Results 1 to 2 of 2

Thread: Gustave Flaubert - Gospođa Bovary - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Gustave Flaubert - Gospo?a Bovary - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    GUSTAVE FLAUBERT: GOSPO?A BOVARY

  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Gustave Flaubert - Gospo?a Bovary - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    GUSTAVE FLAUBERT: GOSPO?A BOVARY


    O djelu:
    Roman Madame Bovary ogledalo je i slika života jednog senzibilnog i
    osje?ajnog bi?a koje cijeli svoj život i postojanje podre?uje svojoj mašti,
    traženju i uživanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o
    dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da ?e
    živjeti životom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom
    ?itala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary ?inio joj se kao
    ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je željela pobje?i od
    “dosadnog sela , tupoglavih malogra?ana i osrednjosti života” koji su je
    okruživali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom bra?nom životu po?ela se
    gasiti spoznajom da je njezin muž samo prosje?an ?ovjek , ograni?ena
    duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i sažaljenja te ga je s
    vremenom po?ela mrziti. Izgledao joj je “kukavan, slab, ništavan, ukratko
    bijednik u svakom pogledu”. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a
    “budu?nost je bila jedan mra?an hodnik s dobro zaklju?anim vratima”. Svi
    dani bili su joj isti, ali ipak u dnu duše ona je o?ekivala neki doga?aj. Kao
    mornari u nevolji, ona je o?ajnim pogledom prelazila po pustoši svog
    života traže?i u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije
    znala kakav je to bio slu?aj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali ?e
    je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili
    pun blaženstva do prozor?i?a na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila,
    ona se tome nadala tog dana i osluškivala svaki šum, naglo ustajala i
    ?udila se što ga još nema; a zatim, pri zalasku sunca sve žalosnija, željela
    je da bude ve? sutrašnji dan. Uvijek je zamišljala ljubav kao “uzdahe na
    mjese?ini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve
    groznice puti i nježne ljubavne ?ežnje, sve to je bilo neodvojivo od
    balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim
    zastorima i vrlo debelim sagom, od sandu?i?a punih cvije?a, od postelje na
    podiju i od svetlucanja dragog kamenja i širita na livrejama.”

    Charl je doslovce obožavao svoju ženu (“On se nije mogao savladati da
    neprestano ne dira njen ?ešalj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi
    je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci
    od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmiješena, a
    napola zlovoljno kao što radimo s djetetom koje nam se objesi oko
    vrata”). Ipak njegovi “izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju
    je ljubio samo u odre?enim satima. Bila je to još jedna navika me?u
    ostalima kao kakva unaprijed predvi?ena poslastica poslije monotonog
    ru?ka.” Bio je dobar ?ovjek, ?ak dobrodušan i pažljiv muži otac, ali sve to
    nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.


    Jednog dana ona zapo?ne živjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a
    ona sama postala je preljubnica. Pokušavala je biti dobra majka, dobra
    žena, ali taj osje?aj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog
    zavoljela, no on je ubrzo otišao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha
    kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve što je ona oduvijek
    željela, smion, grub, provokativan i energi?an i kao nijedan prije on ju je
    ?inio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje
    dražesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo još jedna
    ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivši pismo cijeli njezin svijet se
    je srušio, sva maštanja, sve zamisli o bijegu i uzbudljivom životu razbile
    su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo
    uspomena.

    Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova žena.
    Postala je poslušna, bila dobra mati, a još bolja supruga. ?itala je pou?ne
    knjiga, išla u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav
    nije bila zaboravljena i oni ubrzo zapo?nu novu ljubavnu vezu. Emma je
    opet mrzila muža, zapustila dijete i trošila novac koji je malo po malo
    nestajao. Zapavši u dugove Emma moli za pomo? i Leona i Rodolpha. Oba
    su je iznevjerila i njoj se “njezin položaj ukaza kao kakva provalija.”

    Citat:
    (“Stajala je kao obamrla, znaju?i za se samo po kucanju svojih arterija,
    koje joj se u?ini kao zaglušna muzika koja izlazi iz nje i širi se po cijelom
    polju. Zemlja pod njenim nogama bila je mekša od vode, a brazde su joj
    se u?inile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve
    uspomene, sve misli koje je imala u glavi izi?oše joj najedanput u isti
    mah pred o?i kao tisu?u iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca,
    Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je
    hvatati ludilo, ona se uplaši i uspije se pribrati, doduše nekako nejasno;
    jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog užasnog stanja, to jest
    pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi, osje?ala je kako je
    duša ostavlja kroz tu uspomenu, kao što ranjenici, u samrtnom hropcu,
    osje?aju kako im život odlazi kroz ranu koja krvari.”)

    Umrla je s Božjim blagoslovom ne mrze?i više nikoga. Charl poslije njezine
    smrti ostaje nesretan i poražen skromno živjeti sa svojom malom k?erkom
    Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i ništa u ?emu bi
    pronašao utjehu. Umro je kako je i živio, neprimjetno i ne?ujno, ostavivši
    djevoj?icu samu...

    Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji
    savršeno slikaju postupke, maštanja, ali i sveukupni život jedne žene,
    malogra?anskog srednjeg obrazovanja, ne baš dobrog ukusa i površnog
    talenta koja je samo htjela pobje?i od dosade koje se je toliko bojala.
    Njezina razmišljanja romanti?na su, njezini susreti s ljubavnicima puni
    strasti, ali zato sredina u kojoj živi okrutna je realnost od koje ona tako
    o?ajno želi pobje?i. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv ?ega se je ona
    borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji
    bijeg.

    S naturalisti?kog gledišta ona je bila bludnica, žena koja je težila uvijek
    ve?im uzbu?enjima i strastima, koja je bila gotovo o?ajna da ih doživi.
    Njezino samoubojstvo možda je romanti?no, ali njezina smrt užasava i
    samog ?itatelja (“Emma se diže kao kakav vješta?ki oživljen leš,
    raspletene kose, uko?ena pogleda, za?u?ena. Stade se smijati užasnim,
    mahnitim, o?ajnim smijehom, misle?i da vidi grozno lice onog bijednika
    koje se dizalo u vje?noj tami kao neko strašilo”).

    Emma Bovary žrtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao
    gubitnicu, kao obi?nu doma?icu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz
    svog tako prosje?nog muža. Njezin svijet kojeg je tako pažljivo složila od
    detalja svoje mašte srušio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova
    maestralan je završetak sasvim u stilu Emme Bovary.

    Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i
    ustrajni da barem pokušaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su
    pobjednici.

    Piš?eva izjava: “Emma Bovary to sam ja!” , ?esto je služila kao polazna
    to?ka u tuma?enju tog djela. Ono je shva?eno kao neka vrsta intimne
    biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bi?a;
    svoje mladena?ke iluzije, neostvarive ?ežnje, sukob izme?u apstraktnih,
    romanti?arskih težnja i prozai?ne svakidašnjice.

    On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je
    jedinstvenu sliku kao što mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u
    odnosu na njih, predmete, koji ih okružuju.

    I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska duša zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje
    svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvarnosti.

    Kratki sadržaj:
    U Emmu Rouault, k?er seoskog imu?nog gospodara, nakon povratka iz
    samostana uršulinki gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lije?nik
    iz obližnjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je došao da izlije?i nogu
    njena oca. Bovary je ?esto posje?uje i jednog dana odlu?i da zaprosi njenu
    ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosa?ivala i koja je
    o braku sanjarila zamišljaju?i da je ?eka sre?a, smirenje, ljubav i
    blaženstvo, o ?emu je toliko ?itala u romanima u samostanu, tako?er
    pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosa?ivati, pitaju?i
    se: “Bože, zašto sam se udala?” Charles, nepokretan, nespretan,
    dobro?udan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Me?utim, ona
    sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se više i više
    otu?uje od muža i nezadržljivo ?ezne za drugim, sretnijim životom, Stade
    zanemarivati i ku?u i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona,
    pisara, s kojim održava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a
    Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim doživljava svoj
    prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlaže da je otme i da
    pobjegnu. On joj obe?a, ali kasnije joj piše pismo u kojem odustaje od
    bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doživljava slom živaca.
    Budu?i da se dosa?ivala, muž je radi razonode odvede u kazalište u Ruen,
    i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u
    hotelu i u me?uvremenu ona upada u nove dugove, tako da u njih uvla?i i
    svoga muža (piše pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji
    duguju što hitnije). Zatim napušta Leona i vra?a se ponovo Rodolphu, od
    kojeg traži da je spasi od duga. Kad on odbija, ona ?ak okrade svog
    ljubavnika, ali ništa ne pomaže jer su je povjeritelji stali plijeniti.
    Napokon, ne našavši izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao
    preljubnica, ta provincijalka, koja je ?eznula za nedostižnim životom,
    traže?i sre?u i zadovoljstvo.

    Analiza likova:

    Emma Bovary
    Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mašte, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica,
    progonjenih gospo?a što se onesviješ?uju u samotnim paviljonima i sli?nih
    romanti?nih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izašavši iz
    samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je
    ?ekala da život po?ne, da se maštanja obistine.

    “Emma je, naprotiv željela da se vjen?a u pono?, uz buktinje;..”

    Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misle?i da ga voli, ali ona je nakon
    udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obi?an i ljubav kojom
    je zasiplje više je guši, nego bilo što ostalo, tu nema ni trunke romantike
    iz romana, sve je obi?no i rije?i koje joj izgovara.

    “Njen je pak život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema
    sjeveru i dosada je kao nijema pau?ina plela potajno svoju mrežu po
    svima kutovima njena srca.”

    Kad je zahvati depresija oni se ?ak sele u Jonvil-l’ Abei. Ondje Emma ra?a,
    ali curica joj uop?e ne mijenja raspoloženje iako je voli. Me?utim mladi
    pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doživljava platonsku vezu,
    budu?i da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika
    Rodolphea. No on ju uop?e na shva?a, ona je njemu još samo jedna u
    nizu, obi?na snovima zanesena provincijalka, malogra?anka. I, naravno da
    je on napušta kad ona predloži da pobjegnu – to je potpuno slama i
    ponizuje. Me?utim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se po?inje
    gubiti, živi u snovima, zadužuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost
    i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti ku?u, a
    Rodolphe joj ne želi posuditi novac, otruje se.
    Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo žali što joj nije bila su?ena.

    Budu?i da je dosta neuravnotežena, ona se zanosi svakakvima mislima;
    jednom se trudi da bude što bolja doma?ica i majka – sve onako kako
    stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu
    ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne
    donosi željenu sre?u jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada, s burom i
    munjama, kao nebeski uragan koji se spušta na život, otresa ga, ?upa
    volu kao liš?e i cijelo srce nosi u ponor...” a ne zna da su prave ljubavi
    tužne i da se vrlo rijetko doga?aju.

    “Charles je bio iznena?en bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, oštri
    pri vrhu, ?istiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj
    ruka nije bila lijepa, nije, možda, bila sudovoljno bijela, dok je u ?lancima
    bila malko suha; bila je i suviše duga?ka bez blagih pregiba na oblinama.
    Ono što je na njoj bilo lijepo bile su o?i; iako su bile sme?e, izgledale su
    crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na ?ovjeka slobodno,
    s nekom prostodušnom smjeloš?u.”

    ”Njen vrat se dizao iz bijela, posuvra?enog okovratnika. Dvije crne pole
    njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko
    su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom,
    koji se lako spuštao po krivini lubanje; i ostavljaju?i jedva vidljive ušne
    rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepoo?nicama, sastavljale
    pozadi u veliku pundžu, što je naš seoski ljekar opazio prvi put u svom
    životu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao muškarac koštani
    lornjon, provu?en izme?u dva dugmeta na bluzi.”

    Charles Bovary
    Veoma dobar ?ovjek, prostodušan, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava
    Emmu i kad na kraju sve saznaje istinu o svojoj ženi za koju je smatrao
    da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usre?io i jer mu
    ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronašla sre?u.

    Emma i Charles bili su kontrasti:
    U kazalištu on je pita gledaju?i jednu scenu:
    “A zašto je – upita Bovary – taj gospodin progoni?
    Ali je on ne progoni – odgovori ona – to je njen ljubavnik.”

    Pejsaž:
    “Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu
    livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale
    kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistaju?i od bjeline, na
    ?istom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljaju?i se, on spusti na
    rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena
    svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave,
    pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svije?njak
    na kojem su se cijelom dužinom blistale kapljice rastaljena dijamanta.
    Tiha no? se šrila oko njih, gusti mrak je zastirao liš?e. Emma je, s upola
    zatvorenim o?ima, duboko udisala svjež vjetar koji je pirio. Nisu ništa
    govorili jer su bili i suviše utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana
    ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu
    tekla, s tavom ?udnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u
    njihove uspomene mnogo ve?e i mnogo sjetnije sjene nego što su sjene
    onih nepokretnih vrba koje su se pružale po travi. ?esto bi kakva no?na
    životinja, jež ili lasica, polaze?i u lov, pomicala liš?e, ili bi se, pak, na
    mahove ?ula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na
    osmanluku.

    “Ah divne li no?!” re?e Rodolphe.
    “Imat ?emo ih još!” odgovori Emma.

Similar Threads

  1. Đuro Sudeta - Mor - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 2
    Last Post: 15. 03. 2012, 18:49
  2. Lektire na zanimljiv način
    By Annabel Lee in forum Književnost
    Replies: 10
    Last Post: 07. 10. 2010, 23:27
  3. Hasanaginica - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 02. 01. 2009, 23:14
  4. Biblija - Lektire
    By bubac in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 27. 12. 2008, 14:46
  5. Replies: 0
    Last Post: 25. 12. 2008, 19:06

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •