Tema: Mihail Jurjevič Ljermontov - Junak našeg doba - Lektire

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

MIHAIL JURJEVI? LJERMONTOV: JUNAK NAŠEG DOBA

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

MIHAIL JURJEVI? LJERMONTOV: JUNAK NAŠEG DOBA


Vrsta djela:
Psihološki roman

Mjesto radnje:
Radnja se odvija u malom ribarskom naselju, lje?ilištu Tamanj.

Vrijeme radnje:
Radnja se vjerojatno odvija u 18. stolje?u.

Struktura djela:
Predgovor i pet pripovijedaka koje su povezane u cijelinu likom Pe?orina.

Kratki sadržaj:
Djelo zapo?onje predgovorom, kojim se izri?e namjera opisivanja jedne
generacije.

“Junak našeg doba zaista je, poštovana gospodo, portret, ali nije
portret jednog ?ovjeka, nego predstavlja portrete cijelog našeg naraštaja,
poroke razvijene u punoj mjeri.”

Prvi dio je Bela. Pisac putuje i sretne Maksima Maksimovi?a. On po?inje
opisivatri Pe?orina.
“Zvao se… Grigorij Aleksandrovi? Pe?orin. Bio je de?ko i pol, mogu
vam re?, samo malko ?udan. Tako naprimjer, po kiši, studeni, povazdan u
lovu, svi prozebli, umorni, a njemu ništa. A drugi pak opet sjedi u svojoj
sobi, i pirne li vjetri?, veli da se prehladio.”

Pe?orin otima Belu, k?i nekog Kavkaskog poglavice.
Ona se zaljubljuje u njega, a Pe?orin joj otkriva sebe, svoju dosadu,
svoj besmisao. Bela nesretno umire, Pe?orin biva premješten.

Drugi dio se zove Maksim Maksimovi?. Maksim Maksimovi? i Pe?orin se
susre?u, a Pe?orin se ponaša jako hladno, što poga?a Makimovi?a.
Zapo?inje Pe?orinov dnevnik, u ?ijem predgovoru autor iznosi zašto je
uop?e napisan.
“?itaju?i više puta ove zapise, osvjedo?io sam se u iskrenost onoga
koji je tako neštedimice iznosio na vidjelo vlastite slabosti i poroke.
Povijest ?ovjekove duše, pa bila to i najsitnija duša, gotovo da je korisnija
i zanimljivija ood povijesti cijelog naroda, pogotovo kad je povijest duše
plod do kojeg je došao zreo ?ovjek promatraju?i sama sebe, i kad ju je
pisao bez isprazne želje da izazove samilost ili divljenje.”
Tre?i dio knjige, odnosno prvi dio dnevnika zove se Tamanj, a ?etvrti
odnosno drugi Kneginjica Meri.

Ovaj dio radnje se odvija u lje?ilištu. Pojavljuje se Pe?orinova stara ljubav
- Vera. Pe?orin zavodi kneginjicu Meri i u jednom trenutku otvara joj svoju
dušu:
“Eto, takva je moja sudbina od malih nogu! Snažno sam osje?ao i
dobro i zlo; nitko me nije mazio, svi su me vrije?ali, pa sam postao
zlopamtilo; bio sam mrk, a druga su djeca bila vesela i brbljava; osje?ao
sam se vedriji od njih, a smatrali su me manje vrijednim. Postao sam
zavidan… Postao sam moralni bogalj - jedne polovice moje duše nije više
bilo, usahnula je, isparila se, umrla je, odrezao sam je i bacio, a druga je
polovica bila živa i spremna da svakome stoji na usluzi, ali to nitko nije
zapazio jer nitko nije znao da je postojala ona druga polovica.”

Vera je jedina osoba koja Pe?orina voli i razumije, ali Pe?orin shva?a to
tek u trenutku kad je gubi.

Posljednji dio je Fatalist. U ovom djelu Pe?orin razmišlja o svome životu.

Analiza likova:
Pe?orin
Suvišan ?ovjek, zasi?en životom i užicima, ne može se smiriti i voljeti,
bježi od svega i od sebe samog, ne preza ni pred ?im, ima i trenutaka
iskrenosti, no to ne utje?e na njega.

Bela
Kavkaska djevojka, lijepa i strastvena, voli Pe?orina i na ništa se ne
obazire, boli ju Pe?orinov odnos prema njoj.

Maksim Maksimovi?
Stari kapetan, jako voli Pe?orina ali je njime ostao razo?aran kad ga
Pe?orin nije ni pozdravio kako je ovaj želio.

Vera
Jedina Pe?orinova ljubav i jedina osoba koja ga iskreno razumije,
shva?a da se protiv srca ne može i da mora živjeti sa nesretnom ljubavi.

Kneginjica Meri
Mlada naivna djevojka iz visokog društva, pomalo umišljena,
ali ju ljubav prema Pe?orinu mijenja te ona propada.

Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

MIHAIL JURJEVI? LJERMONTOV: JUNAK NAŠEG DOBA


Mjesto i vrijeme radnje:
Carska Rusija, 19. stolje?e. Radnja se odvija na više mjesta,
uglavnom kod Kavkaza, te na bojištima s plemenima ?e?ena i Tatara.
Vrijeme radnje je lako uo?ljivo po kozacima - ruskim konjanicima koji
su tada bili zastupljeni velikim dijelom u ruskoj vojsci.

Tema:
Pe?orinov život, njegove pustolovine u kojima uvijek traži neko
novo uzbu?enje da mu život ne bude dosadan. To naj?eš?e uklju?uje
poigravanje tu?im osje?ajima, manipuliranje tu?im životom i izdaju
prijatelja.

Problematika koja se obra?uje u djelu:
U ovom djelu obra?en je život «suvišnog ?ovjeka». On misli da za njega
sre?a ne postoji, a zapravo ju ne uspijeva prona?i, iako može biti pred
njim cijelo vrijeme. Život mu je ispunjen nizom razli?itih doga?aja koji
su ga privremeno usre?ili, pa zbog toga mora i?i naprijed i izazivati život.
Jedino pitanje koje postavlja Pe?orin jest pitanje postojanja sudbine i
slobode, što se vidi u ovoj re?enici:

„I, ako je zbilja sve preodre?eno, zašto nam je onda dana volja, razum?
Zašto moramo odgovarati za svoje postupke?“

Kratki sadržaj:
Pisac putuje preko Kavkaza gdje susre?e Maksima Maksimi?a.
Oni se upoznaju i me?usobno pomažu. Stižu u jednu ku?u gdje ?e
preno?iti i tu mu Maksimovi? pri?a pri?u o neobi?nom ?ovjeku Grigoriju
Aleksandrovi?u Pe?orinu, gdje kaže o njemu ovako:

“Zvao se… Grigorij Aleksandrovi? Pe?orin. Bio je de?ko i pol, mogu vam
re?i, samo malko ?udan. Tako naprimjer, po kiši, studeni, povazdan u
lovu, svi prozebli, umorni, a njemu ništa. A drugi pak opet sjedi u svojoj
sobi, i pirne li vjetri?, veli da se prehladio.”

Pe?orin i Maksimovi? su godinu dana bili živjeli zajedno u vojnoj utvrdi.
Obojica su bili ?asnici. Tako po?inje prva pripovijetka – «Bela»,
gdje Pe?orin biva pozvan na zabavu jednog «prijateljski raspoloženog
kneza», gdje je upoznao Belu, kneževu najmla?u k?er, i u nju se
zaljubio. Osim kneza, na tom je mjestu obitavao i razbojnik Kazbi?,
koji je bio vo?a lokalnih hajduka u borbi protiv Rusa, te se i on zagledao
u Belu. Kazbi? je imao prekrasnog, vitkog konja kojega je knežev sin
Azamat htio, te je za njega bio spreman sve u?initi. Azamat i Pe?orin se
dogovore – ako Pe?orinu Azamat dovede svoju sestru, ovaj ?e njemu
priskrbiti toga konja. Azamat otima svoju sestru i dovede je Pe?orinu,
a natrag oti?e s konjem. Kazbi?, shvativši da je prevaren, pobjegne.
Pe?orin na sve na?ine želi ste?i Belinu naklonost i ljubav.
Polako to i postiže. Nakon što ga je Bela zavoljela i potpuno mu se predala,
on ju po?inje ignorirati. Kazbi? ubija kneza (Belinog oca) zbog
osvete. Kasnije otima Belu te je smrtno rani nožem u le?a.
Bela nakon dva dana umire, stalno izražavaju?i svoju ljubav Pe?orinu.
Ali on nije mario.

Druga pripovijetka po?inje susretom Maksimi?a i autora.
Razgovaraju o Pe?orinu. I Pe?orin dolazi u to mjesto.
Maksim jedva ?eka da ga vidi, ali se ovaj pojavljuje tek na kraju kada
je morao odlaziti. To je razljutilo Maksimovi?a te je Pe?orinove dnevnike
predao autoru (Pe?orinu je bilo svejedno što ?e sa njima u?initi).
Nakon godinu dana Pe?orin pogiba te pisac odlu?uje objaviti njegov
dnevnik. U dnevniku je opisan Pe?orinov put i odmor u jednom mjestu.
Na putu preno?uje u jednom primorskom gradi?u, gdje igrom slu?aja
rabzbija jedan «nedužan» lanac krijum?arenja gdje jedna djevojka pogiba.
Nakon dolaska na kono?no odredište Pe?orin susre?e svoje stare prijatelje,
Grušnjickog i doktora Vernera. Tu dolazi i kneginjica sa svojom majkom.
Grušnjicki se zaljubljuje u kneginjicu. Pe?orin to uvi?a i nastoji ih
razdvojiti na neobi?an na?in. Pri?aju?i pri?e stjecao je popularnost i
odvodio kneginji?ine udvara?e, što je ona mrzila. Daljnjim ignoriranjem i
izigravanjem ravnodošnusti prema njoj ona ga je po?ela još više mrziti.
Grušnjicki joj se udvarao, što ju je prvih nekoliko dana zabavljalo,
a kasnije joj je dosadilo. Za to je vrijeme Pe?orin naljutio kneginjicu,
te ga je ona po?ela toliko mrziti da nije prošao dan da to ne pokaže.
Naglim preokretom, nakon službenog upoznavanja jedne ve?eri na
zabavi, kneginja je po?ela sumnjati u svoj stav. Tada se pojavljuje i
Pe?orinova bivša djevojka Vera, koju je napustio, ali ga ona i dalje voli.
Kasnije je kneginjica izbjegavala Grušnjickog, a nije mogla bez Pe?orina,
koji se po?eo poigravati i sa Verom. Nadalje, Grušnjicki zamrzi
Pe?orina zbog uplitanja izme?u njega i kneginjice te smišlja osvetu.
Pe?orin se poigravao sa Verom i kneginjom, tj. sa njihovim osje?ajima.
Na kraju kad je odlazio, kneginja nije mogla bez njega,
a on joj ravnodušno odgovora da je ne voli (ona mu pla?u?i kaže da
ga mrzi, a on joj se zahvali). Grušnjicki optužuje Pe?orina, zbog ?ega oni
pristaju na dvoboj gdje su planirali ubiti Pe?orina, ali je on shvatio njihove
namjere. Nakon dvoboja Pe?orin biva ranjen, a Grušnjicki mrtav.
Pe?orin odlazi i to je kraj Pe?orina dnevnika. Daljnji prikaz radnje se
zbiva u tvr?avi, gdje je Pe?orin bio stacioniran sa Maksimi?em.
Tu po?inje pripovijetka «Fatalist» gdje se jedne ve?eri Pe?orin okladi
sa jednim vojnikom u nepostojanje sudbine. Rekao mu je da ?e umrijeti
do kraja ve?eri. Što se kasnije i zbilo – pijani kozak (ruski konjanik) ga
je presjekao sabljom (od ramena do srca).


Analiza likova:
Grigorij Aleksandrovi? Pe?orin
Neobi?an ?ovjek, vitka stasa, nao?it, «suvišan ?ovjek», život mu je
dosadan, ne može se smiriti niti voljeti, bježi od svega i od sebe.
Ska?e iz pustolovine u pustolovinu, traže?i uzbu?enja. Njegovi postupci
?esto nanose više štete nego dobra. Vrlo je sebi?na osoba, tvrda kamena
srca i velika ponosa. Ne preže pred ni?im, ravnodušan prema svemu.
Veoma je inteligentan, obrazovan i spretan sa rije?ima. Kroz život ga vodi
razum, a ne srce.

Maksim Maksimi?
Veoma dobar ?ovjek i prijatelj, pun poštovanja prema drugim ljudima.
Iskusan vojnik i ?asnik, cijeli je život proveo služe?i u vojsci. Pe?orin mu je vrlo drag.
Ne voli metafizi?ke prepirke, živi jednostavan, priprost život.

Stil:
Fabula nije kronološka, pisac upotrebljava disgresije te se vra?a u
prošlost kako bi opisao i predo?io neke dotadašnje dijelove Pe?orinova
života. Roman je izrazito lak za ?itanje, veoma me se dojmio.
Sam takav «ekstremni» život je i veoma opasan, ali mislim da bi danas
ljudi gore prošli nego prije. Rije?nik kojim se likovi koriste je dosta
jednostavan, iako ima i nekih fraza iz stranog jezika kako bi se Pe?orin
prikazao kao obrazovan ?ovjek.