ja?ica nije imao novaca, zaplijenili su mu kravu Golubu. Tad je
Franini bilo žao Ja?ice i prvi put u životu je upotrijebio umanjenicu žale?i
za njegovom kravicom.

Kompozicija djela:
Uvod: Upoznajemo se s Ja?icom Šafranom.
Zaplet: Zamjenjuje ga novi govedar u njegovu poslu.
Vrhunac: Franina Brdar gradi ku?u pokraj Ja?ice.
Rasplet: Ja?ica mora izvršiti domovinsku dužnost.
Završetak: Ja?ica nije imao novaca, pa su mu zapljenili kravu Golubu.

Prepri?ana epizoda:
Franina Brdar vra?ao se iz šume i vidio kako gospoda vode Golubu.
Odmah je shvatio što se dogodilo. Pri?ekao je Ja?icu. Kad ga je vidio
onako slomljenog i o?ajnog, potapšao ga je i potreseno rekao: "Odveli su
ti, Ja?e, kravu - odveli su ti kravicu…". Zamahnuo je sjekirom prema nebu
u znak pobune protiv nepravde.

Analiza likova:
Ja?ica Šafran
Starac "malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade,
sli?io je grmi?ku koji se podigao iz ?u?nja i gegavo popošao. Ali grmi?ku
koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao." Ja?ica ne želi i?i u selo jer zna da ?e
ga tamo svi ismijavati. Sve?enik ga je jednom pozvao, ali je tada još rje?e
išao u selo. Ja?ica se boji Franine Brdara. “Ja?ica bijaše sretan kada je
susjed odlazio u šumu na obdanicu i vra?ao se tek kasno u no?”. Ja?ica je
osjetljiv starac koji tepa biljkama i životinjama – “Što ?e batinica, što ?e
šip?ica voli?u božjem, što ?e kravici krotkoj?” Nikad nije rekao prostu
rije?. Dobar je prema svemu živom.

Citat: ”Malena tijela, kudrave duge kose
i okrugle mahovinaste brade,
sli?io je grmi?ku, koji se podigao
iz ?u?nja i gegavo popošao.
Ali grmi?ku koji je gdjegdje
bjelkasto procvjetao.”


Franina Brdar
Uvijek je je bio “uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hla?nica, s velikom
sjekirom pod golom, nabreklom miškom.” Rutavih prsa i kratke ?etinjaste
kose prozvali su ga Obla?ina jer je bio uvijek namrgo?en. Ugljenar i
drvosje?a, “?ovjek koji se u mladosti zavla?io pod kirijaška kola, nakrcana
drvom i dizao ih na orijaškim ple?ima”. Franinu nisu prihvatili i izazivali su
ga stalno. Od tada se više nije vra?ao u selo nego je živio u šumi. Franina
je nakon deset dana progovorio s Ja?icom vrije?aju?i ga:
“O Ja?e, Ja?ino tom starom strvinom ti za?epiše gubicu, tom kravetinom
mlohavom...” Franina je kao orah. Izvana je tvrd, a iznutra ipak ima
osje?ajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teške rije?i “ženetina,
kravetina...” Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na
drve?u i Ja?ici.

Citat: “Bio je to Franina Brdar, ugljenar
i drvosje?a, ?ovjek koji se u
mladosti zavla?io pod kirijaška
kola nakrcana drvom, i dizao ih
na orijaškim ple?ima. Hodao je
uvijek razgaljen, gologlav i
zavrnutih hla?nica, s velikom
sjekirom pod golom, nabreklom
miškom.”

Dojam o djelu:
Pripovijetka je potresna. Govori o dva ?ovjeka koja su se udaljila od
svijeta. Ja?ica je dobar prema svemu živom, dok je Franina grub i otresit,
ali ne i bezosje?ajan.