Results 1 to 2 of 2

Thread: Eshil - Okovani Prometej - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Eshil - Okovani Prometej - Lektire


  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Eshil - Okovani Prometej - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    ESHIL: OKOVANI PROMETEJ

    Bilješke o piscu:
    Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista,
    u uglednoj eupatridskoj obitelji. Ve? se kao mladi? ogledao u tragi?kim
    natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom
    natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu
    tetralogijom od koje je sa?uvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio
    je na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je dramu
    Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron.
    Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan 456. god. pr. K.
    Na njegov grob hodo?astili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga
    osobito po?astiše odredbom kojom se svakome dopušta da se može
    pojavljivati na tragi?kim natjecanjima s njegovim tragedijama.

    U povijesti helenske književnosti najstariji od tri velikana tragi?kog
    pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo obi?an promatra?
    povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetlje?ima
    petog stolje?a pr. K., nego je i aktivni sudionik u njima. Istakao se
    osobitom hrabroš?u kao borac u presudnim bitkama kod Maratona,
    Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog
    osvaja?a obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog
    oduševljenja i iskrenog domoljublja.

    Kao stvarala?ki genij velike snage, Eshil otkriva kroz likove svojih
    tragedija povijesni sadržaj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske
    demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju
    maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku
    umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i
    time poja?ao dramski element tragedije proširuju?i dijalog na ra?un
    korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u
    Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao
    ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je u?itelj kora i
    glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure,
    a u po?etku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mla?eg suvremenika
    Sofokla preuzeo je uvo?enje tre?eg glumca u igru.

    Gra?u za tragedije uzima iz mitologije, tj. iz pri?a o bogovima i herojima.
    Tragedije raš?lanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sre?a i nesre?a.
    Tom oprekom upravlja mudro na?elo božanske pravde koja kroz trpnju
    upu?uje ljude da se pokore vje?nim zakonima. To Eshilovo nau?avanje ne
    može se shvatiti ako gledamo na pojedina?no djelo koje se odigrava pred
    našim o?ima, ve? ga valja uklopiti na mjesto koje mu u slijedu zbivanja
    pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost me?u naraštajima koji
    slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne
    prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, ve? i
    potomci krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom
    njihovih tragedija. Prema tome ?ovjek sam sebi stvara sudbinu.
    Božanska se osveta pojavljuje tek kad je ?ovjek moralno okaljan.
    Eshilu se problem života ne zaustavlja na pojedincu nego zahva?a obitelj,
    generacije i ?ak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili ?itava roda naj?eš?e
    prikazuje u tri tragedije. One ?ine sadržajnu i idejnu cjelinu – organi?ku
    triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitološkog kruga.
    Zamisao triologije dopušta pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz
    zbivanja i u cjelini prikaže kako se od krivice kroz patnju dolazi do
    spoznaje.

    U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija,
    a u Leksikonu Suda rije? je o 90 drama. Od tog bogatog opusa sa?uvano
    je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije
    vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz
    razli?itih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela
    su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon,
    Žrtva na grobu i Eumenide.

    Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti
    i patnje, sastoji se u to?nom utvr?ivanju odnosa izme?u krivnje i kazne,
    izme?u božanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u
    božanske sile i njihovu neograni?enu mo?, vjeruje u punu zavisnost
    ?ovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život ?ovjeka i postaju osvetnici za
    prijestupe. Odgovornost ?ovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava
    nepobjediva sudbina. U triologiji autor analiti?ki razglaba u cjelini kako se
    od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije
    mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu
    problematiku, snažno zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na
    život temelji se na iskrenom i dubokom suosje?anju za ljudske patnje.
    To je poezija patni?kog ?ovje?anstva, koje kroz svoje postupke i trpnje
    traži smisao i apsolutnu vrijednost.

    Tema:
    Tema ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete
    Zeusu.

    Osnovna misao:
    Eshil poru?uje ?ovje?anstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila
    koja postoji izvan ljudi i koja ?e odmah do?i na njihov poziv. Ona je u
    samim ljudima koji je mogu stvoriti i pove?avati strpljivim u?enjem
    najviše vrline - mudre umjetnosti.

    Sadržaj:
    Radnja se zbiva u brdskoj pustoši na kraju svijeta, uz obale Okeana.
    Kraj je površno smješten u Skitiji. Osu?eni Prometej hoda izme?u Vlasti i
    Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s lancima i teškim
    ?eki?em. Rije?i koje Vlast upu?uje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem ?e
    se obaviti mu?enje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima
    koji su do nje doveli. Vlast ne može sakriti da se raduje Prometejevoj
    muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje
    izvršava Zeusovu zapovijed i iskreno sažalijeva Prometeja. Vlast nadzire
    Hefestov posao, oštro kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste.
    Zadnji Hefestov udarac i rije?i kojima se Vlast izruguje pribijenom
    Prometeju prekinula je duga šutnja. Hefest, Sila i Vlast odlaze.

    Okovani Titan ?uje pjevanje. To su glasovi mladih djevojaka, Okeanida,
    k?eri Okeanovih. U morskim dubinama ?ule su Hefestove udarce i došle su
    u krilatim kolima. Izme?u Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor.
    Nježnom i prijateljskom sažaljenju Okeanida odgovara Prometejev strašni
    o?aj. Prijateljske rije?i djevojaka otvaraju polako zatvorenu dušu
    mu?enika koji im se po?inje povjeravati. Prvi osje?aj koji dolazi do izražaja
    u Prometeju je njegov teško povrije?en ponos. On žali zbog kazne koja je
    nad njim izvršena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vlaš?u,
    Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova
    pobjeda nije kona?na. Do?i ?e dan kada ?e Zeus morati sa njim
    pregovarati. Odgovaraju?i na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i
    svojoj ulozi u borbi protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu u?inio Zeusu
    i kako mu se oštro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu.
    Govori kako je on svjesno u?inio svoj ?in premda je znao da ?e za to biti
    kažnjen. Prometej postaje žrtva koja je primila na sebe užasnu patnju za
    spas i sre?u ljudskog roda.

    Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja da se ponizi i
    pokori Zeusu i da ?e se sa tim završiti sve njegove patnje. Sama pomisao
    na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u Prometejevoj duši. Zeus se je
    pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne može o?ekivati ništa dobro.
    Okean je još više uzrujao Prometeja i zatim je otišao.

    Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan Prometejev
    usud. Tada dolazi Prometejev monolog u kojem govori na koje je sve
    na?ine pomogao ljudima. Ljudi su od njega nau?ili graditeljstvo, diobu
    poslova prema godišnjem dobu, ra?unanje, pripitomljavanje životinja,
    brodogradnju i njegovanje bolesnika. Nau?ili su proricati budu?nost i
    pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim
    rije?ima Okeanide uzvikuju na usta zborovo?e da ?e se Titan osloboditi
    svojih okova i da ?e opet postati po mo?i jednak Zeusu.

    Kod Prometeja dolazi Inahova k?i Ija, još jedna nevina žrtva Zeusove zle
    ?udi. Ona je i za?etnica roda od kojega je poslije više generacija morao
    pote?i Prometejev spasilac. ?im je opazila na stijeni pribitog Prometeja i
    Okeanide, po?inje postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora.
    Ona se pokušava oteti užasnoj opsesiji i moli smrt da dokraj?i njezine
    patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala plijenom
    Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mame?i je u svoje mreže.
    Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet proro?išta, ali su odatle
    dolazili neshvatljivi i ?udni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed
    koja je prisilila njezina oca da je otjera od ku?e i prepusti na milost i
    nemilost Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na
    Zeusovu zapovijed ubio Ijina ?uvara, ljubomorna Zeusova žena Hera
    natjerala je na nju obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po
    ?itavom svijetu. Ijina je tužna i ganutljiva pri?a oštra optužba Zeusa.
    Ija moli Prometeja da joj otkrije sva njezina budu?a lutanja i patnje.
    Prometej, naime, ima sposobnost da u proro?koj viziji vidi budu?nost.
    Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve što je ?eka.
    Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija priželjkuje smrt,
    a Prometej je tješi govore?i joj o svojoj daleko strašnijoj sudbini i u ljutini
    nagovješta Zeusov pad. Kad je Ija ?ula spominjanje Zeusovog pada
    živnula je i odmah pitala za objašnjenje. Prometej joj u ogor?enju otkriva
    tajnu, ali ne navodi ime žene koja ?e upropastiti Zeusovu vlast. Ime te
    žene je jedino Prometejevo oružje. Zeus ?e nastojati saznati tajnu.
    Prometej, u proro?koj viziji izlaže Iji, na njezino traženje, sva njezina
    lutanja i završetak muka. Na uš?u Nila na?i ?e svoje smirenje. Tu ?e joj
    Zeus povratiti razum, taknut ?e je rukom i od toga ?e dodira za?eti plod i
    roditi sina Epafa. Od njegova ?e roda pote?i i njegov spasitelj. Obuzeta
    novim napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o
    jadnoj sudbini žena koje raspaljuju ljubav bogova. Ogor?enje koje se
    skupilo u Prometejevoj duši poti?e ga da iza Ijina odlaska sve?ano
    izgovara otvorene prijetnje Zeusu.

    Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo dolazi k
    Prometeju. On nastoji oštrim prijetnjama prisiliti Titana da otkrije Zeusu
    svoju tajnu o pogubnom braku. Ra?a se sukob uzrokovan suprotnim
    osje?ajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti ne
    može trpjeti buntovništvo, a na drugoj Prometejev duboko povrije?eni
    ponos i silno ogor?enje koje poja?ava spoznaja da je kažnjen zato jer je
    ?inio dobro. Zeus brani svoju ugroženu vlast, a Prometej trpi i svjestan je
    da mu predstoje još gore muke. Iako je trenuta?no po snazi slabiji,
    Prometej je moralno ja?i. Plemeniti karakter i mo? da vidi budu?nost
    uzdižu ga iznad Zeusa. Hermo se obra?a Prometeju izazovnim i
    uvredljivim rije?ima. Prijetnjama nastoji iš?upati Prometejevu tajnu.
    Titan prihva?a dijalog i u sukobu mišljenja njihove se rije?i ukrštaju.
    Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara prezirom i
    postupa s Hermom kao s nezrelim dje?akom i robom. Kad Hermo
    pokušava pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se ne?e
    poniziti pred Zeusom, ne?e prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On želi
    sporazum u kojem ?e raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim.
    Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu. Zeus ?e snagom groma
    smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit ?e ga u mra?nu utrobu zemlje,
    ali ?e ga opet izvu?i na svijet. Zeusov ?e mu orao kljuvati danju jetru i
    drob, a oni ?e mu u no?i opet zarasti. Njegove muke ?e završiti tek onda
    kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i po?e dobrovoljno u
    Had kao Prometejev zamjenik.

    Iz daljine dopire grmljavina i munje obasjavaju okovanog Titana Prometeja.
    Hermes se obra?a Okeanidama i savjetuje im da se što prije
    povuku. No, iako su one pune straha, ne?e napustiti svoga prijatelja u
    teškoj nevolji. Te nježne djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na
    pokornost, u odlu?nom ?asu nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da
    se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem.
    Zapo?inje užas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fiju?u vjetrovi, sijevaju
    munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se hridine i u toj
    lomljavi ?uju se posljednje rije?i Titana koji do zadnjeg ?asa promatra sve
    što se oko njega doga?a. Prometej nestaje u bezdanu.

    Kompozicija djela:

    1. Prometejevo okivanje
    Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga
    izoliraju od svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu
    žrtvu koja je optužena pod kaznom da je pomagala ljudima, ali ga ipak
    okuje.

    2. Dolazak Okeanida
    Okeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako ?e mu
    uvijek pomagati. Na njihov upit zašto je okovan, dobile su ve? poznati
    odgovor da je razlog taj što se Zeusu nije svi?alo njegovo pomaganje
    ljudima.

    3. Dolazak Okeana
    Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da ?e uvijek stati
    na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti
    se njegovim zakonima, a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se
    Okeanovo razmišljanje uop?e ne svi?a.

    4. Dolazak Ije
    K Prometeju dolazi Ija, nesu?ena Zeusova žena, koja je razo?arana
    svojom sudbinom i traži od Prometeja pomo? koju ?e dobiti u kazivanju
    svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo oslobo?enje u
    rukama njenih i Zeusovih nasljednika.

    5. Hermo u prepirci sa Prometejem
    Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi
    li doznao tajnu o Prometejevom oslobo?enju. Prometej to nije nikako htio
    odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da ?e doživjeti nesretan
    završetak.

    6. Bezdan
    Ostvarila se Hermova procjena budu?nosti. Po?eo je užas: vihori, munje,
    gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I rije?i su postale djelom.
    Stijene su se po?ele urušavati. Bezdan proguta sve.

    Analiza likova:
    Prometej
    On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako
    pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može
    ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osu?en na neznanje i bijedu.
    Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Pou?io je
    ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski
    umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej,
    predstavnik starijeg pokoljenja bogova, u?inio je sve to na vlastitu
    pogibao predvi?aju?i oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema
    Eshilu, dobro?initelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje
    iskreno voli. Njegov ?in ga izjedna?uje sa idejom svih religija koje su baš
    takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su
    i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i
    borac protiv svake sile koja ho?e zarobiti ljudski duh. Postao je simbol
    borbe za oslobo?enje i napredak ?ovje?anstva. Zato je prometejska misao
    uvijek aktualna.

    Zeus
    On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti
    da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je
    ljudsku populaciju i želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti
    društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije
    revolucije i nastoji u?vrstiti apsolutisti?ku vlast. Sve mora biti podre?eno
    njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se
    njegova vlast oslanja na krvnika i na mu?enje. Tek kasnije, u?e?i se na
    vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila ra?a silu i da
    može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom
    svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previše udaljio od
    njegovih zakona, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se
    trebalo obra?unati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, ve? je poslao
    nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati
    ?ak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila
    oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj
    službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su
    im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio
    da ne radi dobro za dobrobit svega. To zna?i da je u njemu ostalo i ono
    malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.

    Hefest

    Sin Zeusov, on je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela.
    Po mojem mišljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma,
    drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo
    sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza
    njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada ne bi bio
    prikovan. Hefest je vrlo osje?ajna osoba, koja osje?a prema mnogim
    osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac
    Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od
    Zeusa da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje
    možemo slobodno re?i da je Hefest u “Okovanom Prometeju” pozitivna
    osoba.

    Hermo
    Sin Zeusov, on nije samo obi?an Zeusov glasnik, ve? je on i Zeusov sin
    koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i
    revolucionar koji ugrožava ?itav Olimp. Zato se on i obra?a Prometeju
    izazovnim i uvredljivim rije?ima, što se pokazalo da nije pravi na?in
    saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga
    bilo usporediti sa Hefestom, tako?er Zeusovim sinom. Za razliku od
    Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu
    dozu sažaljevanja nad njim. Dapa?e, on pokazuje vrlo veliku okrutnost
    prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš na?in. Herma nije uop?e
    bilo briga za ljude, a najve?i razlog toga je veliki strah od Zeusa.
    Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga
    Zeusov, imati ?e vrlo veliki položaj i status i biti ?e mu vrlo ugodno u
    životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavi?kim. Hermo je jedan od
    negativnih likova u ovom djelu.

    Ija
    K?i Inahova, ona je sva poderana, ?upava, neuredna, a na glavi ima dva
    kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva Zeusove zle ?udi.
    Za?etnica je roda od kojega je morao pote?i Prometejev spasilac.
    Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma.
    Njezina sudbina vrlo je sli?na sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato
    karakteri uvelike razli?iti. Ija je došla u odre?enim trenucima ?ak i do
    stanja iznemoglosti žele?i se rastati od života na bilo kakav na?in.
    Prometej joj ipak u tim trenucima vra?a volju za život govore?i joj kako ?e
    do?i i kraj te tragi?ne sudbine i po?eti ?e ljepši dio života. Ona ?e
    nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja Zeusa, pomo?u svojih
    potomaka koji ?e zapravo biti Zeusova djeca. Tako ?e joj se napokon
    ostvariti želja da dobije bitku sa Zeusom.

    Vlast
    Sluga Zeusov, još jedan od negativnih likova ?iji je osnovni cilj služiti
    Zeusu i osigurati si na taj na?in što bolji položaj. On se pojavljuje na
    po?etku tragedije gdje nagovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se
    otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan nije mogao sakriti
    svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama bismo ga mogli usporediti sa
    Hermom. On nema uop?e svojega mišljenja, jer su sve misli što ih javno
    izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog
    razmišljanja za njega možemo re?i da je njegov život podre?en nekome
    drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže što ?ovjek može
    doživjeti.

    Okean
    Titan, bog mora, bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem
    tj. tako?er drži do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava.
    U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom trenutku kao uslužan savjetnik
    da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je ve? navedeno,
    njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i Prometejeva koji je
    njegov prijatelj, ali se kod Okeana osje?a puno više osje?aja straha prema
    Zeusu nego kod Prometeja koji uop?e nema tih strahova. U ovom djelu on
    je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim. Za njega
    ne možemo re?i da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da
    osje?a neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prije?i u
    trajnu podre?enost toj osobi.

    Okeanide
    K?eri Okeanove, kroz njih je Eshil umjetni?ki prikazao mlade i nježne
    djevojke pune osje?aja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladena?ke
    naivnosti i draži. No ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju
    Prometejevu hrabrost i otpor time što mu savjetuju pokornost.
    Uporno isti?u da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv.
    Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju štetne.
    ?ini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može katkada
    biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide
    ja?e isti?u neslomivu Prometejevu volju.

    Jezik i stil:
    Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je
    usredoto?ena na jednu situaciju ili doga?aj, a on mora biti strašan da
    potrese dušu ?itaoca. U po?etku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno
    tuma?i ?injenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema
    raspletu - katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih
    poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme.
    U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj
    dramskog jezika i stila. Jezik mu je sve?an i bogat originalnim i smionim
    metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u
    agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan
    sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage.
    Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i
    patnje, sastoji se u to?nom utvr?ivanju odnosa izme?u krivnje i kazne,
    izme?u božanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život
    temelji se na iskrenom i dubokom suosje?anju za ljudske patnje.
    To je poezija patni?kog ?ovje?anstva, koje kroz svoje postupke i trpnje
    traži smisao i apsolutnu vrijednost.

    Stilska izražajna sredstva koja su upotrebljavana su:
    - poredbe - ”…i stoga ?eš na ovoj stijeni da ko stražar bdiš”
    “O jao, kakav li to ?ujem šum, kao od ptica, i ljulja se zrak.”
    - personifikacije: ”…sa hrastom zbori krast i jasan im je glas…”
    - epiteti: neumolna, ?estit, ?vrsto, silni, , promišljeni, brz, laganih,
    prikovan, draži

    Dojam o djelu:
    Kada sam u školskoj knjižnici posudio knjigu “Okovani Prometej” da je
    pro?itam kako bih o njoj napisao referat, moje mišljenje je bilo da nisam
    mogao dobiti gore knjige od nekakvog Eshila iz Gr?ke. Još odavno su
    poznate pri?e kako je svaka knjiga koju je napisao gr?ki pjesnik jako
    dosadna i najbolje ju je ne pro?itati. Uzeo sam knjigu i po?eo ju ?itati sa
    mukom. Ta muka nije bila u knjizi ve? u meni, jer su na mene utjecali
    svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga tragedija
    pisana u stihu, ipak nije teška za ?itati. ?itaju?i je malo duže možete se
    lako i uživiti u njoj. Nakon ?itanja posljedice su bile suprotne mojim
    razmišljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon ?itanja ne?u znati baš
    ništa od sadržaja. To se nije ostvarilo i razumio sam ve?inu sadržaja.
    Mislim da je ovo djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi
    trebalo ?itati u stihovima, ve? bi se trebao napraviti posebna knjiga sa
    istim sadržajem, ali napisana u obliku proznoga teksta. Drama je ina?e
    dosta dobra, premda bih uvijek ra?e uzeo u ruke neki zanimljiv roman.

Similar Threads

  1. Đuro Sudeta - Mor - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 2
    Last Post: 15. 03. 2012, 19:49
  2. Lektire na zanimljiv način
    By Annabel Lee in forum Književnost
    Replies: 10
    Last Post: 08. 10. 2010, 00:27
  3. Hasanaginica - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 03. 01. 2009, 00:14
  4. Biblija - Lektire
    By bubac in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 27. 12. 2008, 15:46
  5. Replies: 0
    Last Post: 25. 12. 2008, 20:06

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •