Results 1 to 2 of 2

Thread: Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovicza - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovicza - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    MIROSLAV KRLEŽA: POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovicza - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    MIROSLAV KRLEŽA: POVRATAK FILIPA LATINOVICZA



    Bilješke o piscu:
    Središnja je osobnost hrvatske književnosti 20. stolje?a s iznimno
    opsežnim i raznovrsnim književnim opusom. Pjesnik je, dramati?ar,
    romanopisac, novelist, kriti?ar, esejist, putopisac, memoarist, pokreta? i
    urednik ?asopisa, te enciklopedist. Ro?en je u Zagrebu u obitelji
    gradskoga redarstvenog nadstražara. Pu?ku školu završio je u Zagrebu
    (na Kaptolu). ?etiri razreda gimnazije završio je u Zagrebu, a nakon toga
    se upisao u Kadetsku školu u Pe?uhu. Dvije godine je zatim na Vojnoj
    akademiji u Budimpešti (1911. – 1913). Napušta je i odlazi preko
    Francuske i Soluna u Skopje pokušavaju?i se priklju?iti srpskoj vojsci.
    Uhi?en je zbog sumnje da je austrijski špijun i protjeran u Zemun gdje ga
    prihva?a austrijska pograni?na policija. Kratko u zatvoru, a onda se
    po?inje baviti književnim radom. Bio je mobiliziran 1915., ali vojnu (ratnu)
    obvezu obavlja u Zagrebu. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je upu?en
    na bojišnicu u Galiciju, ali brzo se vra?a u Budimpeštu, pa u Zagreb,
    gdje je do konca prvog svjetskog rata obavljao vojni?ke dužnosti.
    Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. do ljeta 1921.)
    u Dugoj Rijeci gdje mu je supruga bila u?iteljica (poslije je Bela Krleža bila
    glumica u Zagrebu). Prvi svoj književni ?asopis “Plamen” tiskao je 1919.;
    “Književnu republiku” objavljivao je i ure?ivao od 1939. i 1940. Jedan je
    od urednika ?asopisa “Republika” (1945). U književnosti se javio 1914.
    (drama Legenda). Njegov književni razvoj prošao je više mijena.
    Prva je romanti?no-simbolisti?ka (1914. – 1918.), slijedi ekspresionisti?ka
    (1918. – 1926.), te realisti?ka od 1926. do 1932. Zanima ga psihološka,
    a zatim ponajviše socijalna tematika. Nije mogu?e razgrani?iti precizno
    njegova stvarala?ka razdoblja. Od 1950. ravnatelj je Leksikografskog
    zavoda u Zagrebu.

    Njegova djela:
    Pjesništvo:
    Pan, Tri simfonije, Pjesme I. i II. , Pjesme III. , Lirika, Knjige pjesama,
    Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha.

    Proza:
    Tri kavalira gospo?ice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars,
    Novele, Vražji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi,
    Na rubu pameti, Zastave.

    Drame:
    Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarroti, Vu?jak, Gospoda Glembajevi,
    U logoru, U agoniji, Golgota, Aretej, Leda.

    O djelu:
    Povratak Filipa Latinovicza težak je, gust i složen tekst. U liku Filipa
    pokrenuto je nekoliko mu?nih slojeva svijesti i podsvijesti, mutno Filipovo
    porijeklo, njegov neprestani psihološki kompleks u odnosu na oca, njegov
    sukob s majkom, izostanak iz ku?e i bijeg u inozemstvo.
    Roman i zapo?inje retrospektivom: Filip se vra?a u rodni grad, a zajedno s
    njime vra?aju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomene za koje
    mu se ?inilo da su otišle u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati.
    ?itav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea
    Glembaya u roditeljski dom), upravo za razliku od Leonova jedan tihi
    monolog, solilokvij koji se odvija uz pomo? neobi?ne, upravo ?udesne
    orkestracije uspomena što naviru kroz ustreptala osjetila.
    Preteže, naravno, koloristi?ka komponenta: sve što vidi i sve ?ega se
    sje?a Filip instinktivno pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uop?e;
    ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena svim
    dojmovima; zvukovi, mirisi, davno videne boje; ugledni prizori, okus jela i
    dodir predmeta, njihova hladno?a i hrapavost, sve to vra?a se silovito u
    dramatske no?i, ovdje pratimo korak po korak u nastajanju i u sve
    snažnijem rastu. Krležin Povratak Filipa Latinovicza treba prije svega
    shvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarova
    povratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne komponente
    gotovo je nemogu?e doku?iti sav domašaj ovoga veoma pažljivo
    komponiranog teksta. Stoga ?emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimo
    li ga kao jednu golemu, neprestanu izložbu slika: to je intimni zakon
    ovoga teksta i glavni na?in njegova postojanja. Povratak Filipa Latinovicza
    nije, naravno, samo to. On je i mnogo više. On je ponajprije organski dio
    Krležine goleme freske o Glembajevima i o glembajevštini kao tipu života.
    U njemu se, pred raspadom, kre?e isti taj svijet koji je ocrtan u dramama
    Gospoda Glembajevi, Leda, i U agoniji. To propadanje klase koja je ve?
    posve trula i koja se pred nama posve razjeda, to je (u širem smislu)
    tema ove knjige.

    Sadržaj:
    - Filip je došao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine.
    - Sje?a se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku,
    kako je lumpao sa javnim ženama (kelnericama) i kako se dovukao pod
    zaklju?ana vrata kao izgubljeni sin.
    - Od tada živi na ulici cijelo vrijeme.
    - Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bila
    najsladostrasnija emocija ?itavog djetinstva.
    - Kad se Karolina udala on je htio po?initi samoubojstvo tako što je
    skakao u vodu sa svetog Florijana.
    - Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro došao ku?i i
    pozvonio majci na vrata, ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je i
    bio, i tako je otišao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici.
    - Grad mu je bio poznat koliko i stran, ali prepoznao je trafiku svoje
    majke - gospo?e Regine, i sjetio se nekih doga?aja vezanih za tu
    trafiku.
    - Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravo
    zvala Kazimiera i bila je Poljakinja.
    - Ona je imala jednu sliku nepoznate gole žene i ?uvala ju je ljubomorno
    kao relikviju.
    - Filipa je ta slika mu?ila godinama.
    - Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani,
    a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospo?i
    - Ta gospo?a imala je jednu šojku, Faraona, koji je znao izgovoriti
    “Bon jour, monsieur”.
    - Razmišljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijeme
    sumnjao da mu je otac.
    - Otišao je u gostionicu i naru?io pi?e.
    - Dok je bio u gostionici sje?ao se starih mirisa koji su ostali
    nepromijenjeni.
    - Sje?a se mnogih mirisa, boja i doživljaja koje je doživio i djetinstvu.
    - Odlu?io je posjetiti svoju gospo?u majku u Kostanjevcu gdje se
    preselila.
    - Dok je tako putovao sjetio se što je jednog dana napravio.
    - U šestom razredu riskirao je ?itavu svoju moralnu egzistenciju i zaputio
    se k “frajlama”.
    - Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio.
    - Ušao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu.
    - U sobi je ugledao ženu koja je ležala a trbuh joj je bio raskriven,
    ogroman i sasvim bijel.
    - Ta mu je slika ostala u sje?anju i razmišljao je kako taj motiv slikarski
    riješiti.
    - Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom.
    - Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa ko?ijašem.
    - Ve? su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjeva?ki
    vinograd.
    - Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirno
    raditi (slikati).
    - Jedne no?i zapalila se štala i pošto je jedan bik ostao unutra Filip ga je
    izveo van i postao poznat po svom junaštvu.
    - Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjeve?kog s kojim
    se njegova majka družila.
    - Majka mu je pri?ala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao ve? tri
    godine.
    - Željela je od Filipa da napravi njen portret i on je po?eo da je slika.
    - U po?etku joj se portret svi?ao, ali kako je Filip dalje slikao i otkrivao
    ono ispod maske kakvu je nosila njegova majka, ona je postajala
    nervozna, nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotno
    to na koji na?in on gleda svoju majku.
    - On je zatim odustao od slikanja.
    - Saznajemo neke pojedinosti iz života Liepacha plemenitog
    Kostanjeve?kog.
    - Jednog dana stari Liepach priredio je sve?anost na koju je i Filip bio
    pozvan, a i gospo?a Ksenija – kasirica “Kod Krune”.
    - Zanimala ga je ta žena za koju je ?uo da je napravila puno skandala i
    zla u životu.
    - Njen nadimak je bio Bobo?ka i kako je upropastila puno ljudi,
    a me?u njima je i Balo?anski kojem se smilovala, on je živio kod nje i
    ona se brinula za njega.
    - Saznajemo tajne iz Bobo?kinog života i iz života Vladimira Balo?anskog.
    - Filip je puno vremena provodio sa Bobo?kom i svuda s njom išao.
    - Jednog dana došao je Sergije Kirilovi? Kyriales, grk sa Kavkaza koji je
    puno toga u životu proživio.
    - Prema njemu je Filip osje?ao neki strah i nelagodu, bojao ga se, mislio
    je da je slabiji od njega.
    - Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost.
    - Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales izašao kao
    pobjednik.
    - Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo.
    - Kad je Kyriales otišao, poslije se saznalo da se ubio.
    - Filipa je tada jednog dana Bobo?ka zamolila da joj posudi novaca da bi
    mogla otputovati.
    - Te su se ve?eri trebali sastati u njegovoj ku?i, ali ona nije došla ve? je
    došao Balo?anski koji je rekao da Bobo?ka nikud ne putuje.
    - Pokazao je Filipu nekakav ra?un govore?i da je to Bobo?ka napisala.
    - Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje prišao Balo?anskom
    primijetio je da je on sav krvav.
    - Balo?anski je tada izjurio van iz sobe.
    - Filip je potr?ao za njim, ali ga nije stigao pa je otišao kod Bobo?ke.
    - Nju je našao kako leži sva u krvi na krevetu.
    - Balo?anski joj je prerezao grkljan.

    Analiza djela:
    Po?etak
    Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine
    nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi:
    i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana
    jednokatnica na dnu mra?nog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad
    teškim, okovanim hrastovim vratima, i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine
    su prošle od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin:
    sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri
    no?i pio i lumpao sa ženama i kelnericama, a onda se vratio i našao
    zaklju?ana vrata i ostao na ulici, te otada živi na ulici ve? mnogo godina,
    a ništa se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zaklju?anim
    vratima, i kao i onog jutra imao je osje?aj hladnog, gvozdenog dodira te
    teške, masivne kvake u školjci svoga dana: i znao je kako ?e ta vrata biti
    teška pod njegovom rukom i znao je kako se liš?e mi?e u krošnjama
    kestenova i ?uo je jednu lastavicu kako je prhnula iznad njegove glave,
    a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav ?adav, umoran,
    neispavan, osje?aju?i kako mu nešto plazi oko okovratnika: po svoj prilici
    stjenica. Nikada ne?e zaboraviti onog mra?nog svitanja i one pijane,
    posljednje, tre?e no?i i onog sivog jutra - dok živi.
    Tako ve? prvi taktovi, zahvaljuju?i onoj intimnoj koheziji koja prožima
    svaki veliki tekst, neposredno, prirodno najavljuju osnovnu intonaciju
    knjige. Ostvaren je, na samom po?etku, pripovjeda?ki ritam sje?anja i
    obnavljanja prošlosti i sadašnjosti, težnja da se stvari iznesu »onako kako
    su se zaista dogodile«, i prikaže njihovo djelovanje u vremenu.
    To jedan ?ovjek nosi na sebi, u sebi, svu svoju prošlost, a vra?a se natrag
    da s njom raskrsti, razra?una, kona?no i neopozivo, »na licu mjesta«,
    na poprištu svojih dje?jih razdora, s akterima nekadašnjih i sadašnjih
    mu?enja i sumnja. Sve je po?elo tu, pred ovim isto ovako zatvorenim
    vratima, a ta je njihova zatvorenost, kao i danas, kao i onda, imala svoju
    prethistoriju, i sve je to mra?no, neuhvatljivo, i sve je to isprepleteno,
    i sve je to neprestano prisutno u ?ovjeku; a ovakav povratak ima snagu
    da bivšim doga?ajima dade još jednu potpuniju, bolniju, pro?iš?eniju
    o?evidnost od one koju su imali u stvarnosti. Onaj koji te osje?aje nosi
    odaje svoj stav, njegova je doživljajnost izražena posebnom senzibilnoš?u
    koja je zatreperila pri ovom vra?anju u prošlost. Zakutak odaje afektivan
    stav prema gradu njegova djetinjstva; truli slinavi krovovi, siva, vjetrom
    isprana jednokatnica, mra?ni drvored, Meduzina glava od sadre nad
    teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka, sve to, i ono što
    slijedi, mobilizira slikarsku i uop?e psihi?ku osjetljivost glavnog junaka.
    I sve ?e to postati upravo simboli?no za junakov svijet. Jer je taj junak
    (o kako je on malo junak, i kako bi, to i sam osje?a, mnogo bolje bilo re?i
    slabi?!) nosilac radnje, zapravo žarišna to?ka tj. sjecište svih dotadašnjih
    a sad i novih sukoba i nemira.

    Djetinjstvo
    O djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. Rilke je napisao: “To sublimno,
    duboko problemati?no, nepoznato, tajnovito dje?je u nama leži duboko
    pokopano u tmini naših vlastitih frojdovskih kompleksa, i to bole?ivo
    sje?anje i skoro perverzno boravljenje u prostorima mrtvog djetinjstva
    jedan je od jakih nagona za usporavanjem brze prolaznosti svega našega
    u nama.”

    Iz perspektive Povratak Filipa Latinovicza izgleda kao
    prustovsko-rilkeovska scena:
    “Kle?i Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi, samo se izvana ?uju
    koraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid pokraj prvog
    prozora i preko žljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna voda
    puna slame i pahuljice od živadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod
    drvenim mosti?em, pun slame, sme?a i pahuljica od živadi, a jedna mala
    ladica od novinskog papira, ta draga dje?ja pustolovna korablja, zapela je
    o ciglu, sva mokra i namo?ena, pred potonu?em. Sagnuo se Filip da
    podigne svoju malu brodolomnu dje?ju ladicu iz smrdljive lokve nad
    kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima, ali mu se to ve? u
    isti tren u?inilo preglupim: tako je stao pred trafikanti?in prozor i
    zagledavši se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomi?no, dugo.“

    Napisati takvu povijest, povijest jednog razdrtog, nemirnog,
    neobi?nim stravama i groznicama ispretrzanog djetinjstva; prikazati je u
    vidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nije literarna nego je prije
    svega likovna, to je osnovna obaveza i formula ove knjige.

    Simbolika povratka:
    Dramati?na to?ka u kojoj roman po?inje jest superiorno odabrana
    koincidencija me?usobno suprotstavljenih junakovih nemira:
    povratak fizi?ki i povratak psihi?ki, potraga za izgubljenim vremenom i za
    svježinom prvih emocija (koje pretežno i nisu emocije nego psihi?ke
    traume), neobi?an moment sumnje u vlastitu li?nost i u vlastite
    stvarala?ke sposobnosti, i u isto vrijeme duboka svijest o tome kako bi
    zapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovog
    povratka zna?i: kako bi trebalo poživjeti pa da život bude cjelovit,
    smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamišljen tako; bar ga je
    junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao na
    ulici, te otada živi na ulici ve? mnogo godina, a ništa se nije promijenilo
    uglavnom. Stoga je taj povratak zamišljen kao predah, kao ispunjenje
    odisejske potrebe da se lutalac vrati polazištu i da ostvari najve?u radost
    ?ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim ognjištem i
    ponovo za?uje davne zvuke djetinjstva. Toj romanti?noj potrebi prinosi
    Filip žrtvu u ?asu povratka: “osjetiti se doma”, o?utjeti negdje ?vrsto tlo
    pod nogama, uroniti u simbole koji su i naši i op?i (ili bar širi od naših
    li?nih), to je ?ežnja Filipova.

    Problem romana:
    Težnja njegova da u vlastitoj prošlosti na?e neka uporišta, neke proplanke
    na kojima se može predahnuti, ?vrste to?ke sa kojih se može krenuti
    dalje, ta se težnja pokazuje kao jalova himera: bez uporišta u svojoj
    prošlosti, bez uporišta u svojoj umjetnosti, bez uporišta u svojoj okolini
    (i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio, odnosno u kojoj se
    povratkom zatekao). Filip u po?etku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir,
    ni jednu komunikaciju; ali je ta njegova kriza, to uporno pružanje ruku za
    osloncem i lutanje pogleda za putokazom ljudska drama najvišeg napona;
    a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana.

    Knjiga sastavljena od ?udesnih svojstava rije?i, kretanja, mirisa, zvukova:

    “Ogenj!” ta stara, zaboravljena rije? probudila je u Filipu jaki osje?aj
    panonske podloge. On ni sam nije znao zašto, ali u taj tren osjetio je
    neobi?no jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi:
    osjetio se doma. Ne »kod ku?e« nego doma, u skladu s jezi?nom
    podlogom o kojoj je rije?. Tako se ?itava ova knjiga temelji upravo na
    ?udesnim svojstvima pojedinih rije?i, kretanja, mirisa, zvukova, pa ?ak i
    snova, da u nama probude i ponovo razvihore ?itave bujice uspomena i
    susprezanih nagona.

    Smisao traganja za izgubljenim vremenom:
    Sve je lapidarno, sve stoji na ne?em, sve ima svoju podlogu,
    ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. Žive?i tako ?ovjek bi sam mogao
    postati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag do
    stvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti u tvar! To je smisao Filipovih
    traganja za izgubljenim vremenom, djetinjstvom i stvarnoš?u,
    za podlogom. Takvu istu podlogu tražio je, još ranije, drugi jedan Krležin
    junak, doktor Walter iz novele “In extremis”:
    “... doktor Walter osjetio je u sebi silnu potrebu da se ogrebe i o?isti od
    svih svojih neizvjesnosti. Da stane izvan svega toga van, da se smiri.
    Da samoga sebe vagne. Život treba da se arhitektonski gradi iz dana u
    dan, po nekom odre?enom nacrtu. Neka bude taj nacrt fraza, dogma,
    sveto pismo paragraf, formula, zlatno tele, evidentna laž, neka bude taj
    plan što mu drago, samo da je podloga! Podlogu treba sebi stvoriti u
    životu!”

    Zna?enje rije?i “frajla”:
    U Filipovoj ustreptaloj mašti odre?ene rije?i bude virove uspomena,
    infernalne tajne njegovih davnih, besanih dje?a?kih nemira.
    Dovoljno je da ko?ijaš Joža Podravec lukavo namigne Filipu i upozori ga
    kraj javne ku?e da »frajle još sigurno spavaju!« pa da se u njemu pokrene
    kota? uspomena: Kakva sablasna rije?: frajle! A ipak! Koliko je dubokih
    tajna pokopano u toj tako vulgarnoj rije?i koju panonski foringaši
    izgovaraju skupljaju?i kod toga pljuva?ku pod jezikom od ga?enja i
    moralnoga prezira!

    Dovoljno je da se ta rije? za?uje pa da se vrijeme zaustavi, vrati natrag,
    ili, još to?nije, da se pokaže brutalna prisutnost, istovremenost
    “sadašnjosti” i “prošlosti”, koje su tako prepletene da nisu vezane samo
    kauzalno nego se i ostvaruju simultano. To kako se Filip nekad davno kao
    šesnaestogodišnjak zaputio “frajlama”, ta njegova težnja da se još kao
    dje?ak “zablati” do kraja i time zapravo otkupi i objasni sam sebi;
    ta sugestivna, koloristi?ka i zvu?na, slika njegova “segmentalnog odgoja”;
    ta njegova težnja za osloba?anjem od vlastite (maj?ine, zapravo)
    nejasne i mutne situacije, a u stvari sve dublje upadanje u nju;
    to sablasno, ritmi?ko navra?anje užasne tematske rije?i frajle;
    i kona?no, ta superiorna likovna tema ženskog trbuha, pa stravi?an
    bijeg sa srebrom forinte u ušima - sve to nije samo izvrsna literatura nego
    i jedna od klju?nih situacija ove drame.

    Usporedba Filipovog i Flaubertovog posjeta bludnici:

    Flaubertov doživljaj:
    Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu “Novembru”
    (jednom od najljepših tekstova Flaubertovih), zapravo je ?ista romantika.
    Njemu je javna žena izvor pateti?ne ljubavne strasti, ?ak simbol ?ulne
    ljubavne iskrenosti, društveni problem on u njoj ne vidi.

    “Tek kad je legla pokraj mene, izložila je pred mojim o?ima s ponosom
    kurtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i
    uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja, njen trbuh od sedefa
    s udubljenim pupkom, njen gipki i gr?eviti trbuh, tako mekan da u nj
    zagnjuriš glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove,
    prave ženske bokove kojih linije prelaze?i u okrugli but podsje?aju uvijek
    u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha;
    znoj od kojega je njena koža bila vlažna, ?inio ju je svježom i ljepljivom,
    u no?i su njene o?i sjale upravo strašno, a narukvica je od jantara,
    koju je nosila na desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo
    od kreveta.”

    Filipov doživljaj:
    Umjesto romantike prikazana je ?itava jedna ljudska tragika.
    Filipu je javna žena gruba društvena istina i, u isto vrijeme, odvratna
    mora jednoga djetinjstva.

    “U vlažnom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sun?anog ljetnjeg
    sjaja kao oslijepljen, tapaju?i u potpunoj tmini, Filip je kod škurog
    osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s
    preba?enim ženskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i
    razglednice na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je ne?iji glas
    da pristupi bliže k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti što je padala
    kroz maleni kolut na prozornoj plo?i, ležala je žena, a trbuh joj je bio
    raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svježi hljeb kada leži na pekarskoj
    lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan,
    da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina
    slika što mu je ostala u pameti sasvim živo i neizbrisivo.”

    I slikarski je izražena razlika izme?u ova dva doga?aja. Kod Flauberta sve
    je to svijetlo i ?isto, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska,
    a kod Krleže je sve trulo, naduveno i prijesno.

    Narušena slikarska vizija svijeta:
    I upravo tu gdje misli da proširuje dijapozon doživljavanja i da poja?a
    “govor” svojih slika, tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog ?asa
    kad sumnja da je boja kadra izraziti sve što nije boja, ?im ho?e boji da
    dade samo ono što je njeno, da je “ponizi” na njenu ulogu u stvarnosti,
    time je narušio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza,
    odnosno tematika ove knjige.

Similar Threads

  1. Miroslav Krleža - Tri domobrana - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 07. 01. 2009, 20:52
  2. Miroslav Krleža - Hrvatski bog Mars - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 02. 01. 2009, 23:42
  3. Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 02. 01. 2009, 15:55
  4. Miroslav Krleža - Bitka kod Bistrice Lesne - lektire
    By bubac in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 27. 12. 2008, 20:01
  5. Miroslav Krleža - Baraka 5B (pet BE) - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 26. 12. 2008, 22:02

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •