Results 1 to 2 of 2

Thread: Marko Marulić - Judita - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Marko Maruli? - Judita - Lektire


  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Marko Maruli? - Judita - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    MARKO MARULI?: JUDITA

    Bilješke o piscu:
    Marko Maruli? koji se obi?no nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi
    pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvijetnika
    Nikole Pe?eni?a (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pe?at poeziji
    ?itavog stolje?a, koje ?e i po njemu postati zlatnim. Maruli? je ve? za
    svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga
    ?e jednako slaviti i idu?a stolje?a sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevi?a,
    sve do naših dana.

    Maruli? je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih
    djela. Ali ta su djela, uklju?ivši ?ak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo
    trag, poetski ve? odavno mrtva. Ovaj u?itelj morala ?ije se pouke, kojih se
    ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više
    ne slušaju niti istomišljenici, povjesni?ar koji ?e se izgubiti u tmiini
    stolje?a, postat ?e, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i
    Molitve suprotiva Turkom, satiri?ar kojega se iskre još nisu ugasile,
    nadareni pisac nedo?itane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima,
    pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom.
    Marulovo humanisti?ko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih
    renesansnih pjesnika koje potvr?uje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom
    redu zbog ukliještenosti izme?u Venecije i Turaka i trajne opasnosti u
    kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomi?no
    otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim ?itaocima našega jezika.
    Borbe pu?ana protiv plemi?a po?ele su i u Splitu davno. Pu?ani su 1398.
    bili ?ak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vije?e, ali su ih
    plemi?i, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrova?ke vlastele, uskoro
    svrgli. Maruli? u jednoj latinskoj pjesmi upu?enoj plemi?ima splitskim
    samo ih blago opominje.

    Malo znamo o Maruli?evu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u
    Split gdje je žive?i kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih
    spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo
    ne samo najmarljiiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u
    mlaadosti i u starosti uglavno živio životom splitskog gra?anina,
    upravljaju?i svojim imanjem i zastupaju?i svoje sugra?ane u pravdama i
    ostavinskim raspravama, ?esto upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri
    nagodbama i ugovorima, parni?e?i se više puta, ponekad i za svoj ra?un.
    Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio ve? u zrelim godinama.
    I nikada Maruli? nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u
    samostan ne?ujanski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti
    pustinja?ki život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Ne?ujmu
    nije nikad ni bilo. Maruli? iz ovih ili onih raloga otišao je u pustinja?ki stan
    svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistri?a, kojemu je
    posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit ?e da je op?enito najbliže istini
    Boži?evi? kada kaže da je Maruli? bio prijazan i veseo u društvu, ali ve? od
    mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Maruli? se bavio arheologijom i
    sakupljao natpise po Splitu i Solinu i prou?avao jednako spise crkvenih
    otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i
    slikarstvom potvr?uje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu
    "vlastitom rukom složenu i islikanu".

    Okolnosti u Maruli?evom Splitu:
    Kad se Marko Maruli? rodio, Split je ve? 30 godina pod vlaš?u Venecije.
    Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije
    zadarskog mira (1358.), kada je Split sa ?itavom obalom vra?en Hrvatskoj
    i tako vezan sa svojim prirodnim zale?em - ve? je po?eo splašnjavati.
    Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a
    preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stolje?a,
    kada Venecija, žele?i uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem,
    lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima,
    bio je još kratkotrajniji. Za dva desetlje?a Turci su pod Klisom, oni
    plja?kaju i hara?e po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove
    se predstraže ?esto vide sa zidova Splita. Maruli? je imao tek godinu dana
    kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvaja?, i kada su Turci
    zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve ?eš?e prodiru i u Hrvatsku. Maruli? je
    imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Deren?in
    poražen na Krbavskom polju. Maruli? je doživio provale Skender-paše i
    mnogobrojne pohode ve?ih i manjih turskih vojnih i plja?kaških grupacija.
    Obru? se stezao sve ja?e. Krajem stolje?a Turci su pred Šibenikom i
    Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se
    borbe za Klis. Turci plja?kaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo
    dakle, ?udo da je Maruli? ?itava života bio opsjednut turskom opasnoš?u.
    Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost
    mogla biti hinjena.

    Utjecaj starijih pisaca na Maruli?a:

    Da je Maruli? u?io od starih poeta vidimo i pri usporedbi Homerovog uvoda
    u Ilijadu i Maruli?evog uvodu u Juditu:

    HOMER:
    Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
    Pogubno, koja no zada Ahejcima tisu?u jada,
    Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
    Poslala, a njih je same u?inila plijen da budu
    Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
    Odkad se bijehu onomad razdvojili poslije sva?e
    Atrejev sin, junacima kralj, divni Ahilej.

    MARULI?:
    Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
    Smina nje stvoren’ja ho?u govoriti
    Zato ?u moliti, Bože, tvoju svitlost
    Ne htij mi kratiti u tom punu milost.

    Djela:
    Europsku je slavu Maruli? stekao kao latinski pisac: ortodoksni krš?anin i
    moralist.

    De institutione bene beateque vivendi per exenpla sanctorum, napuci za
    dobar život po primjerima svetaca, doživjelo je do kraja stolje?a 36
    latinskih i talijanskih te njema?kih, portugalskih i ?eških izdanja.

    Quinquainta parabolae, pedeset prita?i, uperene su protiv lakomosti i
    grabežljivosti i uop?e nedoli?na života pa je to možda i uzrok što je ovo
    djelo izašlo samo u dva latinska i jednom talijanskom izdanju.

    Evangelistarijum, izašao je u osam latinskih i jednom talijanskom izdanju.
    De humilitate et gloria Christi, o poniznosti i slavi Kristovoj.

    Dijalogum de laudibus Herculis, dijalog o pohvalama Herkulu, tu se
    Maruli? pokazuje dobrim poznavaocem klasike.

    De ultimo Christi judicija, o posljednjem sudu, Maruli? direktno govori o
    opasnosti od Turaka.

    Epistola Ad Adrianum VI Pont. Max., štamapana 1522 u Rimu, Maruli?
    opominje i prijeti i moli, jer su Turci ve? tu i zna da bi se zajedni?ka
    pogibija morala suzbiti zajedni?kim oružjem.

    Hrvatska kronika, prošireni prijevod Dukljaninova ljetopisa.

    Tuženje grada Hjeruzolima, Maruli? misli više na Split.

    Molitva suprotiva Turkom, prikazuje neposrednu opasnost od Turaka

    Ep:
    Epska poezija služi se uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem, a
    pripovijedanje i opisivanje zahtijevanju pripovijeda?a koji se obra?a
    slušateljima odnosno ?itataljima. Fabule su uglavnom op?epoznati
    doga?aj iz povijesne ili mitološke prošlosti naroda, a likovi su uglavnom
    junaci odnosno heroji koji predstavljaju osobine ?itavog naroda o kojem je
    rije?.

    Epska tehnika o?ituje se prije svega u posebnoj kompoziciji koju zahtijeva
    duljina, tj. brojnost, bogatstvo i raznovrsnost motiva. Epska poezija
    prikazuje neko zbivanje u širokim potezima, a ako je završetak zbivanja
    ve? unaprijed poznat publici, pjesnik se služi usporavanjem odnosno
    zadržavanjem radnje. Takav postupak naziva se retardacijom a naj?eš?e
    sredstvo retardacije su digresije, epizode i ponavljanje.

    1. Digresija usporava pripovijedanje zbivanja na taj na?in što prekida nit
    izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili doga?aja koji ne
    ulazi izravno u kontinuirani prikaz temeljne fabule.
    2. Epizoda ve?a je tematski zaokružena digresija.
    3. Ponavljanja su sredstva usporavanja ali i sredstva povezivanja izme?u
    pojedinih dijelova epskog pjesni?kog djela.

    Rije? ep dolazi od gr?ke rije?i epos što zna?i rije? ili pri?a. Naziv epopeja
    ponekad se zamjenjuje nazivom ep dok u drugim slu?ajevima epopejom
    se smatra upravo takav ep koji daje najširu sliku života, obi?aja, misli i
    vjerovanja nekog naroda. Vrste epova su: herojski ep, religiozni ep, idilski
    ep, životinjski ep, komi?ni ep, didakti?ki ep, romanti?ni ep.

    Judita:
    Ep "Judita" nije samo izraz osje?aja za pravdu i op?eg suprotstavljanja
    jednog humanista i moralizatora nasilju nego je to i poetski dokaz
    pjesnikove obuzetosti stvarnim narodnim nevoljama, potrebama i
    nadama. Juditu je Maruli? dovršio 1501., a prvi puta je štampao (ako je to
    zaista bilo prvi put) 1521. u Veneciji nastojanjem Petra Sri?i?a Spli?anina.
    Judita je najcjelovitije i poetski najzatvorenije Maruli?evo djelo, u njoj
    najja?e dolazi do izražaja Marul kakvoga danas znamo i zamišljamo.
    Njegov pogled na svijet, njegovu svijest - što naro?ito dolazi do izražaja u
    Juditi - oblikuju osim spomenutoga krš?ansko - moralisti?koga odgoja i
    realnost venecijanskih galija i turskih predstraža pod bedemima Splita, ali
    i odjek novoga gra?anskog zapravo pu?kog doživljavanja života.
    Judita se otkriva i u našem vremenu kao izuzetno vrijedno književno djelo
    u kojemu je fragmentarno dostignut visoki umjetni?ki dojam. Nju
    karakterizira izrazita maruli?evska slikovitost i realizam u opisima i
    slikama iz života, zgusnutost pjesni?kih poredaba i metafora, glazbenost
    stihova i posebna dinami?nost masovnih scena i pokreta vojski i bitaka
    kao i neposredna lirska naivnost koja je poetski ostvarena. Najbolji
    Maruli?evi stihovi i danas zvu?e jednako autenti?no, svježe i uvjerljivo kao
    i u vrijeme kada su nastali, a stolje?a im samo pridodaju novu draž starine
    i patinost dozrelosti. Pa ako je književna vrijednost Maruli?eva i manje od
    njegova kulturno-povijesnog zna?enja, ipak ?e njegova slava kao i najbolji
    stihovi živjeti, kako to sam re?e "dokla zemlja ova bude na karte folj
    slovinjska štit slova".

    Alegorijsko shva?anje Judite:

    Drže?i se bibljske pri?e Maruli? svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o
    hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvaja?ke Nabukodonosorove
    vojske, hrabre?i tako narod i podgrijavaju?i mu nadu u spas u gotovo
    beznadnoj situaciji kada su Turci ve? hara?ili po splitskom polju i, kako
    re?e nadbiskup Zane, uništavaju?i sve ognjem i ma?em odvodili u tužno
    ropstvo ne samo muškarce nego i žene. Opisuju?i asirski tabor Maruli?
    zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri,
    subaše i njihove bedevije, i talambasi i svioni skenderi, a Oloferne nalikuje
    kakvom ondašnjem paši ili veziru i sve je podre?eno osnovnoj ideji o
    spasavanju grada.

    Kako je Maruli? starozavjetnu pri?u sadržajno i stilski uklopio u
    svoje vrijeme, i renesansno u Maruli?evom djelu:
    Ispunjuju?i Juditu vlastitim i doma?im iskustvom i reminiscencijama, autor
    se znatno udaljio od tona srednjovjekovnih moralisti?kih pri?a i legendi.
    Umjesto neprestanog isticanja krš?anskih tendencija u Juditi imamo ?itav
    niz jasno vi?enih slika, a sve iz iskustva o ljudskim postupcima i stvarnim
    situacijama. Izraziti srednjovjekovni ?ovjek i krš?anin, Marko Maruli? u
    isto je vrijeme i u?eni humanist i pripadnik novih vremena, renesanse.
    Svoje djelo napisao je potaknut klasi?nom lektirom, ispunio ga klasi?nim
    reminiscencijama, vrlinama i strastima. Na taj na?in u jednu tipi?nu
    srednjovjekovnu komunu književno djelo unijelo je slutnju novih vremena,
    upozoravaju?i na stvarne impulse koji odre?uju i vrednuju ?ovjekovo
    djelovanje. Takvim postupkom Maruli? je svom djelu osigurao zna?ajnu
    dimenziju osebujnosti i originalnosti.

    Biblija i klasika, stari poete i novi, Talijani i doma?i, glagoljaši i pjesnici
    duhovnih legenda, leutaši i gradski za?injavci, narodni pjesnici i pobožni
    prosvjetitelji puka - svi su oni utkani u Maruloj spjev koji uza sve to ipak
    zna?i granicu i po?etak novoga rasta.

    Kratki sadržaj po librima:

    PARVO LIBRO
    Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat
    države, hote?i da gospoduje svim svitom.

    DRUGO LIBRO
    Kuda Olofernes pro?e s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda
    jerosolimskog.

    TRETO LIBRO
    Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hote?i ga zajedno s grajani
    pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na ve?eru. Olofernes
    podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih
    kara.

    ?ETVARTO LIBRO
    Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa
    biše; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.

    PETO LIBRO
    Olofernes dvor svoj i Juditu zva na ve?eru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje
    i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na
    viru i prebiva u Betuliju.

    ŠESTO LIBRO

    Betulijani izi?oše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati;
    oni jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit
    Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem
    se varnu. Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja ?tovaše.
    Amen.

    Vrsta djela:
    Vergilijanski, juna?ko-religiozni, alegorijski ep.

    Tema:
    U uvodnom naglašavanju kako Judita "oslobodi svu zemlju izraelsku jur od
    nadvele pogibili" istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj
    koji je inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj pri?i.

    NAJAVLJUJE TEMU I TRAŽI POMO? OD BOGA:
    „Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
    Smina nje stvoren’ja ho?u govoriti
    Zato ?u moliti, Bože, tvoju svitlost
    Ne htij mi kratiti u tom punu milost.“

    Stil:
    Današnje naše ?itanje i analiziranje Judite otežava ?injenica što je djelo
    pisano starim hrvatskim ?akavskim jezikom s obiljem oblika i rije?i koji se
    danas ne upotrebljavaju. Ipak pri pažljivijem ?itanju i uz potrebno
    objašnjenje Maruli?evi dvanaesterci brzo nam postaju bliski i razumljivi,
    o?ituju nam posebnost poetskog svijeta i doživljaja jednog pjesnika, a
    ujedno nam, krepki, jasni i teški, do?aravaju tešku situaciju koju opisuju i
    iz koje su ponikli.

    Monotonija dvostruke rime, u sredini i na kraju distiha, kao da nam na
    neki na?in ozna?avaju dugo i jednoli?no trajanje nevolje. Život je sporo
    tekao, jadi su se ponavljali, nade kao da su se gubile. Polagano, teško
    jednoli?no nizanje dvanaesteraca govori o tešku životu, koji se produžuje
    zahvaljuju?i jedino golemoj snazi naroda i uro?enoj ?ovjekovoj želji da se
    u borbi za opstanak održi. Maruli?evi stihovi nisu bez snage. Ona je u
    skladu s onom prvobitnom, iskonskom i naivnom snagom
    srednjovjekovnog ?ovjeka koji zastaje pred veli?inama, koji pobožno i sa
    strahopoštovanjem promatra sve što nadilazi njegove snage. Pojave oko
    sebe pjesnik doživljava u svoj punini, u ?itavoj goloj i sve?anoj mo?i.

    DVOSTRUKO RIMOVANI DVANAESTERAC:
    Stih od dvanaest slogova s izrazitom cenzurom nakon šestog sloga i
    parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koje se osim toga
    mogu nastavljati i na kraju prvih ?lanaka idu?eg dvostiha, vladaju?i je stih
    hrvatske pisane književnosti.

    Vojska:
    Prije Olofernove smrti:
    Suknje bihu svrgli, župe pripasali;
    Rukavce uzvrgli, bi?ve potpasali;
    Brže t’ bi ticali ska?u?i dubravom
    Ner kad bi bigali jelini prid lavom
    Da tko spovidati sva more ?udesa? -
    Od konjske bahati zemlja se potresa,
    Ništar ne poresa, ni trava ni žito,
    Kuda vojska plesa, po sve ono lito.
    OVDJE MARULI? VOJSKU OPISUJE KAO NAJJA?U NA SVIJETU,
    ŠTO JE ONA ZAPRAVO I BILA, BILO DA SE RADI O NABUKODONOSOROVOJ VOJSCI,
    ILI TURSKOJ O KOJOJ MARULI? ZAPRAVO PJEVA, JER ZAPRAVO TIM
    VOJSKAMA NIJE SE U NJIHOVO VRIJEME MOGAO NITKO SUPROTSTAVITI.

    Poslije Olofernove smrti:
    Mrmor je svuda vril, smete se vas okol
    Strknja usta od sliv, svak je bižat obol,
    Kako kada sokol u nebo se vija,
    Jeto se ptic odozdol široko razvija,
    ?a pri more svija, naprid se pojima,
    Jer ga strah zabija, duše ne pojima:
    Tako tada njima bojazan micaše,
    Simo tamo svima po polju strkaše.
    NAKON SMRTI OLOFERNOVE, VOJSKA JE U RASULU I MARULI? NAM TU
    PRIKAZUJE KAKO JE I NAJJA?A VOJSKA SAMO VELIKA SKUPINA
    KUKAVICA KADA NEMA SNAŽNOG VO?U. POKAZUJE I DA SE I NAJVE?A
    VOJSKA MOŽE POBIJEDITI PA ?AK I OD MALOG NARODA.

    Lik Judite:

    Fizi?ki izgled:

    Ovdje se isti?e izrazita Maruli?eva slikovitost i realizam u opisima, a ujedno možemo po opisu zaklju?iti da je Maruli? slijedio petrarkisti?ke uzore jer ljepotu svoje Judite diže u nebesa:

    Splete glavu kosom, vitice postavi
    Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
    S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
    Na nogah napravi ?izmice s podvezmi.
    S urehami tezmi, ?a mi je viditi,
    Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
    I još?e hoditi na pir s kraljicami
    I ?tovana biti meju banicami.
    Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
    A trepetljicami zvonjahu uvitci;
    Stahu zlati cvitci po svioni sviti
    Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
    Svitlo ?arljeni ja rubin na parstih,
    Cafir se modriti, biliti na rukavih
    Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
    Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
    Velik urehe glas, da liposti ve?i,
    Ka biše kako klas iz trave reste?i
    Ali kami, ki ste?i u zlato, zlatu da,
    Izvarsno svitle?i, da zlato ve?ma sja:

    Psihološke odrednice:

    Živi ?istim životom, i svoj je život posvetila samo bogu:
    Tada sa nahaja Judit u gradu tom,
    Kano svih nathaja lipostju, dobrotom,
    Ka živit životom odlu?i pre?isto,
    Po?e imit od kom udovi?tva misto.
    Mnozi ju zaisto vlastele prosiše,
    Ona Bogu listo služiti želiše;
    Skroviš?e imiše gori gori pod slimena,
    Gdi Boga zoviše s rabom zatvorena.

    Bogata je udovica, ali to što odbija prosce potvr?uje da je osoba ?vrstog karaktera i ?vrste vjere u boga:
    Živine velik broj muž bo nje ostavi
    I blago mnogo njoj kad se s njom rastavi;
    Da ona ne stavi u tvom sarce svoje,
    Ner ko ljube pravi, vikomnje kono je.
    Sva mo? ri?i moje izri?i ne umit
    Pobožje koko je, ci? koga gradi svit,
    Prem ako mladih lit biše i lipa stvora

    Juditin govor betuljanima, u kojem se vidi da Judita ima neizmjerno puno povjerenja u boga:
    Tko ste, da ?ete mo? božoju iskusiti,
    Ter svim vekšu nemo?, vekši gnjev nauditi?
    Jer se rasrditi ho?e tom ri?ju Bog,
    Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog

    Molitva bogu za pomo? pri ubojstvu, jer je ona previše poštena i previše voli boga da bi takvo što mogla napraviti bez njega:
    "Bože, daj da stignu ?a je godi tebi;
    Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
    Da stvar svarši koju misal moja plodi,
    Da se tebe boju puci ter narodi!
    Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
    Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
    Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
    Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
    Ovo ?a veruju po tebi ja mo?i,
    Koko potribuju, hotij mi pomo?i,
    U dne ter u no?i tebi da hvalu dam,
    Jer u tvoje mo?i sad sveršit to uzdam. "

    Porijeklo joj se dodituje s Mojsijem što svjedo?i da je ona bila predodre?ena za neki sveti posao:
    Da se kriposti cvit - h?i biše Merara
    Ki zide do stara roda Simeona,
    Brata Isakara tere Zabulona;
    Muža imi ona ki se zva Manases.
    Opskuže?i zakona ki jim da Mojises.
    Ovogaj na poses, gdi se žetva tvori,
    Kad Sirij tere Pes najve?ima uzgori,
    Mo? toplin umori plamena vru?ijih;
    Martva ga zatvori grobnjega starijih
    Misec šesti lit trih jur biše napustil
    Da biše on živih preminuvši pustil,

    Krš?anski nazor:

    Najviše se o?ituje u tome što se narod i Judita ?esto obra?aju bogu bilo za pomo?, bilo za blagoslov:

    Juditin govor betuljanima
    Tko ste, da ?ete mo? božoju iskusiti,
    Ter svim vekšu nemo?, vekši gnjev nauditi?
    Jer se rasrditi ho?e tom ri?ju Bog,
    Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog

    Judita ne?e jesti nesvetu hranu da ne bi povrijedila boga, tu se o?ituje jakost Juditine vjere:
    Judit strese uha: "Ne?u", re?e, "toga
    Da ockvarnih duha, ne rasardim Boga;
    Da jist ?u ovoga ?a vo s sobom nosim,…"

    Molitva bogu za pomo? pri ubojstvu jer ona to mora u?initi uz božju pomo? i po njegovoj volji da ga ne bi uvrijedila:
    "Bože, daj da stignu ?a je godi tebi;
    Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
    Da stvar svarši koju misal moja plodi,
    Da se tebe boju puci ter narodi!
    Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
    Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
    Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
    Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
    Ovo ?a veruju po tebi ja mo?i,
    Koko potribuju, hotij mi pomo?i,
    U dne ter u no?i tebi da hvalu dam,
    Jer u tvoje mo?i sad sveršit to uzdam."

    Domoljubni nazor:

    O?ituje se u tome što je Judita spremna žrtvovati i svoj život da bi narod bio siguran, a o?ituje se i u suosje?anju Judite s narodom.

    Kako puk slavi Juditu nakon što je ubila Oloferna, jer je ona sad osloboditeljica naroda:
    Riše juj: "Slava si Jerosolime sve,
    Sva radost naša si, po?ten’je zemlje se;
    Jere je sarce tve muški se nosilo,
    Tobom je strane ove misto oživilo.
    A sve je to bilo, jer ?isto?u tvoju
    Pogleda Bog milo i da t’ milost svoju;
    Jer sta u pokoju, muža ne poznavši,
    I u svetih broju, parvi ti umarvši.
    Bog tebe zazvavši sparti nas brimena
    I tebe obravši proslavi t’ imena:
    Tim blagoslovljena bit ?eš po sve dni,
    Biti ?eš blažena gbi dobru konca ni."

    Molitva Juditina, Judita suosje?a s narodom i moli za njega:
    Tebe umiljeno, Gospodine, molju,
    Pogledaj smiljeno na našu nevolju;
    Otpusti zlu volju i rabi Juditi
    Pomazi, ka volju tvu želim spuniti.

    Petrarkisti?ke odlike:


    Petrarci je Laura bila božica i on ju je uzdizao u svemirske razmjere, a isto to radi i Maruli? kada u zadnjem libru narod slavi Juditu kao osloboditeljicu naroda. Tako?er se sli?nost vidi i kada Marko Maruli? opisuje svoju Juditu. Prema njegovom opisu bi se pomislilo da je ona Maruli?eva Laura:
    Splete glavu kosom, vitice postavi
    Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
    S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
    Na nogah napravi ?izmice s podvezmi.
    S urehami tezmi, ?a mi je viditi,
    Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
    I još?e hoditi na pir s kraljicami
    I ?tovana biti meju banicami.
    Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
    A trepetljicami zvonjahu uvitci;
    Stahu zlati cvitci po svioni sviti
    Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
    Svitlo ?arljeni ja rubin na parstih,
    Cafir se modriti, biliti na rukavih
    Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
    Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.

    Dojam o djelu:

    Ovo mi je djelo bilo vrlo teško pro?itati, jer je napisano ?akavskim
    narje?jem s mnoštvom arhaizama koji više danas nisu u upotrebi. Ali sve
    u svemu djelo mi se je i svidjelo na neki na?in. Svi?a mi se jer prikazuje
    kako jedan pojedinac može slomiti ?itavu vojsku, kako i pojedinci u moru
    neda?a i jada mogu preživjeti zahvaljuju?i svojoj snalažljivosti. To mi na
    neki na?in i daje volju za životom, jer mi je Maruli?eva Judita pokazala
    kako se nemoram bojati jer sam sam samcat. Judita je uzor svim malim
    narodima, ili bi to barem trebala biti, pogotovo narodu kao što je naš koji
    se prije par godina ponovno našao u ratu s mo?nijim i snažnijim
    neprijateljom. Ali mi ipak nismo poraženi. Maruli? kao da s Juditom prori?e
    hrvatsku budu?nost jer je, stolje?ima nakon što je Judita bila napisana,
    Hrvatska bila napadana i tla?ena od ja?ih susjeda. Uzmimo naprimjer:
    Turke, Ma?are, Austrijance, Srbe…

    Kad bi mi se neki prijatelj pokušao ubiti ja bih mu dao Juditu da ju pro?ita
    (dobro možda mu je ne bih dao baš da pro?ita jer je užasna za ?itanje) i da razmisli, jer iako je nesre?a koja nas sna?e u životu prava slika i prilika
    Holofernova, mi uvijek možemo biti Judita koje ?e tom Holofernu, tom
    jadu i toj nesre?i odrubiti glavu i ponosito je istaknuti na zidove svoga
    grada od života.

Similar Threads

  1. Replies: 3
    Last Post: 10. 03. 2010, 19:27
  2. Alen Albinović i Marko Grubnić - virtualna sex veza? :)
    By bubac in forum Internet i računala
    Replies: 3
    Last Post: 03. 02. 2009, 11:21
  3. [Big Brother 5] Marko, Krk, 26 god - slike
    By Tomislav in forum Televizija - Kino - Video
    Replies: 7
    Last Post: 10. 09. 2008, 23:18

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •