Results 1 to 2 of 2

Thread: Ivo Andrić - Na Drini ćuprija - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Ivo Andri? - Na Drini ?uprija - Lektire


  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Ivo Andri? - Na Drini ?uprija - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    IVO ANDRI?: NA DRINI ?UPRIJA

    Bilješke o piscu:
    Ivo Andri? jedan je unikatni primjer hrvatsko-bosansko-srpskog pisca,
    ro?en 1892. u Dolcu pokraj Travnika u siromašnoj katoli?koj obitelji,
    a umro 1975. u Beogradu. Djetinjstvo provodi u Višegradu gdje i završava
    osnovnu školu. Gimnaziju završava u Sarajevu, a studira u Zagrebu, Be?u
    i Krakovu da bi 1924. u Grazu doktorirao disertacijom «O duhovnom
    životu Bosne pod Turcima». Bio je ?lan «Mlade Bosne» te za vrijeme prvog
    svjetskog rata biva zatvoren. Nakon prvog svjetskog rata 1918. sa još
    nekoliko književnika u Zagrebu pokre?e ?asopis «Književni jug».
    U razdoblju izme?u dva rata je u diplomatskoj službi, a kada po?inje drugi
    svjetski rat povla?i se u Beograd gdje se za vrijeme okupacije ne sudjeluje
    u javnom i kulturnom životu. Nakon rata postaje narodni poslanik i prvi
    predsjednik «Saveza književnika Jugoslavije». Napokon 1961. je dobio
    priznanje za svoja književna ostvarenja kada mu uru?ena Nobelova
    nagrada za književnost.

    Ivo Andri? je pisao pjesme, romane, pripovijetke i eseje. Andri? svoje
    književno stvaralaštvo otkriva javnosti kao maturant 1911. kada
    objavljuje prve stihove u ?asopisu «Bosanska vila». Književno priznanje i
    ime ostvaruje ciklusom pjesama u zborniku «Hrvatska mlada lirika»
    (1914.). Njegov opus možemo podijeliti u tri etape tj. faze. Prva, rana
    faza (prijeratna) zapo?inje upravo 1911. i traje do 1920. U toj fazi
    prevladavaju poezija i poetska proza, a djela stvorena u toj fazi su zbirke
    pjesama u prozi «Ex Ponto» (1918.) i «Nemiri» (1920.). U razdoblju
    izme?u dva rata se okre?e isklju?ivo prozi te objavljuje zbirku
    pripovijedaka «Put Alije ?erzeleza» (1920.) i tri knjige sa naslovom
    «Pripovetke» (1924., 1931., 1936.) sa tematikom iz prošlosti Bosne
    turske i austrijske vlasti. Nakon drugog svjetskog rata objavljuje romane
    «Na Drini ?uprija» (1945.), «Travni?ka hronika» (1945.), «Gospo?ica»
    (1945.), «Prokleta avlija» (1953.), zbirke pripovijedaka «Nove
    pripovetke» (1948.), «Pri?a o vezirovom slonu» (1948.), «Lica»
    (1960.) i dr. Kao što je ranije spomenuto uz beletristi?ki rad bavio se i
    publicisti?kim i esejisti?kim radom.

    Danas, ali i prije se povla?i pitanje narodne pripadnosti Ive Andri?a
    (prethodno napisano «hrvatsko-bosansko-srpski pisac»). Godinama su se
    oko Andri?a množile nejasno?e i kontroverze. Primjerice: je li ustrajavao u
    jugoslavenstvu zbog vjernosti mladena?kim idealima, ili zbog karijere, ili
    zbog ?ega drugog? Je li ostao dosljedno Jugoslaven ili je možda i njemu
    jugoslavenstvo bilo samo prijelaz prema srpstvu? Nadalje, je li svoj bijeg
    od hrvatstva u sebi ikada prebolio, ili je bio spreman da mu se vrati u
    nekom povoljnom trenutku, koji me?utim nije doživio? Je li se 1941.
    zaista namjeravao vratiti u Zagreb i staviti na raspolaganje vladi NDH, do
    ?ega nije došlo samo zato jer to vlada NDH nije prihvatila? Ili do toga nije
    došlo jer su ratna zbivanja ubrzo, prije nego što je do realizacije te
    namjere došlo, upozorila pronicljiva diplomata, da ?e tijek doga?aja
    opravdati njegovo ostajanje u Beogradu? Izbjegavanjem da se o?ituje o
    tim pitanjima, Andri? kao da je još i poticao, da takvih nejasno?a i
    kontroverzi bude što više, da bi se najzad i otvoreno postavilo pitanje o
    njegovoj osobnoj nacionalnoj pripadnosti, kao i o pripadnosti njegova
    djela. Ve? je njegov be?ki «hommage» Matošu nosio klicu razo?aranja, i to
    upravo u matoševske ideale te premda je još nekoliko godina poslije
    prvoga rata književno vezan uz Zagreb i hrvatsku književnu sredinu,
    odlaskom u Beograd i ulaskom u diplomatsku službu Kraljevstva Srba,
    Hrvata i Slovenaca sve je intenzivnije nazo?an u srpskom književnom
    životu, prihvativši najzad i srpski jezik. Ipak, nikada nije ekavizirao i
    leksi?ko-sintakti?ki posrbio svoje prve, hrvatskim jezikom pisane
    radove - pjesme, novele, ?lanke i kritike. Dvije zbirke refleksivnih pjesama
    u prozi, ispunjenih prigušenim bolom i tragi?nim osje?ajem života
    («Ex Ponto», «Nemiri»), pripovijetka «Put Alije ?erzeleza» i prva knjiga
    «Pripovetke» napisane su biranim hrvatskim jezikom, kao i brojni ?lanci i
    kritike u hrvatskoj periodici tih godina. Sljede?a njegova knjiga, tako?er
    pod naslovom «Pripovetke» donosi pripovijetke pisane i hrvatskim i
    srpskim jezikom, tek «Pripovetke» (1936.) pisane su sve do jedne
    dosljedno srpskim jezikom, kao što su pisana i sva kasnija njegova djela:
    romani «Na Drini ?uprija», «Travni?ka hronika» i «Gospo?ica», pa «Nove
    pripovetke» (1948.), kratki roman «Prokleta avlija», nedovršeni roman
    «Omerpaša Latas» knjiga refleksivnih zapisa «Znakovi pored puta», koja
    izlazi posthumno, u sastavu njegovih sabranih djela 1976.

    O djelu:
    Samo djelo «Na Drini ?uprija» je sastavljeno od dvadeset i ?etiri pri?ice,
    poglavlja, koje iako nisu tematski povezane ?ine jednu savršeno ispri?anu
    pri?u jednog malog mjesta u srednjoj Bosni od sredine 16. st. pa sve do
    po?etka prvog svjetskog rata (1914.). Roman zapo?inje dugim
    geografskim opisom Višegradskog kraja i navo?enjem više legendi o
    nastanku mosta, od kojih je posebno istaknuta ona o zazidavanju
    krš?anske djece u jedan od stupova. Porijeklo legende je u nacionalnom
    mitu, a legende su paralelne tj. imaju krš?ansku i muslimansku verziju.
    Taj most («?uprija») ima vrlo važnu ulogu u životu mještana Višegrada.
    On ne samo da spaja dvije obale rijeke ve? ?ini Višegrad prometnim
    ?vorištem i daje mu glavno mjesto za okupljanja («kapija»). Na po?etku
    djela nam se daje uvid u djelo i šta nas o?ekuje. U drugom poglavlju se
    opisuje prelazak preko rijeke dok nema mosta, tu vidimo bijedu i težak
    život na tom podru?ju pod Turskom vlaš?u. Naime prije mosta se prelazilo
    pomo?u skele koja nije vozila redovito ve? je ovisila o volji skelara
    Jamaka, koji je sakat i gluh na jedno uho, dakle jadan kao i mogu?nost
    prelaska rijeke. No prelazak je ovisio i o vremenskim prilikama tj. ?im se
    rijeka zamuti i poraste preko odre?ene granice skela ne vozi. Kao što
    znamo Tursko Carstvo je uzimalo danak u krvi od porobljenih zemalja pa
    tako i Bosne, upravo jedan takav ?ovjek iz Bosne je dospio na visoku
    službu u Turskoj vojsci (postao je vezir). Budu?i da mu je u sje?anju
    ostala ružna uspomena na skelu Mehmed paša Sokolovi? (vezir) je odlu?io
    da se tu na Drini ima napraviti most. Nakon te odluke odmah dolaze
    stru?njaci i arhitekti sa svih strana svijeta, vojska i glavni nadležnik
    Abidaga. Abidaga je okrutan, strog i surov ?ovjek koji ?ak i najmanju
    grešku i neposlušnost oštro kažnjava, tako da je kažnjenik bio sretan ako
    je ostao živ. Za radnu snagu su se uzimali ljudi iz okolnih mjesta koji su
    bivali prisiljeni da kulu?e (tlaka), ?ak su i prolaznici morali ostajati dan dva
    i raditi. Objedi su im bili više nego bijedni kao i sam smještaj i uvjeti za
    rad, naime radili su i zimi osim kada zapada snijeg, a njihove njive su
    ostajale neobra?ene. Ovo sve je rezultiralo pobunom me?u radnicima,
    naravno ne otvorenom i izravnom ve? tihom i možemo re?i gerilskom
    sabotažom radova na mostu. Svi radnici su bili nezadovoljni, ali ih se
    samo dvoje odvažilo nešto u?initi kako bi prekinuli gradnju, jedan od njih
    je bio i srbin Radislav. Oni su sabotiravali radove i širili glas kako vila
    brodarica neda da se tu sagradi most. Narod kao narod je prepri?avao tu
    pri?u te se ona brzo proširila, ali ona biva uništena kada Turski stražari
    pod pritiskom zapovjednika straže Plevljaka, koji na kraju i gubi razum od
    straha od Abidage, uspijevaju uhvatiti Radislava dok drugi seljak bježi.
    Radislav je okrutno mu?en ne bi li izdao pomaga?a, ali on ga ne izdaje te
    biva nabijen na kolac na kojem i umire nakon cjelodnevnog mu?enja.
    Nakon nekog vremena je Abidagu zamijenio Arifbeg jer je vezir otkrio
    kako Abidaga nije pla?ao radnicima te da je samim time okrao njega.
    Arifbeg je bio prava suprotnost Abidagi te su se radovi nastavili i završili
    bez ve?ih izgreda. Most je napokon dovršen 1571., dakle nakon pet
    godina. Nakon nekoliko godina u Srbiji izbija buna protiv Turske te se na
    mostu nalazi straža i podiže se baraka, a na ulazu na most na tzv. kapiji
    se redovito nalaze glave pogubljenih Srba. Nadalje nalazimo opise poplave
    i kuge koje su kao nepogode zajedno sa ratom prijetili ljudima i mostu,
    no most je taj koji uvijek ostaje nepromijenjen i ?vrst bez obzira na
    nepogode. U epizodama o lokalnim ljudima nalazimo i legende poput one
    kada brak izme?u Fatime Avdagine i Nailbega Hamzi?a biva dogovoren,
    unato? Fatiminoj želji i zakletvi kako se nikada ne?e udati za Nailbega,
    ona se na kapiji mosta odvaja od svadbene procesije i ska?e u rijeku te
    tako ostaje u legendi kao najljepša i najmudrija žena Fata Avidagina koja
    je ostala vjerna sebi. Kasnije kada Austro-Ugarska Monarhija anektira
    Bosnu i Hercegovinu u BiH se stvaraju male grupice Turaka koje pružaju
    otpor, ali prisiljeni na povla?enje prelaze preko mosta i Alihodža
    Višegradski ugledni musliman (hodža) zbog vrije?anja i protivljenja vo?i
    bune Karamanliji koji je sa svojim vojnicima zavladao Višegradom
    završava na ulazu na most sa uhom zakucanim u dasku.
    Tu zapo?inje doba vladavine Austrije i najprije uzleta i prosperiteta,
    Austrijska okupacija je naime pokazala pozitivne posljedice svih promjena
    što ih je uvela u svakodnevni život dotad zaostale bosanske sredine.
    To su red, ?isto?a, gra?evinski pothvati, gospodarski prosperitet i pravna
    sigurnost, koja je proizlazila iz djelotvorne upravne i sudske vlasti,
    za razliku od isto?nja?ke "pravde" izražene uzre?icom «kadija te tuži,
    kadija te sudi». Roman se bavi pri?ama obi?nih ljudi i njihovim životima
    te tako upoznajemo mnogo likova iz Višegrada, od doma?ih ljudi do
    Austrijanaca. U vrijeme aneksijske krize kada su hvatali hajduke po cijeloj
    Bosni u Višegradu je na mostu opet nikla baraka sa stražarima, ali poznati
    hajduk Jakov ?ekrlija je lukavo uz pomo? djevojke uspio nasamariti
    stražara i prebje?i u Srbiju. Nakon toga se osramo?eni vojnik ubija.
    Epizoda o Lotiki, Austrijanki koja je otvorila hotel u Višegradu sa dolaskom
    željeznice nam govori o na?inu provo?enja vremena u ono doba te o
    zamjeni stare i male doma?e birtije sa velikim prostorijama za opijanje i
    javno kockanje (prije je kockanje bilo zabranjeno). Lotika koja je sama
    stvorila sve što ima je prava samostalna i odlu?na žena novog doba.
    Ona se sama brine o svemu u hotelu, drži obitelj na okupu te uzdržava
    ro?ake koji se još školuju. Kroz nju i njen hotel spoznajemo loše utjecaje
    zapadne civilizacije koji množe pijanice i besposli?are. U jednoj od epizoda
    se pojavljuje ponovno ve? ranije spominjani ?orkan koji radi sve i svašta
    za neke sitne novce. Njega redovito sinovi imu?nijih gazdi opijaju i
    ismijavaju. Tu se tako?er manifestira narodni element jer je prije bilo
    nepisano pravilo da svako naselje ima svoju «ludu» kojoj se svi smiju.
    Na kraju te epizode on hoda u ranu zoru po ogradi mosta pa ?ak i pleše po
    ogradi. Kada se ve? poprili?no djece iz Višegrada školuje vani (Zagreb,
    Be?, Budimpešta itd.) oni sa sobom donose u Višegrad ideje o socijalnoj i
    nacionalnoj revoluciji. U toj epizodi imamo više filozofskih diskusija
    izme?u nekoliko mladi?a Herak (socijalista), Stikovi? (nacionalista) koji
    piše ?lanke za ?asopis «Balkan, Srbija i Bosna i Hercegovina» i dr.
    Upravo preko tih rasprava tj. debata saznajemo o raspoloženju,
    idealima i željama koje su zahvatile velik dio mladeži Bosne i Hercegovine,
    ali tako?er i Srbije i Hrvatske. Izme?u Stikovi?a i Glasi?anina se još javlja
    sukob oko djevojke Zore koja je u?iteljica u školi u Višegradu, taj sukob
    po?inje kada Stikovi? zava?a Zoru iako zna da i Glasi?anin koji se ne
    školuje nego ve? radi i ima neku vrstu veze sa njome, koja je nadasve
    Platonska i naivno dje?ja. Kasnije, nakon ljetnih praznika kada se Stikovi?
    vra?a na fakultet se Glasi?anin i Zora mire. Tako godinu dana život te?e
    bez ve?ih i naglih promjena. Sljede?e godine po?etkom ljetnih praznika se
    ponovno vra?aju studenti pa se i bude stari problemi unutar društva iz
    Višegrada. Ubrzo se zbiva i atentat na cara Franju Ferdinanda I. o kojem
    ljudi saznaju tijekom jednog nedjeljnog plesanja i igranja na polju, dakle
    nevini ljudi su odmah po?eli ispaštati tu?u krivicu. S po?etkom rata svi
    bježe van Višegrada jer je most strateški važan te srbi granatiraju naselje.
    ?ak je bilo kasno i za Glasi?anina i Zoru budu?i da on izabire rat na
    srpskoj strani. Jedino Alihodža, naj?eš?e spominjani lik romana, ostaje u
    naselju u svojoj trgovini koja biva razrušena tijekom granatiranja te on
    svjedo?i gromoglasnoj detonaciji eksploziva koji su postavili Austrijanci u
    stupove mosta. On to ipak preživljava, ali na putu ku?i umire od sr?anog
    udara. Sa njime umiru i stari na?in života i stare vrijednosti budu?i da ih
    on simbolizira i zastupa.

    Zaklju?ak:
    Ovaj roman je pisan ekavicom i na srpskom. Izražaj je prili?no
    jednostavan i lako razumljiv. U djelu nalazimo mnogo primjera narodnih
    elemenata, od pjesama i legendi do obi?aja i svjetonazora. Velika važnost
    se pridaje opisima, kako vanjskim tako i psihološkim. Nema neke osnovne
    teme i odre?ene fabule, ali ipak nalazimo osnovni «leitmotiv» a to je
    naravno most. Most nam simbolizira ?vrsto?u, neprolaznost i postojanost
    usprkos svim nepogodama. Oko njega se bazira život svih stanovnika
    Višegrada i uže okolice. U usporedbi s mostom ljudski vijek je kratak i
    bezna?ajan te se to isti?e u ?estim i pomno izabranim trenutcima ljudske
    nevolje. Roman obiluje realisti?kim opisima situacija, ljudi, pejzaža i
    interijera. Jedan od najpoznatijih situacija je zasigurno nabijanje Radislava
    na kolac. Nadalje nalazimo mnogo simbolike u likovima koji su tako?er i
    reprezentativni npr. Abidaga - tursko nasilje i brutalnost, Lotika - moderna
    žena, samouvjerena i uporna, Herak, Stikovi? - jugoslavenska revolucija,
    novi ideali, ?orkan - nevin ?ovjek ali vrlo nesretan i siromašan,
    Alihodža - glas razuma kod muslimana i moralni vo?a, i dr.
    Važna ?injenica je da je ovaj roman baziran na stvarnim doga?ajima i da
    on nepristrano prikazuje život u Bosni nekada, da je djelo nepristrano nam
    pokazuje nekriti?nost austrijske vlasti kao ostalih prosrpskih pisaca.
    U cijelom romanu se osje?a pravilnost konstrukcije te slijeda doga?aja uz
    poneke retrospektivne epizode koje se na kraju stapaju sa trenuta?nim.
    Most kao nijemi svjedok pamti prividno slaganje razli?itih kultura, vjera i
    naroda dok me?u njima u stvari vlada antagonizam. Najve?i je sraz dvaju
    civilizacija, isto?ne i zapadne. Most je, zapravo, postojana, jedina
    nepromjenljiva, vje?ita to?ka na kojoj se napetosti i komešanje što ra?aju
    sukobe (na nivou likova i na nivou država) osje?a i vidi jasnije nego
    drugdje.

    Meni se ovo djelo vrlo jako svidjelo jer na specifi?an i nadasve originalan
    na?in svjedo?i o povijesti Bosne i Hercegovine. Dojmili su me se njegovi
    vjerni opisi i vješto i postepeno uvo?enje ?itaoca u radnju, naime ?itaju?i
    ovo djelo ?italac vrlo lako shva?a situaciju i okolnosti zahvaljuju?i
    Andri?evom pristupa?nom i izravnom stilu. Epizode koje su kod mene
    ostavile najja?i utisak su zasigurno 19. i 23. u kojima Andri? predstavlja
    stavove jugoslavenstva i socijalizma, ali iako je bio njihov zagovornik
    dopušta si i njihovu kritiku tj. sagledava ih i sa druge strane. U toj epizodi
    (19.) otkriva zalu?enost i preveliku idolizaciju i idealizaciju ideja koje su
    osu?ene da samo ostanu ideje dokle god postoji ljudska želja i nagon za
    individualnoš?u i o?uvanju tradicija. 23. epizoda nam donosi uvid u prve
    dana prvog svjetskog rata na tom podru?ju, opis tih doga?aja se vrši
    pomno izabranim rije?ima koje dopiru do same srži osje?aja
    bespomo?nosti i o?aja koji vladaju u nevinu narodu ionako ve? napa?enom
    i ratom uništenim.

    Naravno da bi se o ovom djelu dalo još puno toga re?i jer je ono jedno
    od tih nikada do kraja izanaliziranih i raš?lanjenih umjetni?ko-povijesnih
    ostvarenja.

Similar Threads

  1. Đuro Sudeta - Mor - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 2
    Last Post: 15. 03. 2012, 18:49
  2. Ivo Andrić - Prokleta avlija - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 06. 01. 2009, 17:17
  3. Ivo Andrić - Pripovijetke - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 06. 01. 2009, 17:06
  4. Hasanaginica - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 02. 01. 2009, 23:14
  5. Replies: 0
    Last Post: 25. 12. 2008, 19:06

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •