Results 1 to 2 of 2

Thread: Ksaver Šandor Gjalski - Pod starim krovovima - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Ksaver Šandor Gjalski - Pod starim krovovima - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    KSAVER ŠANDOR GJALSKI: POD STARIM KROVOVIMA

  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Ksaver Šandor Gjalski - Pod starim krovovima - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    KSAVER ŠANDOR GJALSKI: POD STARIM KROVOVIMA


    Bilješke o piscu:
    Ksaver Šandor Gjalski (pravo njegovo ime Ljubomil Tito Babi?) ro?en je u
    mjestu Gredice, Hrvatsko zagorje, 26. X. 1854. god., a umro je
    9. II. 1935. god. Pripovjeda?, romanopisac i novelist. Potje?e iz plemi?ke
    obitelji, a književno ime je uzeo po maj?inu ocu. Osnovnu je naobrazbu
    stekao privatnom poukom, gimnaziju polazio u Varaždinu,
    a pravo studirao u Zagrebu i Be?u. Kao upravni ?inovnik službuje u
    Koprivnici, Osijeku, Sisku, Sušaku i dr. Kasnije se zaposlio u Kraljevskoj
    zemaljskoj vladi u Zagrebu, a umirovljen je zbog neslaganja s Khuenovim
    režimom. Javnu politi?ku djelatnost zapo?inje kada je izabran u Hrvatski
    sabor. Bio je i predsjednik zastupništva Hrvatskoga sabora u
    Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti i veliki župan zagreba?ke
    županije. Nakon umirovljenja živi na imanju u Gredicama. Do njegovih
    politi?kih nazora obilježavaju koraci: u mladosti je oduševljeni pravaš,
    zatim poklonik slavenofilstva i unitarnega jugoslavenstva,
    a politi?ku karijeru okon?ava kao razo?arani federalist.

    Od svih hrvatskih realista Gjalski je u svome književnome djelu ostvario
    najve?i tematski raspon. Iznimno otvoren razli?itim književnim i politi?kim
    strujanjima, pomalo pomodan i nekriti?an, prošao je nekoliko stvarala?kih
    faza kao i mnogi pisci. Bio je poklonik A. Šenoe, G. Flauberta,
    A. Schopenhauera i posebno Turgenjeva, a nisu ga mimoišli ni
    modernisti?ki poticaji te fantasti?ne, metafizi?ke i okultne teme.
    Njegovo je razumijevanje književnosti kao sredstva za odgoj i pouku,
    kako u prikazivanju života naroda, tako i u postizanju narodnih ciljeva.
    Još za vrijeme studija po?eo je pisati prve književne tekstove,
    novele Illustrissimus Battorych i Mari?on, objavio je u Viencu i tako u
    turgenjevljevskoj maniri (liri?nost, sentimentalnost, nostalgija) - koja ?e
    biti jedan od klju?nih uzroka razli?itosti tj. meko?e njegova realisti?noga
    opisivanja. Opisivao je kroniku zagorske plemi?ke sredine, obuhvativši je
    zbirkom Pod starim krovovima. Utjecaj Turgenjeva o?evidan je - kako u
    tematskom odabiru, tako i u pripovjednim postupcima - u romanima
    U novom dvoru i Na ro?enoj grudi.

    Zanimljiv je tematski pomak u politi?kom romanu U no?i, koji je jedan od
    najboljih hrvatskih devetnaestostoljetnih romana. Središnji motivi vezani
    su uz pokvarenost u hrvatskome društvu i bezidejnu mladež koja je
    uvu?ena u politi?ke igre i iskorištena za tu?e interese. Roman je autorov
    obra?un s vlastitim mladena?kim pravaškim uvjerenjima, svojevrsna
    književna kritika pravaškoga politi?koga programa i otvoreno zauzimanje
    za Strossmayerova na?ela kulture, znanja i prosvjete.

    U romanima Janko Borislavi? i Radmilovi? prikazuje, me?u prvima u
    hrvatskoj književnosti, duhovne nemire hrvatskih intelektualaca,
    njihove dvojbe i tragi?an svršetak, motiviran s jedne strane osobnim
    pitanjima, a s druge društvenom sredinom. U prvome, kojim za?inje
    misti?no-filozofsku tematiku pod utjecajem Schopenhauerove filozofije,
    gradi pri?u oko faustovskoga problema hrvatskoga »suvišnoga ?ovjeka«,
    dok je u drugome preko glavnoga lika, nadarena književnika koji je
    neshva?en u doma?im provincijskim kulturnim prilikama,
    zahvatio ondašnje hrvatsko društvo.

    Posebno je zanimljiva novela u kojima odustaje od realisti?ne matrice i
    okre?e se psihološkim, odnosno parapsihološkim (misti?kim i okultnim)
    temama. Uglavnom slijede?i Šenoin postupak, napisao je i tri povijesna
    romana: Osvit - u kojemu pripovijeda o narodnome preporodu i bu?enju
    hrvatske nacionalne svijesti, Za materinsku rije? - posve?en doga?ajima iz
    1848. i Dolazak Hrvata - u kojemu obra?uje doga?aje od doseljenja do
    pokrštavanja. U književnom romanu Pronevjereni ideali, obra?unao se s
    jugoslavenstvom, jednom od svojih politi?kih zabluda.

    Po svom pripovjeda?kom na?inu pisanja je novelist i to se osobito osje?a u
    njegovim romanima. Njihova se struktura obi?no sastoji od nekoliko slika
    iz života junaka koje su prožete opisima krajolika, prikazom raspoloženja,
    lirskim razmišljanjima, ladanjskim razgovorima, sje?anjima i
    uspomenama. Stoga je njegov pripovjeda?ki postupak, zapostavljanjem
    doga?aja i ?vrstoga zapleta te postavljanjem lika, njegova stanja,
    njegovih osje?aja i razmišljanja u prvi plan, pomak prema modernome
    psihologiziranju i izravno prethodi književnomu pripovijedanju hrvatskih
    modernista. Tematski raznovrstan, uspio je zadovoljiti razli?ite idejne,
    politi?ke i književne ukuse i interese.

    Bilješke o djelu:
    Novelisti?ka zbirka Pod starim krovovima predo?uje svijet zagorskih
    plemi?a za koje je pisac emocionalno vezan. Svaka je novela samostalna
    cjelina koja se tematski i pripovjeda?ki uklju?uje u zbirku.
    Smjenjuju se razni pripovjeda?i zgoda i uspomena. Pripovijedaju u prvom
    licu, tako da je pripovjeda? u dvostrukoj ulozi: pripovjeda?a i lika.
    Po na?inu pisanja, po tematskim zahvatima, Gjalski je bio izraziti realist.
    Najve?i umjetni?ki domet postigao je svojim zagorskim motivima
    predstavivši se u punom smislu kao pjesnik i slikar svog rodnog kraja.
    Pristupao je idili?no, s osje?ajem nostalgije za onim što propada.
    Pored poetizacije sredine prodire duboko u suštinu problema i pokazuje
    stvarno stanje stvari, a ljude koji su postali povijesni anakronizam zna
    osvijetliti pravim svjetlom i prikazati ih u njihovoj stvarnoj slici.
    Po mnoštvu svojih djela i širini zahvata u opisivanju on je najuniverzalniji
    hrvatski pripovjeda?. Njegovo je razumijevanje književnosti kao sredstva
    za odgoj i pouku, kako u prikazivanju života naroda, tako i u postizanju
    narodnih ciljeva. Njegovi su romani i pripovijesti obilan dokument
    politi?koga, društvenoga, gospodarskoga i kulturnog života Hrvatske od
    po?etka 19. vijeka do njegovog završetka. Njegova su djela književna
    sinteza društvenih prilika i kronika jednoga složenoga razdoblja hrvatske
    povijesti. Napisao je niz književnih ?lanaka i portreta, likovnih prikaza,
    filoloških ogleda te povijesnih i politi?kih rasprava, a sastavio je i dva
    autobiografska teksta.

    Knjiga Pod starim krovovima ostavlja dojam ?vrste cjeline, ne samo zbog
    aktivno prisutnog pripovjeda?a. Lik Batori?a svojom osobnoš?u povezuje
    sve pripovijetke, a njegova pripovijetka je središnje mjesto radnje.
    U svemu prevladava postupnost, od upoznavanja glavne li?nosti i dvorca
    Brezovice, preko ?itavog niza portreta, pejzaža i cjelovite atmosfere,
    do pripovijesti o Cinteku kao sintezi u kojoj možemo prona?i sve
    nabrojane karakteristike što ih, pojedina?no, pronalazimo u ostalim
    novelama o zagorskim plemenitašima. U zbirci se krasno spaja realizam s
    poezijom i fragmentarnom tragedijom. Junak ove tragedije je starija
    generacija zagorskog plemenitaškog svijeta, koja je vjekovima bila ?uvar
    hrvatske narodnosti, kada u dodiru s novim dobom propada.

    U pripovijetkama je oslikana specifi?na hrvatska realnost sa dobro
    odmjerenim i prikladnim odnosima lirizma i realizma, impresije i
    analiti?nosti. U njegovim djelima se primje?uje da pisac zrelo gleda na
    život i gazi onim putem kojim ?e i?i do kraja života. Izme?u redova se
    primje?uje da to nije nezrelo mladena?ko tapkanje, traženje motiva i
    izraza, nego proživljeno i promišljeno djelo koje posve jasno govori o
    duševnom životu autora i o njegovim pogledima.

    Vrijeme radnje:
    Negdje sredina prošlog stolje?a, otprilike 1886. godina

    Tema:
    Opis junaka ove tragedije je starija generacija zagorskog plemenitaškog
    svijeta, koji je vjekove bio ?uvar hrvatske narodnosti, ali je u dodiru s
    novim dobom propao.

    Književna vrsta:
    Kronike zagorske plemi?ke sredine i nježna poezija zagorskog kraja.
    Sve pripovijetke su svojevrsna tužaljka za minulim vremenima, ali i osuda
    tadašnjeg hrvatskog društva koje odbacuje stare norme i vrijednosti,
    te borba za samostalnom Hrvatskom.

    Struktura djela:
    Novelisti?ka zbirka sa samostalnim cjelinama koje se tematski i
    pripovjeda?ki uklju?uju u zbirku. U njima se opisuje propadanje starih
    feudalnih odnosa.

    Problematika koja se obra?uje u djelu:
    - Propadanje hrvatskog plemstva i starih feudalnih odnosa
    - Uvjerljivo simboliziranje kroz opisivanje pojedinih likova
    - Ponašanje ve? slobodnih seljaka, koji u sav glas traže pravdu i poštenje
    - Zbivanja i doga?aji u kojima se plemstvo ne može prilagoditi
    novonastaloj situaciji
    - Nepriznavanje gubitka svih plemi?kih prava i ?asti
    - Neprihva?anje prodiranja novih kapitalisti?kih odnosa u selo

    Inspiracija iz sli?nog djela:
    Objektivno opisuje kao slikar svoj rodni kraj. Pristupao je idili?no,
    s osje?ajem nostalgije za onim što propada. Pored poetizacije sredine
    prodire duboko u suštinu problema i pokazuje stvarno stanje stvari,
    a ljude koji su postali povijesni anakronizam, zna osvijetliti pravim
    svjetlom i prikazati ih u njihovoj stvarnoj slici. Bio je uvjeren da piše liriku
    na motiv turgenjevske žalbe za lijepim starim danima, a zapravo je
    pjesnik jednog turobnog vremena koje umire i koje je trebalo da umre.
    U svojim djelima obra?uje filozofsku tematiku pod utjecajem
    Schopenhauerove filozofije. Pripovijedanje je u prvom licu, tako da je
    pripovijeda? u dvostrukoj ulozi lika. Takav su postupak primijenjivali
    Boccaccio u Dekameronu i Turgenjev u Lov?evim zapisima.

    Na Badnjak
    Sadržaj:
    Bijaše ci?a zima. Nad ?itavim krajem visili su gusti oblaci.
    Stakla na prozorima su bila smrznuta, a ogromna stara pe? gotovo se
    zažarila, jedva je mogla nadja?ati studen sobe.
    "Danas je Badnjak" – šapnuo sam i pomislio da susjed Illustrissimus
    Batori? (Battorych), vjeran starim obi?ajima da na taj dan uvijek lovi,
    ovaj puta ne?e mo?i i?i u lov zbog velike magle i hladno?e.
    "Kaj gospodin još spiju – kaj su pozabili kaj je danas?" vikao je Batori?.
    Stajao je pred dvorom u lova?kom odijelu i u visokim ogromnim ?izmama.
    O boku mu je visila njegova draga "duplonka". Nosio je ogromnu lova?ku
    torbu, kao da se nada velikom ulovu. Oko njega je stajala ?eta lugara i
    momaka, svi snabdjeveni starinskim jednocijevkama. Rulja pasa, sve dva
    po dva nestrpljivo je poskakivala, repovima mahala i radosno lajala
    gledaju?i lovce.

    I krenuli smo u lov, ali se on nije mogao razviti. Psima je otupio njuh od
    studeni. Po tvrdoj smrznutoj zemlji nije se mogao ostaviti trag, pa ako bi
    goni?i i naišli na trag ili na zvijer, lovci od magle nisu ništa mogli u?initi.
    Kona?no se magla po?ela dizati i miješati s oblacima, ali je po?eo padati
    gusti snijeg i za ?as prikrio cijeli kraj svojim bijelim plaštem.

    Nešto sve?ano, veli?anstveno naleglo se na sav kraj, baš kao da se
    pripravlja do?eku mladog kralja nebeskog! I nisam mogao odoljeti i
    po?em prošetati šumom. Kao da sam stupio u vilinske dvore.

    Ravna stabla grabova, bukava i mladih hrastova svjetlucaše se nježnim
    bljeskom koji je strujao iz bijelog snijega. Najednom se prekine mir šume,
    kada se za?uje udarac sjekirom. Mlada selaja?ka djevojka sjekla je granu
    divne jele. "Što radiš zaboga!" – upitah. Djevojka se prestraši, sjekira joj
    pade iz ruku i uze plakati i moliti za oprost. Željela je za Badnjak na?initi
    kod ku?e luk, a za to treba zelenog granja. Batori? je bio ljut, ali kada je
    djevojka rekla da je htjela slaviti Boži? po starom obi?aju, oprosti joj i
    dadoše joj odsje?enu granu.

    Zbog lošeg vremena, od lova nije bilo ništa i oni odoše kod starog
    slobodnjaka Adama Hržini?a u klijet na ?ašicu vina. Po visokom snijegu i
    samo s jednim ulovljenim zecom krenuše ku?i. Sjevernjak je sve ja?e
    hujio i brijao, a iz dimnjaka stare kurije sukljao je gusti crni dim.
    U staroj ku?i sve je odisalo mirisom pe?enih kola?a, gibanica i kuhanih
    šunki, dok su po svim kutovima drevnog dvorca odjekivali veseli glasovi
    gostiju.

    U pro?elju dvorca stajao je ve? oki?eni, visoki mladi bor. Zidovi su bili
    oki?eni borovinom i jelovinom, a po sobama sav zrak je bio napunjen
    mirisom zimzelenog granja.

    Batori?eve su o?i radosno krijesile, diljem starih soba nešto nebesko sveto
    što je srca sviju nas blažilo i duše nam uzdizalo da šapnemo hvalu
    božanskom spasitelju što nam pokloni ovaj dan.

    Izbijala je sedma ura kada su sjeli za stol. Društvo je postalo veselo i
    glasno. Redale su se zdravice i svi su se veselili ?aru boži?ne ve?eri.
    Ve?er je prolazila u pjevanju i razgovoru i brzo se je primicalo vrijeme
    polno?ke. Vjetar bijaše prestao, a nebo je bilo gotovo bez obla?ka i posuto
    zvijezdama. Saonice su strijelovito hrlile naprijedpo svježem snijegu
    prema Crkvi. Opojni miris tamjana i ružmarina što su ga djevojke držale
    širilo se crkvom.

    "Narodi nam se Kralj nebeski" - pjevao je narod u Crkvi radostan i obuzet
    božanstvom svete ve?eri. Nisam imao rije?i da prikažem ?uvstva što su
    me u taj ?as obuzimala i stara, prastara boži?na pjesma potresla mi
    dušom, te sam lako ponio svu snagu gesla naših djedova "PRO DEO ET
    PATRIA!" (za Boga i Domovinu).

    Pro?oše mnoge godine, Batori?a nema, Brezovice je nestalo, a nestalo je i
    naših starih Badnjaka. Baš na Badnjak gospodin kraljevski poreznik
    razaslao je svoje ovrhovitelje skupljati poreze. Što on mari što je danas
    Badnjak? Tužna li Badnjaka!

    Illustrissimus Battorych
    Sadržaj:
    Kao sakrivena od svijeta u uzanu jarku, stajala je crna drvena ku?a.
    Tik do samog dvorca bila je uska drvena crkvica posve?ena Sv. Križu,
    a malo dalje veliki vrt s uskim puteljcima, ogromnim lipama i visokim
    vo?kama. Sve je to odavalo vjernu sliku nekadašnjeg života iz davnih
    vremena. Gospodar te stare ku?e bio je starac Kornel Batori? - umirovljeni
    veliki župan. Lijep starina, sedamdesetak godina, ali ?vrste vanjštine,
    lice puno i rumeno, a glave pokrivene gustim bijelim vlasima.
    Fine crte lica odavale su otmjen izraz, ali dobro?udan i blag.
    Uvijek elegantan, ali staroga kroja. Rado bi pripovijedao o davnim
    zgodama, davnom vremenu, sav za?aran uspomenama i idealima
    prošlosti. Nezaboravan mi je bio dojam ostao od našeg prvog sastanka
    kada sam se vrato ku?i nakon moga višegodišnjeg odsustva.
    U "pala?i" sam našao veliko društvo. Kod Batori?a je uvijek bilo mnogo
    prijatelja i susjeda od župnika, vlastelina, sudaca, bilježnika, sve same
    sijede glave. Svi su sjedili za stolom punim vr?eva, boca i ?aša u koje se
    ulijevalo rumeno zagorsko vino. Svi bijahu veseli. U prvi me ?as ne
    prepoznaše, a onda se starac Batori? dosjeti, posko?i, prisko?i i kao mladi?
    zaori: "Per amorem dei (za ljubav Božju), jesi li ti to? Gle ti njega, kak je
    zrasel! Živio to je lepo da nisi pozabil na me!" i u starim upalim o?ima
    sinuše dvije suze radosnice. Zaredali su se govori i zdravice, a starinska
    pjesma razlijegala se tamnim sobama starodrevne kurije (dvorac).
    I kao obi?no svrnuše na politiku. Župnik i sudac bili su narodnjaci,
    a oni drugi, dobri Hrvati, branili su staru svetu krunu kraljevine Ma?arske.
    U ?as je bilo mnogo buke i vike, a Batori? koji je uvijek imao hvalu za
    stare dane zavikne: "A kog ?ete vi novi patrioti i ilirci i s ponosom pokaže
    sliku svoga djeda Matheusa. On je odbio kraljevskome komesaru dati
    štibru (porez) i regrute, te je kralj morao sazvati Sabor, da bi ishodio
    porez i novake. "Kaj znate vi sadašnji mladi ljudi kak se živi".
    I opet su se raspredale pri?e o dobrim starim vremenima, a Batori? je
    slavio latinskim govorom sjaj, plemenštinu i poštenje nekadašnje gospode
    hrvatske: "U moje doba imao je svaki moj kmet 4-6 volova, sad nema
    cijelo selo toliko, a sada smo siromašni. Tada si u Hrvatskoj, jedino kao
    Hrvat mogao živjeti, i svaki se tu?inac otimao da ga priznadu Hrvatom".
    Napolju je sjeverac zviždao i urlikao tresu?i i zidovima i prozorima,
    a u takvoj zimskoj no?i dade se ugodno naklapati kraj tople pe?i.
    Batori?i su pripadali redu najstarijih hrvatskih obitelji.
    Pod turskom vlaš?u njihovi posjedi su propali, a što mu je ostalo u
    sjevernim stranama zauzeše njema?ki oficiri, pa ih protjeraše i naseliše
    vlaške bjegunce. Zalud mi bijahu tužbe i pretstavke, a kako im je tada
    obitelj izumrla u Brezovici, kralj im za zasluge podijeli Brezovicu.
    Tako do?oše u Zagorje. Dugim nizom godina davali su Hrvatskoj i
    Ugarskoj podžupane i župane te biskupe i generale. Dvor je Batori?a
    visoko cijenio, znaju?i za njegovu lojalnost, ali slavljeni jurist nije mogao
    shvatiti probu?enu narodnu svijest, da se priznato hrvatsko ime zamijeni
    ilirskim. Sve je oštrije postajalo u Hrvatskoj i u Ugarskoj.
    Nakon nesuglasica s ilircima i Ma?arima njegovo se mjesto uzdrma i on
    pade. Pregazilo ga kao novo vrijeme i on se nastani u Brezovici.
    I tako zapo?eše za njega teški dani starosti i usamljenosti.
    Sve više je Batori? upadao u sudske procese sa seljacima i gubio parnice,
    a ogor?eni su bili i jedni i drugi. U predve?erje obe?ane predaje luga,
    nakon sretno okon?ane parnice sa seljacima skupilo se društvo kod
    Batori?a. Nazdravljao je Batori? gostima, a društvo se razigralo.
    Zaredale se zdravice, dok nisu kroz prozor ugledali da štala gori.
    Plamen se za?as proširio i na dvorac. Usred dvorišta Batori? je stajao
    nepomi?an. Nije govorio, niti je jadikovao, ve? gledao strašan prizor koji
    mu je otimao njegovu milu i svetu kuriju. Vatra, vjerojatno podmetnuta,
    sukljala je i plazila kroz prozore. Kada se uz strašan zvuk srušio krov tada
    je Batori? promumljao: "Bez krova dakle!" i mrtav pao na hladnu zemlju.
    Puklo mu srce od velike boli. Nestalo je stare ku?e, nestalo je i Batori?a.
    A ljudi nigdje, nedaleko selo kao da je mrtvo, kao da ne?e da kvari posao
    paliku?i. Posljednji Batori? nije ležao na odru pod svojim krovom.
    No, za štalu je ipak dobio župnik po starom obi?aju, osedlana konja.

    Mlin kod ceste
    Sadržaj:
    Moja stara tetka bila je otmjena dama, mirisala je na Eau de Cologne i
    pokazivala da ju zanima sve što je napredno i moderno. Mu?ila je svoj
    stari mozak ?itanjem svih mogu?ih novina, knjiga i brošura, a uistinu to ju
    nije zanimalo, osim njezinog starog psa Harolda. U svojoj mladosti bila je
    ljepotica, a to je mogla dokazati sa svojih desetak portreta. U toaleti se
    uvijek držala mode. Kao mlada udala se za mnogo starijeg muškarca radi
    njegovog imanja. Bila je tako?er i veoma galantna, pa su njezini vršnjaci o
    njoj mnogo pri?ali. Kada je ljepota prošla, postala je veoma stroga.
    Njezino imanje JAKUŠEVCI bilo je samo sat udaljeno od BREZOVICE.
    No ona nije voljela Illustrissimusa Batori?a, a niti on nju: "luda babetina,
    koja se vje?no prenavlja, niti kihnuti ne može naravno" – govorio je
    Batori?. Tetka je njemu spo?itavala što ne napreduje duhom, a on njoj što
    uvijek nešto mrmlja na francuskom, a to je ljutilo starca: "Da barem nešto
    zna, ne bih joj ništa rekao, ali ona da je neko? ro?ena parižanka morala bi
    ovdje zaboraviti, a kamoli kada nikad nije ni znala pravo". Odgojena u
    tu?em duhu, odrasla za najtvr?eg sna Hrvata, nije imala, niti je mogla
    imati smisla za "narodni pokret". Nije voljela ni Gaja niti Jela?i?a.
    Ina?e rado je govorila hrvatski, makar rijetko i s nekom gizdom da je
    dobra Hrvatica, iako je Hrvate voljela grditi gdje god je zgode bilo.
    Razlog što nije trpjela Batori?a bijaše to, što ju je on trebao neko? uzeti za
    ženu, a zaljubio se u drugu. Bila je strašno sumnji?ava, nikome nije
    vjerovala. Iako je imala pet odvjetnika, ja sam morao ?esto k njoj da je o
    ne?em savjetujem. Saznala je da je tik uz njen mlin podigao neki seljak
    novi mlin. Ispitao sam stvar, uvjerio sam se da je teta u krivu.
    Grofica Kruševi? je te nekretnine prodala seljaku, a poklonila zemlju na
    kojoj mlin stoji. Od seljaka saznah da je grofica cijeli imetak izgubila,
    te da se sada nalazi kod njih: "Imam samo jednu sobu. Grofica spava s
    nama. Moja žena priredi im na stolu postelju svake ve?eri da im bude
    bolje" – pri?ao je seljak. Odjednom za?uje se glas "Dobar dan mladi
    gospodine! Poznajete li me? Ja sam ro?ena grofica Kruševi? udata
    Wallheim". Stajala je tu stara gospo?a u iznošenoj i trošnoj suknji,
    blijedog lica s bujnom sijedom kosom. Uni?emo u sobu. Tu su bile dvije,
    tri postelje, ogromna pe? opasana drvenom klupom, a u kutu stajao je
    stol ukopan u pod. U svakom kutu je bila nasa?ena po jedna kvo?ka.
    Tokom razgovora, do?e red i na Batori?a. "Kako je on bio dobar ?ovjek!
    – govorila je grofica – on nije previše ljubio stihove, izuzevši latinske"
    – uze potom u ruke violinu i zasvira božanstvenu melodiju. To je melodija
    za koju sam sve žrtvovala – i roditeljsku ku?u i zaru?nika i domovinu i
    imetak, sve žrtvovala i makar me bijeda bije. I nisam požalila.
    Vratih se svojoj tetki i sve joj ispri?ah, no ?uvši za groficu iznenadi se:
    "Strašno! Svi su joj proricali takav konac. Dati se u ruke ?ovjeku o kojem
    ništa ne znaš osim da je gusla?." Nadalje, pri?ala je tetka: "Moja je majka
    željela da se udam za Batori?a, no on se zaljubio u groficu Beatu,
    a ona nije mnogo marila za njega. Oboje su mislili da se ljube,
    ali razvrglo se. Na balu kod biskupa Alagovi?a bio je pozvan glasoviti
    gusla? Wallheim i Beata se u njega zaljubila. Svaki dan je gusla? dolazio u
    grofovu ku?u, a zatim se pronio glas da je grofica s njim pobjegla.
    Nakon smrti roditelja imanje je dala prodati, ali od nje nije bilo nikakvoga
    glasa. Pripovijedalo se da je sav imetak potrošila, ali i da nije vjen?ana s
    Walldeheimom. Naravno, tetka nije mogla odoljeti i mi sljede?i dan
    odosmo u posjetu. Tu je tetka saznala da je Wallheim oglušio,
    a da su novce od prodanog imanja izgubili. Grofica je odbila tetkinu
    ponudu da se k njoj preseli, ali je tetka izmislila pri?u o nepla?enom
    ra?unu svoga muža Beatinom ocu, pa joj ona sada taj dug od 500 forinti
    vra?a. Što se ti?e mlina koji je seljak htio u zakup, tetka opet izmisli da je
    po dokumentima taj mlin više grofi?in nego njen i ako grofica želi može ga
    dati u zakup – "onda je mlin vaš i pla?ati ?ete zakupninu grofici".
    Iako sam dao rije?, ispri?ah sve Batori?u i on mi re?e da grofica nije
    udata, jer kada su oni pobjegli, gusla? je bio oženjen – "ja sam Beatu sav
    vijek pratio – sve ja znam" – re?e Batori?. I tako je starac otkrio da je
    Beata mnogo više prirasla njegovu srcu. I kada su otišli u posjetu grofici,
    nje nije više bilo. S novcem što ga je dobila od tetke otputovala je svome
    Wallheimu. Nekoliko mjeseci ?itali su u novinama da je Beata grofica
    Kruševi? mnogogodišnja prijateljica neko? slavljenog umjetnika Wallheima
    umrla u najve?oj bijedi u Parizu. I tetka i Batori? dali su za nju služiti
    opijelo. Na starom licu Batori?a vidio sam dvije krupne suze,
    a kada je sve?enik uzdigao bolni – Niserere (Smiluj se) – složio se starac
    iznemogao na klupu i sakrio lice u obje ruke.

    Likovi:
    Perilliustris ac Generosus Cintek
    Zagorski plemenitaš (ugledni i blagorodni), vlastelin u Ferfrekovcu i
    Vugrovom Polju, posjednik ku?e u Varaždinu i više livada na Sutli,
    za?asni protokolist slavne Varaždinske županije i ?lan gospodarske
    podružnice. Jedan od najizraženijih likova u propadanju.
    Lik se razvija pred nama, od op?ih i nejasnih obrisa do najsitnijih
    pojedinosti kojima ga pisac karakterizira. Njegov lik karakterizira prijelaz
    iz jedne epohe u drugu. Matori ?ovjek zdepastoga tijela sa razgaljenom
    košuljom pocrnjela od znoja i prašine. Imao je na sebi uske sive hla?e od
    debelog sukna narodnoga kroja. Na peticama visokih ?izama,
    od prašine sasvim pobijeljenih, usa?ene su bile duge ostruge s ogromnim
    oštrim zvjezdicama. Uz bok mu je visjela duga i široka sablja,
    obješena o bal?aku za prosti konopac koji je opet vezao za debeli remen
    oko pasa. Tvrdoglavi sitni plemi?, kojega rijetko tko shva?a u potpunosti,
    zatvorio se u svoj imaginarni svijet. Odgajan u tonu uglednog gospodina,
    ponaša se po tradicionalnim pravilima i ne odstupa od svojih na?ela i
    pravila. Promjenu ipak prihva?a, ali ne za svoje, nego za sinovo dobro.

    Illustrissimus Battorych

    Stari plemi? preko kojega vidimo propadanje hrvatskog plemstva i kroz
    njegov lik do?arava nam propadanje starih feudalnih odnosa.
    Opisuje se ukidanje kmetskih odnosa što je direktni i glavni uzrok
    propadanja hrvatskog plemstva. Sada ve? slobodni seljaci u sav glas traže
    pravdu i poštenje, a plemi?i se nisu u stanju prilagoditi novonastaloj
    situaciji, te prihva?aju prodiranje novih kapitalisti?kih odnosa u selo.
    Kroz njegov lik Gjalski samouvjereno staje u obranu tradicionalne
    hrvatske kurije, brane?i njihove stavove i vjerno iznose?i svu tragediju
    njihova propadanja. Tako plemi? Batori? umire kada plamen uništi njegov
    dom, kao što plamen ma?arskog hegemonizma i austrijskog centralizma
    razdire i uništava Hrvatsku.

Similar Threads

  1. Đuro Sudeta - Mor - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 2
    Last Post: 15. 03. 2012, 18:49
  2. Biblija - Lektire
    By bubac in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 27. 12. 2008, 14:46
  3. Replies: 0
    Last Post: 25. 12. 2008, 19:06
  4. Starim
    By Tomo in forum Note i akordi
    Replies: 0
    Last Post: 11. 09. 2007, 21:37
  5. Starim
    By Tomo in forum Pjesme
    Replies: 0
    Last Post: 10. 09. 2007, 23:47

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •