Tema: Ksaver Šandor Gjalski - Pod starim krovovima - Lektire

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

KSAVER ŠANDOR GJALSKI: POD STARIM KROVOVIMA

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

KSAVER ŠANDOR GJALSKI: POD STARIM KROVOVIMA


Bilješke o piscu:
Ksaver Šandor Gjalski (pravo njegovo ime Ljubomil Tito Babi?) ro?en je u
mjestu Gredice, Hrvatsko zagorje, 26. X. 1854. god., a umro je
9. II. 1935. god. Pripovjeda?, romanopisac i novelist. Potje?e iz plemi?ke
obitelji, a književno ime je uzeo po maj?inu ocu. Osnovnu je naobrazbu
stekao privatnom poukom, gimnaziju polazio u Varaždinu,
a pravo studirao u Zagrebu i Be?u. Kao upravni ?inovnik službuje u
Koprivnici, Osijeku, Sisku, Sušaku i dr. Kasnije se zaposlio u Kraljevskoj
zemaljskoj vladi u Zagrebu, a umirovljen je zbog neslaganja s Khuenovim
režimom. Javnu politi?ku djelatnost zapo?inje kada je izabran u Hrvatski
sabor. Bio je i predsjednik zastupništva Hrvatskoga sabora u
Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti i veliki župan zagreba?ke
županije. Nakon umirovljenja živi na imanju u Gredicama. Do njegovih
politi?kih nazora obilježavaju koraci: u mladosti je oduševljeni pravaš,
zatim poklonik slavenofilstva i unitarnega jugoslavenstva,
a politi?ku karijeru okon?ava kao razo?arani federalist.

Od svih hrvatskih realista Gjalski je u svome književnome djelu ostvario
najve?i tematski raspon. Iznimno otvoren razli?itim književnim i politi?kim
strujanjima, pomalo pomodan i nekriti?an, prošao je nekoliko stvarala?kih
faza kao i mnogi pisci. Bio je poklonik A. Šenoe, G. Flauberta,
A. Schopenhauera i posebno Turgenjeva, a nisu ga mimoišli ni
modernisti?ki poticaji te fantasti?ne, metafizi?ke i okultne teme.
Njegovo je razumijevanje književnosti kao sredstva za odgoj i pouku,
kako u prikazivanju života naroda, tako i u postizanju narodnih ciljeva.
Još za vrijeme studija po?eo je pisati prve književne tekstove,
novele Illustrissimus Battorych i Mari?on, objavio je u Viencu i tako u
turgenjevljevskoj maniri (liri?nost, sentimentalnost, nostalgija) - koja ?e
biti jedan od klju?nih uzroka razli?itosti tj. meko?e njegova realisti?noga
opisivanja. Opisivao je kroniku zagorske plemi?ke sredine, obuhvativši je
zbirkom Pod starim krovovima. Utjecaj Turgenjeva o?evidan je - kako u
tematskom odabiru, tako i u pripovjednim postupcima - u romanima
U novom dvoru i Na ro?enoj grudi.

Zanimljiv je tematski pomak u politi?kom romanu U no?i, koji je jedan od
najboljih hrvatskih devetnaestostoljetnih romana. Središnji motivi vezani
su uz pokvarenost u hrvatskome društvu i bezidejnu mladež koja je
uvu?ena u politi?ke igre i iskorištena za tu?e interese. Roman je autorov
obra?un s vlastitim mladena?kim pravaškim uvjerenjima, svojevrsna
književna kritika pravaškoga politi?koga programa i otvoreno zauzimanje
za Strossmayerova na?ela kulture, znanja i prosvjete.

U romanima Janko Borislavi? i Radmilovi? prikazuje, me?u prvima u
hrvatskoj književnosti, duhovne nemire hrvatskih intelektualaca,
njihove dvojbe i tragi?an svršetak, motiviran s jedne strane osobnim
pitanjima, a s druge društvenom sredinom. U prvome, kojim za?inje
misti?no-filozofsku tematiku pod utjecajem Schopenhauerove filozofije,
gradi pri?u oko faustovskoga problema hrvatskoga »suvišnoga ?ovjeka«,
dok je u drugome preko glavnoga lika, nadarena književnika koji je
neshva?en u doma?im provincijskim kulturnim prilikama,
zahvatio ondašnje hrvatsko društvo.

Posebno je zanimljiva novela u kojima odustaje od realisti?ne matrice i
okre?e se psihološkim, odnosno parapsihološkim (misti?kim i okultnim)
temama. Uglavnom slijede?i Šenoin postupak, napisao je i tri povijesna
romana: Osvit - u kojemu pripovijeda o narodnome preporodu i bu?enju
hrvatske nacionalne svijesti, Za materinsku rije? - posve?en doga?ajima iz
1848. i Dolazak Hrvata - u kojemu obra?uje doga?aje od doseljenja do
pokrštavanja. U književnom romanu Pronevjereni ideali, obra?unao se s
jugoslavenstvom, jednom od svojih politi?kih zabluda.

Po svom pripovjeda?kom na?inu pisanja je novelist i to se osobito osje?a u
njegovim romanima. Njihova se struktura obi?no sastoji od nekoliko slika
iz života junaka koje su prožete opisima krajolika, prikazom raspoloženja,
lirskim razmišljanjima, ladanjskim razgovorima, sje?anjima i
uspomenama. Stoga je njegov pripovjeda?ki postupak, zapostavljanjem
doga?aja i ?vrstoga zapleta te postavljanjem lika, njegova stanja,
njegovih osje?aja i razmišljanja u prvi plan, pomak prema modernome
psihologiziranju i izravno prethodi književnomu pripovijedanju hrvatskih
modernista. Tematski raznovrstan, uspio je zadovoljiti razli?ite idejne,
politi?ke i književne ukuse i interese.

Bilješke o djelu:
Novelisti?ka zbirka Pod starim krovovima predo?uje svijet zagorskih
plemi?a za koje je pisac emocionalno vezan. Svaka je novela samostalna
cjelina koja se tematski i pripovjeda?ki uklju?uje u zbirku.
Smjenjuju se razni pripovjeda?i zgoda i uspomena. Pripovijedaju u prvom
licu, tako da je pripovjeda? u dvostrukoj ulozi: pripovjeda?a i lika.
Po na?inu pisanja, po tematskim zahvatima, Gjalski je bio izraziti realist.
Najve?i umjetni?ki domet postigao je svojim zagorskim motivima
predstavivši se u punom smislu kao pjesnik i slikar svog rodnog kraja.
Pristupao je idili?no, s osje?ajem nostalgije za onim što propada.
Pored poetizacije sredine prodire duboko u suštinu problema i pokazuje
stvarno stanje stvari, a ljude koji su postali povijesni anakronizam zna
osvijetliti pravim svjetlom i prikazati ih u njihovoj stvarnoj slici.
Po mnoštvu svojih djela i širini zahvata u opisivanju on je najuniverzalniji
hrvatski pripovjeda?. Njegovo je razumijevanje književnosti kao sredstva
za odgoj i pouku, kako u prikazivanju života naroda, tako i u postizanju
narodnih ciljeva. Njegovi su romani i pripovijesti obilan dokument
politi?koga, društvenoga, gospodarskoga i kulturnog života Hrvatske od
po?etka 19. vijeka do njegovog završetka. Njegova su djela književna
sinteza društvenih prilika i kronika jednoga složenoga razdoblja hrvatske
povijesti. Napisao je niz književnih ?lanaka i portreta, likovnih prikaza,
filoloških ogleda te povijesnih i politi?kih rasprava, a sastavio je i dva
autobiografska teksta.

Knjiga Pod starim krovovima ostavlja dojam ?vrste cjeline, ne samo zbog
aktivno prisutnog pripovjeda?a. Lik Batori?a svojom osobnoš?u povezuje
sve pripovijetke, a njegova pripovijetka je središnje mjesto radnje.
U svemu prevladava postupnost, od upoznavanja glavne li?nosti i dvorca
Brezovice, preko ?itavog niza portreta, pejzaža i cjelovite atmosfere,
do pripovijesti o Cinteku kao sintezi u kojoj možemo prona?i sve
nabrojane karakteristike što ih, pojedina?no, pronalazimo u ostalim
novelama o zagorskim plemenitašima. U zbirci se krasno spaja realizam s
poezijom i fragmentarnom tragedijom. Junak ove tragedije je starija
generacija zagorskog plemenitaškog svijeta, koja je vjekovima bila ?uvar
hrvatske narodnosti, kada u dodiru s novim dobom propada.

U pripovijetkama je oslikana specifi?na hrvatska realnost sa dobro
odmjerenim i prikladnim odnosima lirizma i realizma, impresije i
analiti?nosti. U njegovim djelima se primje?uje da pisac zrelo gleda na
život i gazi onim putem kojim ?e i?i do kraja života. Izme?u redova se
primje?uje da to nije nezrelo mladena?ko tapkanje, traženje motiva i
izraza, nego proživljeno i promišljeno djelo koje posve jasno govori o
duševnom životu autora i o njegovim pogledima.

Vrijeme radnje:
Negdje sredina prošlog stolje?a, otprilike 1886. godina

Tema:
Opis junaka ove tragedije je starija generacija zagorskog plemenitaškog
svijeta, koji je vjekove bio ?uvar hrvatske narodnosti, ali je u dodiru s
novim dobom propao.

Književna vrsta:
Kronike zagorske plemi?ke sredine i nježna poezija zagorskog kraja.
Sve pripovijetke su svojevrsna tužaljka za minulim vremenima, ali i osuda
tadašnjeg hrvatskog društva koje odbacuje stare norme i vrijednosti,
te borba za samostalnom Hrvatskom.

Struktura djela:
Novelisti?ka zbirka sa samostalnim cjelinama koje se tematski i
pripovjeda?ki uklju?uju u zbirku. U njima se opisuje propadanje starih
feudalnih odnosa.

Problematika koja se obra?uje u djelu:
- Propadanje hrvatskog plemstva i starih feudalnih odnosa
- Uvjerljivo simboliziranje kroz opisivanje pojedinih likova
- Ponašanje ve? slobodnih seljaka, koji u sav glas traže pravdu i poštenje
- Zbivanja i doga?aji u kojima se plemstvo ne može prilagoditi
novonastaloj situaciji
- Nepriznavanje gubitka svih plemi?kih prava i ?asti
- Neprihva?anje prodiranja novih kapitalisti?kih odnosa u selo

Inspiracija iz sli?nog djela:
Objektivno opisuje kao slikar svoj rodni kraj. Pristupao je idili?no,
s osje?ajem nostalgije za onim što propada. Pored poetizacije sredine
prodire duboko u suštinu problema i pokazuje stvarno stanje stvari,
a ljude koji su postali povijesni anakronizam, zna osvijetliti pravim
svjetlom i prikazati ih u njihovoj stvarnoj slici. Bio je uvjeren da piše liriku
na motiv turgenjevske žalbe za lijepim starim danima, a zapravo je
pjesnik jednog turobnog vremena koje umire i koje je trebalo da umre.
U svojim djelima obra?uje filozofsku tematiku pod utjecajem
Schopenhauerove filozofije. Pripovijedanje je u prvom licu, tako da je
pripovijeda? u dvostrukoj ulozi lika. Takav su postupak primijenjivali
Boccaccio u Dekameronu i Turgenjev u Lov?evim zapisima.

Na Badnjak
Sadržaj:
Bijaše ci?a zima. Nad ?itavim krajem visili su gusti oblaci.
Stakla na prozorima su bila smrznuta, a ogromna stara pe? gotovo se
zažarila, jedva je mogla nadja?ati studen sobe.
"Danas je Badnjak" – šapnuo sam i pomislio da susjed Illustrissimus
Batori? (Battorych), vjeran starim obi?ajima da na taj dan uvijek lovi,
ovaj puta ne?e mo?i i?i u lov zbog velike magle i hladno?e.
"Kaj gospodin još spiju – kaj su pozabili kaj je danas?" vikao je Batori?.
Stajao je pred dvorom u lova?kom odijelu i u visokim ogromnim ?izmama.
O boku mu je visila njegova draga "duplonka". Nosio je ogromnu lova?ku
torbu, kao da se nada velikom ulovu. Oko njega je stajala ?eta lugara i
momaka, svi snabdjeveni starinskim jednocijevkama. Rulja pasa, sve dva
po dva nestrpljivo je poskakivala, repovima mahala i radosno lajala
gledaju?i lovce.

I krenuli smo u lov, ali se on nije mogao razviti. Psima je otupio njuh od
studeni. Po tvrdoj smrznutoj zemlji nije se mogao ostaviti trag, pa ako bi
goni?i i naišli na trag ili na zvijer, lovci od magle nisu ništa mogli u?initi.
Kona?no se magla po?ela dizati i miješati s oblacima, ali je po?eo padati
gusti snijeg i za ?as prikrio cijeli kraj svojim bijelim plaštem.

Nešto sve?ano, veli?anstveno naleglo se na sav kraj, baš kao da se
pripravlja do?eku mladog kralja nebeskog! I nisam mogao odoljeti i
po?em prošetati šumom. Kao da sam stupio u vilinske dvore.

Ravna stabla grabova, bukava i mladih hrastova svjetlucaše se nježnim
bljeskom koji je strujao iz bijelog snijega. Najednom se prekine mir šume,
kada se za?uje udarac sjekirom. Mlada selaja?ka djevojka sjekla je granu
divne jele. "Što radiš zaboga!" – upitah. Djevojka se prestraši, sjekira joj
pade iz ruku i uze plakati i moliti za oprost. Željela je za Badnjak na?initi
kod ku?e luk, a za to treba zelenog granja. Batori? je bio ljut, ali kada je
djevojka rekla da je htjela slaviti Boži? po starom obi?aju, oprosti joj i
dadoše joj odsje?enu granu.

Zbog lošeg vremena, od lova nije bilo ništa i oni odoše kod starog
slobodnjaka Adama Hržini?a u klijet na ?ašicu vina. Po visokom snijegu i
samo s jednim ulovljenim zecom krenuše ku?i. Sjevernjak je sve ja?e
hujio i brijao, a iz dimnjaka stare kurije sukljao je gusti crni dim.
U staroj ku?i sve je odisalo mirisom pe?enih kola?a, gibanica i kuhanih
šunki, dok su po svim kutovima drevnog dvorca odjekivali veseli glasovi
gostiju.

U pro?elju dvorca stajao je ve? oki?eni, visoki mladi bor. Zidovi su bili
oki?eni borovinom i jelovinom, a po sobama sav zrak je bio napunjen
mirisom zimzelenog granja.

Batori?eve su o?i radosno krijesile, diljem starih soba nešto nebesko sveto
što je srca sviju nas blažilo i duše nam uzdizalo da šapnemo hvalu
božanskom spasitelju što nam pokloni ovaj dan.

Izbijala je sedma ura kada su sjeli za stol. Društvo je postalo veselo i
glasno. Redale su se zdravice i svi su se veselili ?aru boži?ne ve?eri.
Ve?er je prolazila u pjevanju i razgovoru i brzo se je primicalo vrijeme
polno?ke. Vjetar bijaše prestao, a nebo je bilo gotovo bez obla?ka i posuto
zvijezdama. Saonice su strijelovito hrlile naprijedpo svježem snijegu
prema Crkvi. Opojni miris tamjana i ružmarina što su ga djevojke držale
širilo se crkvom.

"Narodi nam se Kralj nebeski" - pjevao je narod u Crkvi radostan i obuzet
božanstvom svete ve?eri. Nisam imao rije?i da prikažem ?uvstva što su
me u taj ?as obuzimala i stara, prastara boži?na pjesma potresla mi
dušom, te sam lako ponio svu snagu gesla naših djedova "PRO DEO ET
PATRIA!" (za Boga i Domovinu).

Pro?oše mnoge godine, Batori?a nema, Brezovice je nestalo, a nestalo je i
naših starih Badnjaka. Baš na Badnjak gospodin kraljevski poreznik
razaslao je svoje ovrhovitelje skupljati poreze. Što on mari što je danas
Badnjak? Tužna li Badnjaka!

Illustrissimus Battorych
Sadržaj:
Kao sakrivena od svijeta u uzanu jarku, stajala je crna drvena ku?a.
Tik do samog dvorca bila je uska drvena crkvica posve?ena Sv. Križu,
a malo dalje veliki vrt s uskim puteljcima, ogromnim lipama i visokim
vo?kama. Sve je to odavalo vjernu sliku nekadašnjeg života iz davnih
vremena. Gospodar te stare ku?e bio je starac Kornel Batori? - umirovljeni
veliki župan. Lijep starina, sedamdesetak godina, ali ?vrste vanjštine,
lice puno i rumeno, a glave pokrivene gustim bijelim vlasima.
Fine crte lica odavale su otmjen izraz, ali dobro?udan i blag.
Uvijek elegantan, ali staroga kroja. Rado bi pripovijedao o davnim
zgodama, davnom vremenu, sav za?aran uspomenama i idealima
prošlosti. Nezaboravan mi je bio dojam ostao od našeg prvog sastanka
kada sam se vrato ku?i nakon moga višegodišnjeg odsustva.
U "pala?i" sam našao veliko društvo. Kod Batori?a je uvijek bilo mnogo
prijatelja i susjeda od župnika, vlastelina, sudaca, bilježnika, sve same
sijede glave. Svi su sjedili za stolom punim vr?eva, boca i ?aša u koje se
ulijevalo rumeno zagorsko vino. Svi bijahu veseli. U prvi me ?as ne
prepoznaše, a onda se starac Batori? dosjeti, posko?i, prisko?i i kao mladi?
zaori: "Per amorem dei (za ljubav Božju), jesi li ti to? Gle ti njega, kak je
zrasel! Živio to je lepo da nisi pozabil na me!" i u starim upalim o?ima
sinuše dvije suze radosnice. Zaredali su se govori i zdravice, a starinska
pjesma razlijegala se tamnim sobama starodrevne kurije (dvorac).
I kao obi?no svrnuše na politiku. Župnik i sudac bili su narodnjaci,
a oni drugi, dobri Hrvati, branili su staru svetu krunu kraljevine Ma?arske.
U ?as je bilo mnogo buke i vike, a Batori? koji je uvijek imao hvalu za
stare dane zavikne: "A kog ?ete vi novi patrioti i ilirci i s ponosom pokaže
sliku svoga djeda Matheusa. On je odbio kraljevskome komesaru dati
štibru (porez) i regrute, te je kralj morao sazvati Sabor, da bi ishodio
porez i novake. "Kaj znate vi sadašnji mladi ljudi kak se živi".
I opet su se raspredale pri?e o dobrim starim vremenima, a Batori? je
slavio latinskim govorom sjaj, plemenštinu i poštenje nekadašnje gospode
hrvatske: "U moje doba imao je svaki moj kmet 4-6 volova, sad nema
cijelo selo toliko, a sada smo siromašni. Tada si u Hrvatskoj, jedino kao
Hrvat mogao živjeti, i svaki se tu?inac otimao da ga priznadu Hrvatom".
Napolju je sjeverac zviždao i urlikao tresu?i i zidovima i prozorima,
a u takvoj zimskoj no?i dade se ugodno naklapati kraj tople pe?i.
Batori?i su pripadali redu najstarijih hrvatskih obitelji.
Pod turskom vlaš?u njihovi posjedi su propali, a što mu je ostalo u
sjevernim stranama zauzeše njema?ki oficiri, pa ih protjeraše i naseliše
vlaške bjegunce. Zalud mi bijahu tužbe i pretstavke, a kako im je tada
obitelj izumrla u Brezovici, kralj im za zasluge podijeli Brezovicu.
Tako do?oše u Zagorje. Dugim nizom godina davali su Hrvatskoj i
Ugarskoj podžupane i župane te biskupe i generale. Dvor je Batori?a
visoko cijenio, znaju?i za njegovu lojalnost, ali slavljeni jurist nije mogao
shvatiti probu?enu narodnu svijest, da se priznato hrvatsko ime zamijeni
ilirskim. Sve je oštrije postajalo u Hrvatskoj i u Ugarskoj.
Nakon nesuglasica s ilircima i Ma?arima njegovo se mjesto uzdrma i on
pade. Pregazilo ga kao novo vrijeme i on se nastani u Brezovici.
I tako zapo?eše za njega teški dani starosti i usamljenosti.
Sve više je Batori? upadao u sudske procese sa seljacima i gubio parnice,
a ogor?eni su bili i jedni i drugi. U predve?erje obe?ane predaje luga,
nakon sretno okon?ane parnice sa seljacima skupilo se društvo kod
Batori?a. Nazdravljao je Batori? gostima, a društvo se razigralo.
Zaredale se zdravice, dok nisu kroz prozor ugledali da štala gori.
Plamen se za?as proširio i na dvorac. Usred dvorišta Batori? je stajao
nepomi?an. Nije govorio, niti je jadikovao, ve? gledao strašan prizor koji
mu je otimao njegovu milu i svetu kuriju. Vatra, vjerojatno podmetnuta,
sukljala je i plazila kroz prozore. Kada se uz strašan zvuk srušio krov tada
je Batori? promumljao: "Bez krova dakle!" i mrtav pao na hladnu zemlju.
Puklo mu srce od velike boli. Nestalo je stare ku?e, nestalo je i Batori?a.
A ljudi nigdje, nedaleko selo kao da je mrtvo, kao da ne?e da kvari posao
paliku?i. Posljednji Batori? nije ležao na odru pod svojim krovom.
No, za štalu je ipak dobio župnik po starom obi?aju, osedlana konja.

Mlin kod ceste
Sadržaj:
Moja stara tetka bila je otmjena dama, mirisala je na Eau de Cologne i
pokazivala da ju zanima sve što je napredno i moderno. Mu?ila je svoj
stari mozak ?itanjem svih mogu?ih novina, knjiga i brošura, a uistinu to ju
nije zanimalo, osim njezinog starog psa Harolda. U svojoj mladosti bila je
ljepotica, a to je mogla dokazati sa svojih desetak portreta. U toaleti se
uvijek držala mode. Kao mlada udala se za mnogo starijeg muškarca radi
njegovog imanja. Bila je tako?er i veoma galantna, pa su njezini vršnjaci o
njoj mnogo pri?ali. Kada je ljepota prošla, postala je veoma stroga.
Njezino imanje JAKUŠEVCI bilo je samo sat udaljeno od BREZOVICE.
No ona nije voljela Illustrissimusa Batori?a, a niti on nju: "luda babetina,
koja se vje?no prenavlja, niti kihnuti ne može naravno" – govorio je
Batori?. Tetka je njemu spo?itavala što ne napreduje duhom, a on njoj što
uvijek nešto mrmlja na francuskom, a to je ljutilo starca: "Da barem nešto
zna, ne bih joj ništa rekao, ali ona da je neko? ro?ena parižanka morala bi
ovdje zaboraviti, a kamoli kada nikad nije ni znala pravo". Odgojena u
tu?em duhu, odrasla za najtvr?eg sna Hrvata, nije imala, niti je mogla
imati smisla za "narodni pokret". Nije voljela ni Gaja niti Jela?i?a.
Ina?e rado je govorila hrvatski, makar rijetko i s nekom gizdom da je
dobra Hrvatica, iako je Hrvate voljela grditi gdje god je zgode bilo.
Razlog što nije trpjela Batori?a bijaše to, što ju je on trebao neko? uzeti za
ženu, a zaljubio se u drugu. Bila je strašno sumnji?ava, nikome nije
vjerovala. Iako je imala pet odvjetnika, ja sam morao ?esto k njoj da je o
ne?em savjetujem. Saznala je da je tik uz njen mlin podigao neki seljak
novi mlin. Ispitao sam stvar, uvjerio sam se da je teta u krivu.
Grofica Kruševi? je te nekretnine prodala seljaku, a poklonila zemlju na
kojoj mlin stoji. Od seljaka saznah da je grofica cijeli imetak izgubila,
te da se sada nalazi kod njih: "Imam samo jednu sobu. Grofica spava s
nama. Moja žena priredi im na stolu postelju svake ve?eri da im bude
bolje" – pri?ao je seljak. Odjednom za?uje se glas "Dobar dan mladi
gospodine! Poznajete li me? Ja sam ro?ena grofica Kruševi? udata
Wallheim". Stajala je tu stara gospo?a u iznošenoj i trošnoj suknji,
blijedog lica s bujnom sijedom kosom. Uni?emo u sobu. Tu su bile dvije,
tri postelje, ogromna pe? opasana drvenom klupom, a u kutu stajao je
stol ukopan u pod. U svakom kutu je bila nasa?ena po jedna kvo?ka.
Tokom razgovora, do?e red i na Batori?a. "Kako je on bio dobar ?ovjek!
– govorila je grofica – on nije previše ljubio stihove, izuzevši latinske"
– uze potom u ruke violinu i zasvira božanstvenu melodiju. To je melodija
za koju sam sve žrtvovala – i roditeljsku ku?u i zaru?nika i domovinu i
imetak, sve žrtvovala i makar me bijeda bije. I nisam požalila.
Vratih se svojoj tetki i sve joj ispri?ah, no ?uvši za groficu iznenadi se:
"Strašno! Svi su joj proricali takav konac. Dati se u ruke ?ovjeku o kojem
ništa ne znaš osim da je gusla?." Nadalje, pri?ala je tetka: "Moja je majka
željela da se udam za Batori?a, no on se zaljubio u groficu Beatu,
a ona nije mnogo marila za njega. Oboje su mislili da se ljube,
ali razvrglo se. Na balu kod biskupa Alagovi?a bio je pozvan glasoviti
gusla? Wallheim i Beata se u njega zaljubila. Svaki dan je gusla? dolazio u
grofovu ku?u, a zatim se pronio glas da je grofica s njim pobjegla.
Nakon smrti roditelja imanje je dala prodati, ali od nje nije bilo nikakvoga
glasa. Pripovijedalo se da je sav imetak potrošila, ali i da nije vjen?ana s
Walldeheimom. Naravno, tetka nije mogla odoljeti i mi sljede?i dan
odosmo u posjetu. Tu je tetka saznala da je Wallheim oglušio,
a da su novce od prodanog imanja izgubili. Grofica je odbila tetkinu
ponudu da se k njoj preseli, ali je tetka izmislila pri?u o nepla?enom
ra?unu svoga muža Beatinom ocu, pa joj ona sada taj dug od 500 forinti
vra?a. Što se ti?e mlina koji je seljak htio u zakup, tetka opet izmisli da je
po dokumentima taj mlin više grofi?in nego njen i ako grofica želi može ga
dati u zakup – "onda je mlin vaš i pla?ati ?ete zakupninu grofici".
Iako sam dao rije?, ispri?ah sve Batori?u i on mi re?e da grofica nije
udata, jer kada su oni pobjegli, gusla? je bio oženjen – "ja sam Beatu sav
vijek pratio – sve ja znam" – re?e Batori?. I tako je starac otkrio da je
Beata mnogo više prirasla njegovu srcu. I kada su otišli u posjetu grofici,
nje nije više bilo. S novcem što ga je dobila od tetke otputovala je svome
Wallheimu. Nekoliko mjeseci ?itali su u novinama da je Beata grofica
Kruševi? mnogogodišnja prijateljica neko? slavljenog umjetnika Wallheima
umrla u najve?oj bijedi u Parizu. I tetka i Batori? dali su za nju služiti
opijelo. Na starom licu Batori?a vidio sam dvije krupne suze,
a kada je sve?enik uzdigao bolni – Niserere (Smiluj se) – složio se starac
iznemogao na klupu i sakrio lice u obje ruke.

Likovi:
Perilliustris ac Generosus Cintek
Zagorski plemenitaš (ugledni i blagorodni), vlastelin u Ferfrekovcu i
Vugrovom Polju, posjednik ku?e u Varaždinu i više livada na Sutli,
za?asni protokolist slavne Varaždinske županije i ?lan gospodarske
podružnice. Jedan od najizraženijih likova u propadanju.
Lik se razvija pred nama, od op?ih i nejasnih obrisa do najsitnijih
pojedinosti kojima ga pisac karakterizira. Njegov lik karakterizira prijelaz
iz jedne epohe u drugu. Matori ?ovjek zdepastoga tijela sa razgaljenom
košuljom pocrnjela od znoja i prašine. Imao je na sebi uske sive hla?e od
debelog sukna narodnoga kroja. Na peticama visokih ?izama,
od prašine sasvim pobijeljenih, usa?ene su bile duge ostruge s ogromnim
oštrim zvjezdicama. Uz bok mu je visjela duga i široka sablja,
obješena o bal?aku za prosti konopac koji je opet vezao za debeli remen
oko pasa. Tvrdoglavi sitni plemi?, kojega rijetko tko shva?a u potpunosti,
zatvorio se u svoj imaginarni svijet. Odgajan u tonu uglednog gospodina,
ponaša se po tradicionalnim pravilima i ne odstupa od svojih na?ela i
pravila. Promjenu ipak prihva?a, ali ne za svoje, nego za sinovo dobro.

Illustrissimus Battorych
Stari plemi? preko kojega vidimo propadanje hrvatskog plemstva i kroz
njegov lik do?arava nam propadanje starih feudalnih odnosa.
Opisuje se ukidanje kmetskih odnosa što je direktni i glavni uzrok
propadanja hrvatskog plemstva. Sada ve? slobodni seljaci u sav glas traže
pravdu i poštenje, a plemi?i se nisu u stanju prilagoditi novonastaloj
situaciji, te prihva?aju prodiranje novih kapitalisti?kih odnosa u selo.
Kroz njegov lik Gjalski samouvjereno staje u obranu tradicionalne
hrvatske kurije, brane?i njihove stavove i vjerno iznose?i svu tragediju
njihova propadanja. Tako plemi? Batori? umire kada plamen uništi njegov
dom, kao što plamen ma?arskog hegemonizma i austrijskog centralizma
razdire i uništava Hrvatsku.