Results 1 to 2 of 2

Thread: Ivan Kozarac - Đuka Begović - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Ivan Kozarac - ?uka Begovi? - Lektire


  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Ivan Kozarac - ?uka Begovi? - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    ?UKA BEGOVI?: IVAN KOZARAC


    Bilješke o piscu:
    Ivan Kozarac ro?en je u selja?koj obitelji 8. velja?e 1885. godine u Vinkovcima. Razo?aran dobivanjem loših ocjena i smr?u oca nakon dva razreda gimnazije napušta školu. Bio je kao vježbalo na sudu i ?itao je knjige, romane. Slušao je crte iz socijalnog života Krajine. Nakon dosta pro?itanih knjiga ruskih realista i sam je po?eo pisati pjesme. Na poticaj njegovog brati?a Josipa Kozarca prihvatio se pisanja proze. U Zagrebu dobiva mjesto poslovo?e u nakladnom fondu Društva hrvatskih književnika. Obolio je od tuberkuloze. Boravi u lje?ilištu na Sljemenu i vra?a se u Vinkovce, gdje je umro 16.09.1910. godine, navršivši 25 godina života. Ivan Kozarac je svestrani stvaralac: pjesnik, novelist, romanopisac. U tako kratkom životu i književnom stvaranju napisao je nekoliko novela i psihološki roman ?uka Begovi?, koji mu je osigurao posebno mjesto u hrvatskoj književnosti. Pjesme je pisao po uzoru na narodne lirske pjesme, od kojih su neke uglazbljene. Ve? kao sedamnaestogodišnjak pisao je pjesme i crtice u pravni?kom glasilu «Naša Sloga». Politi?ke ?lanke objavljivao je u listu Frana Supila «Novi List» i u naprednja?kom «Hrvatski ?ak». Za života tiskao je samo jednu knjigu, zbirku novela «Slavonska krv». U novelama prikazuje slavonsko selo (propadanje seoskih zadruga, lijenost, rasipnost, pijan?evanje, bijelu kugu, lažno bogomoljstvo, nemoral, jagmu za državnim službama…. ). Kao novelist odlikuje se izoštrenim darom zapažanja, lirskim opisima, spontanoš?u u izražavanju ljudskih strasti i nagona te smislom za psihološku raš?lambu. Predstavlja se kao pjesnik i kriti?ar slavonskog sela, tj. kao izraziti «novelist sela». Vrhunac njegovog stvaralaštva ozna?ava psihološki roman ?uka Begovi?, roman o pojedincu, koji oslikava društvenu stvarnost potkraj XIX. stolje?a. Odmah po izlasku, a i kasnije roman je privukao pažnju književne kritike. Ivan Goran Kova?i? u tekstu Život od komada u «Novosti» uvrstio je ?uku Begovi?a u dvadesetak najuspjelijih djela naše književnosti i u desetak najizrazitijih ispovijedi naše hrvatske duše, prkosite, puntarske, uspravne do oholosti. Kozarac je izraziti «pu?ki modernist» koji je u hrvatsku književnost unio svjež i bujan slavonski kolorit, osebujnost slavonskog temperamenta, dah slavonskog krajolika i izražajnost slavonskog jezika. Njegovo je djelo nedovršeno, ali živo i reprezentativno, izvorno i osebujno. I Miroslav Krleža ina?e strogi sudac hrvatske književne baštine u poznatom eseju «Hrvatska književna laž» opisao je da nitko nije znao tako dobro pisati kao «pu?ki u?itelj» Leskovar i kaplar Kozarac mla?i.

    Vrsta djela:
    Roman

    Mjesto i vrijeme radnje:
    U Slavoniji potkraj XIX. stolje?a

    Tema:
    Pokušaj bijega od svakodnevnog života, neobuzdanost, provala slobodne
    volje i nagona. Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale
    situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz ružne
    sadašnjosti, te mu?no lomljenje vlastitog života.

    Problematika koja se obra?uje u djelu:
    - Unutarnji monolog – kako živjeti.
    - Opis prilika i života ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema
    društvenim zbivanjima u seoskoj sredini.
    - Opis unutrašnjeg života glavnog lika (monolog) koji je bio bujan i
    raznolik, bez silnih doga?aja sa mladena?kim dobom jakih kriza koje su
    udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet.
    - Neobuzdanost, provala slobodne volje i nagona.
    - Opis nastupa inferiornosti prema životu koja se dade izvrsno složiti u
    izreku «Tko mi šta može, tko ?»
    - Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije, jer on
    opija, omamljuje i savladava sve, trza iz ružne sadašnjosti.
    - Smiješna istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duševnih
    funkcija, te prepuštanje nesputanom životu, alkoholu, rasipništvu i
    erotskim užicima.
    - Sje?anje na posljedica duševne klonulosti, nemo?i živaca nakon jedne
    krize.
    - Napola rezignirani ?ovjek prisje?a se zbivanja, koji su se isprepletali sa
    dojmovima sadašnjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog
    života i beznadni položaj u kojem je sada, gdje ubija svog oca.
    - Surovost i grubost – odnos prema ženi, odnos prema konjima.
    - Raspon emotivnih stanja i reagiranje sela na ?ukino ponašanje.
    - Mu?no lomljenje vlastitog života.
    - Zov zemlje.
    - Lirski opis šume.
    - Opis mahnite vožnje.

    Struktura djela:
    Psihološki roman kao pripovjeda?ko sredstvo, roman o pojedincu, roman koji oslikava društvenu stvarnost u Slavoniji. U njemu je predstavljen lik u prvome licu u kojem je opisano mu?no lomljenje vlastitog života. Psihološki, realisti?ki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i poznate književne forme. Pokušava se uzdi?i iznad konvencija sredine, ali ubrzo se još nemo?nije ruši u nju i propada. ?uka je ujedno simbol muške snage, ?ovjek širokih zamaha i svoje volje, originalno i kompleksno književno lice. U srdžbi ubija ro?enog oca, u veselju pjeva, oja?en mu?i sebe i druge, u duši samotni?ki trpi, u šumi vrišti od radosti. Uglavnom živi svoj život bez obzira na okolinu i neovisno o drugima. Poželio je živjeti po diktatu nesputanog temperamenta, ali od svojih suseljana doživljava nerazumijevanje, pogrde i sažaljivu ravnodušnost.

    Inspiracija iz sli?nog djela:

    U svojim djelima se osje?a utjecaj ruskih realista i njegovo opisivanje filozofije utu?enih ljudi u malogra?anskom životu, sa vje?no istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budu?nosti. U prozi se osjeti utjecaj njegovog brati?a Josipa Kozarca.

    Analiza likova:
    Šima Begovi? je ?ukin otac, krupan, crvenoga lica, ali lijen, odan pi?u i ženama, radio je samo toliko koliko je bilo nužno. Nedjeljama i svecima, pa kroz cijelu zimu hodao po selu i po birtijama, te se opijao i sebe i sina ?uku.

    ?uka Begovi? je mladi slavonski seljak, neobuzdanog temperamenta, koji se pita kako živjeti u toj sredini. Želi živjeti nesputanim životom, prepušta se alkoholu, rasipništvu i erotskim užicima. U unutarnjem monologu prožima se mu?no lomljenje vlastitog života i reagiranje sela na njegovo ponašanje. On je simbol muške snage, ?ovjek širokih zamaha i svoje volje, pa su i zla kao alkoholizam, nerad, rasipništvo i naglašeni erotizam u njemu našla plodno tlo. Neprekidno pokazuje dvojnost, razapetost što ga dovodi do kriznih situacija. On je vitalan, temperamentan, pun volje i životne energije, ali istodobno osamljen, uronjen u vlastitu prošlost, nesposoban za prilagodbu sredini i normalnu komunikaciju s ljudima. ?uka je originalno i kompleksno književno lice, koji u srdžbi ubija ro?enog oca. Živi svoj život bez obzira na okolinu i neovisno o drugima. Poželio je živjeti po diktatu nesputanog temperamenta ali nije uspio, te doživljava nerazumijevanje, pogrde i sažaljivu ravnodušnost. On je kontradiktorna li?nost: u jednoj osobi i «be?ar» i patnik, moralni prijestupnik i pokajnik. Njegovo ponašanje ne vodi razum, nego uzavrela krv, nagoni i strasti. Sve što radi, radi za vlastiti užitak i pri tome ne priznaje nikakve zakone. Po tome se razlikuje od pokorne, samozadovoljne licemjerne sredine.

    Marijica je ?ukina žena je bila sitna, malena i mlada. Bila je tiha i mirna, uvijek je šutjela, a na psovke nije ni odgovarala. Bila je dobra duša, golublja krv.

    Kratka bilješka o djelu:
    Roman o mladom slavonskom seljaku ?uki Begovi?u koji se izdvojio iz svoje sredine. Nižu se epizode u kojima se otkriva njegov neobuzdani temperament. Takva je i poruka romana u kojem se ?uka pita kako živjeti, prepušta se mahnitoj vožnji preko polja i kroz hrastovu šumu. U srdžbi ubija ro?enog oca, želi živjeti nesputanim životom, prepušta se alkoholu, rasipništvu i erotskim užicima.

    Sadržaj:
    Nakon ?etiri godine robijanja, vratio se ?uka Begovi? svojoj ku?i skrive?ki, da ga seljani ne vide. Sve je isto, jednako. Ognjište okrpano i napola srušeno, a postelja s previjenim starim – punim moljaca – kožuhom umjesto uzglavlja. Tek je više pau?ine po zidovima i više rupa po tlu. Sve je obišao, sve je vidio, te ga obuzme nekakav nježan osje?aj. Razmišljaju?i, sjetio se sebe kao dje?aka «jedinkom» kako ga je otac Šima nazivao. Bilo je to bogato seosko gazdinstvo s dvadeset jutara masne dobre zemlje, te konja, krava i ostalih doma?ih životinja, a duga, tek nešto forinti. Njegov otac Šima, krupan, crvenoga lica, ali lijen, odan pi?u i ženama, radio je samo toliko koliko je bilo nužno. Nedjeljama i svecima, pa kroz cijelu zimu hodao po selu i po birtijama, te se opijao i sebe i sina ?uku. Opijao ga, da je svijet okretao glavu: «Eto što je moj jedinak!» A o pokladama s cigarom i ciganskom svirkom nagovarao sina da razbija ?aše i štipa cure i snaše. Kada je došlo vrijeme ?uki za školu, jedva je išao godinu dana. Dvoje prasaca izvadilo ga iz nje: «Što ?e sin Šime Begovi?a u školi? Da žulja kosti ! Ne?e on biti ni?iji sluga, on ?e bito svoj gazda, pa što ?e njemu, «jedinku» škola ?» I tako je to sve išlo dok ?uka nije dorastao kolu i divanu. Lijegao o pono?i, družio se sa slugama i od njih u?io prostaštvu i besramnosti. Za rad je imao vrlo malo volje, no otac ga nije niti tjerao: «Ima Šima novaca za nadni?are, pa ?emu da se ti mu?iš !» majke se jedva i sje?ao. Umrla je kada mu je bilo 5 godina, no u ku?i njegova oca uvijek je bilo žena. S 15 godina ve? je imao curu, kojoj je kupovao kola?e i pratio do avlijskih vrata i cjelivao. Novac je trošio otac, a trošio je i sin. Nije radio otac, a nije radio ni sin.
    Sa 19. godina oženio se ?uka sa curom koju su mu tetke namijenile. Marijica je bila sitna, malena i mlada. Bila je tiha i mirna, uvijek je šutjela, a na psovke nije ni odgovarala. Nakon 2 – 3 mjeseca ve? mu je omrznula. ?uka je htio ženu snažnu, živahnu, punu strasti i žudnje, a njegova je Marijica bila tiha. Mu?io je on svoju Marijicu tako polupijan cijele no?i, da ni spavati nije mogla. Sje?ao se on svoje Marijice i bilo mu je teško: «Dobra je bila ! Golublja krv ! Duša ! Al ja . . . ja ?» Sjetio se birtašice zbog koje je bio u birtiji od jutra do mraka, opijaju?i se i kartaju?i. Oboje su ludovali cijele no?i sa istim strastima i neobuzdanoš?u. Bitraš je šutio i muzio od ?uke na kartama novac. Žena mu se Marijica hvalila bogu što ju pušta na miru, tek otac Šima grizao se i zavidio sinu, jer se i njemu svidjela birtašica.

    Kako je došlo vrijeme za vojsku, ?uka je morao oti?i. Odslužio je tri godine. Nedugo iza ?ukina odlaska, Marijica je rodila k?erku Smilju i nakon godinu dana je umrla. Kada se ?uka vratio iz vojske, otac nije imao više žene u ku?i, pa je malu Smilju predao rodbini – babi Mari na ?uvanje, a sam je svakodnevno boravio kod birtašice griju?i svoje stare kosti u njenom zagrljaju.

    Ve? prvoga dana, otac i sin su se žestoko sukobili. ?uka je saznao, da je otac u švaleranju s birtašicom spiskao oko 800 forinti, a kada je još saznao da mu otac ho?e prodati i komad zemlje, obuzelo ga je nešto okrutno, te mu se zacrnilo pred o?ima, dohvatio je žara? i svom silinom udario oca po glavi: «Eto ti ! – šapnu ?uka i odvu?e se u birtiju. Sve je to prolazilo ?ukinim mozgom, nešto je vidio jasnije, a ne?ega se jedva sje?ao. A ove 4 godine tamnice: «A tražio je, htio je . . . kazao je otac, udri. Grizao me ! I na sudu je tako rekao. I oni me ipak na 4 godine osudili. Nemaju ni srca ni duše. I ja , i ja je nemam!» I sje?anje je tako dalje...

    Sjeti se patnji zbog tamni?ara. I kada idu na posao njih dvadesetak, a okolo žandari s puškama. Svijet gleda, neko sažalno, a netko i prezirno boli i jedno i drugo, a djeca ? Rugaju se: «Robijaši, robijaši !» I za godinu dana sve te vrije?a i poželiš no?, san, misliš: «Lakše je no?u !» A kad padne no?, opet muke i misli. Katkad koja sjedne u mozak pa kopa, kuje, pili, grize i ne da se izbaciti. Sad misli o ženi i djetetu i njegovom životarenju ili o raspukloj lubanji svoga oca, o tamni?aru, o birtašici, pa kao u groznici stvori se ?udna slika njegova života. «Što li ?u ja? Kako da živim? – i tako sam ja sebe pitao i pitao. Odgovoriti nije znao. Zatim sko?i, pohita prema konjima, usko?i u kola i potjera konje preko šljivika, žita, je?ma. Nije mario što gazi po tu?em trudu i plodinama, samo goni konje, baš kao nekad. Lice mu se izobli?ilo, a on ih je tjerao dalje, konji jure sve bješnje da je šuma je?ala i grmjela. Konji umorni sve su manje grabili, a on bijesan trzao uzdama, šibao bi?em, te si?e s kola i po?ne udarati po konjima. Konji vrištali, svijali se, propinjali se, ali naprijed ne htjedoše. A ?uka nije prestajao, samo je udarao. Kona?no konji po?eše klecati, stenjati i lijevi se ispruži po tlu, te zacvili i gotovo zapla?e. ?uka se strese, klone do konja, obgrli rukom njegov vrat, a on ga gleda svojim krupnim okom poprijeko i bolno. «Dobro, moj Dorate!» - i ispri?a se konju: «Lud li sam ti ja! Tjeram konje do crkavanja, a zašto?»
    Nakon nekoliko dana do?e baba Mara i zapita ga što ?e biti s njegovom k?eri Smiljom. Zastidio se ?uka što se svoje k?eri nije ni sjetio. Smilju ostavi kod babe Mare, a sam odlu?i da ?e promijeniti svoj na?in života. Po?eo je obra?ivati svoju zemlju, od jutra do ve?eri samo je radio. Ljude je izbjegavao, a rano je odlazio na njive. Prvi je poorao i zasijao, te drva navezao i sve po ku?i poradio.

    I do?e zima, a ?uka se odjednom umorio. Sjedi i razmišlja: «Je li to život? Zašto li se on pati, mu?i i bježi od ljudi. Smilja mu je sve što ima. I još ga niti jednom nije pogledala kao oca. Ne trpi ga. I to što sti?e žuljevima i znojem netko ?e zgrnuti i to zato što ?e bito Smiljin muž. Po?eo je žaliti samoga sebe. Samo?e se odrekao, posla ostavio i po?eo živjeti onako kako je prije živio. Kod staroga ?i?e Pana po?eo je zalaziti na divane. Pri?ali oni o svemu, a najviše o mladosti, momaštvu i be?arenju. Nadmetali se oni u govoru kome je ljepše bilo u mladosti, a ?uka najmla?u uvijek je bio protiv: «Zar je to štogod ?» i zapo?ne pri?ati starcima o svojoj mladosti i svome ludovanju sa curama i mladim snašama: «vi ste im se ulagivali, mitili i mazili, a ja sam ih tukao šaka?ki i ularom, što sam god dohvatio. One su bile vaše, dok im se svidjelo, a moje su bile jer su me se bojale i jer su morale. Ja joj za svaki poljubac dadem šakom u rebra i još mora kazati da joj je to slatko i još su vas varale, a dica Bog zna ?ija su.»

    Živio je ?uka ne osvr?u?i se na druge i ne gledaju?i kako drugi žive, no nešto ga je tjeralo na takav život. Volio je biti takav: «Gnjila krv !» - kaže ?uka sebi i drugima. «Šimina bisna krv !» - govorili starci.
    I ovakav život u?inio mu se prazan. Dojadili mu divani sa starcima, znao je da on nije ni za zemlju, ni za žulj i znoj. I opet po?e po starom u birtiju na vino, razgovori i kartanje. Ljude oko sebe tjera da ispijaju ?aše do dna i samouvjeren govori: «Pijte, trošite! Novac u džepu – vrag u srcu !» ?uka pije samo zato da novac zapije, svoju pamet da opije i zaludi, da ga ne mu?i i ne mori: «Pa što košta, nek' košta !» A birtaš piše brojke kredom dvostruko i trostruko sve na ra?un ?uke, a on ne mari, rasipan je kao kneževsko dijete.
    I sudbene odluke i obavijesti ?esto su stizale, no on nije mario, ve? trošio – dok ima biti ?e svima!

    Otkad je napustio svaki posao, obilaziti birtije i opijati se, po?eo je obilaziti i oko žena. Ruža, žena ?obana Radeta uhvatila se njegova srca. Lice joj garavo, o?i crne i velike, kosa još crnja, tijelo bijelo i oblo, a usne crvene ko' trešnje. Vrebao ju je svakoga dana. Krv mu je bila pokreta? života. A kako je došao kraj te ljubavi s Ružom nije mu bilo jasno. Opažao je da ona nije ništa posebno, ve? je ista kao i druge žene, pa se žar polako gasila. U njemu je bila šoka?ka krv, koja teži za što ve?im promjenama, leptirskim oblijetanjem. Uskoro su seljani primijetili da se ?uka promijenio. Postao je mu?aljiv i smrknut. Mu?io se mislima o svojoj sudbini. Predbacivao si je svoj na?in života, mlitavilo, opijanja i ljubakanja. Po?eo je zavidjeti svojim suseljanima na mirnom obiteljskom životu, a njemu su dani dosadni, dugi i ne zna drugo, pa ih zapija vinom.
    Imetak se topio, a dugovi rasli i ve? su na prodaji ?ukina imanja. Odlu?io je prodati ostatak imanja i ostaviti novac za miraz Smilji. Došao je dan proštenja i ?uka krene sa seljanima po zagovor kod Gospe Ila?ke jer se on iskreno kaje i nada milosti božjoj.

    Godilo je ?uki biti sa svijetom i krene kao i svi prema Gospinoj crkvi. I odjednom, po?eo je pitati samoga sebe: «Zašto je on tu? Da se pokaje! Što se ja imam kajati? – pitao se – ludo je što sam se uputio s babama, to nije dostojno jednog ?uke Begovi?a. On, hulja prvog reda, be?ar da mu para nema, pa on poklecava, oltar ljubi, ne?e: «Ne, pa da se o životu radi!» Ostavi ?uka Ila?u, svoje suseljane, proštenje i vrati se ku?i. Odmah je odlu?no poradio na prodaji zemlje, kako bi se oslobodio dugova i dražbe. Od velikog imanja ostala mu je samo ku?a, a konje, kola i oru?e tako?er je prodao. Novac je odmah uložio u banku Smilji za udaju.
    U njemu se opet javio stari nemir i nezadovoljstvo. Novac! Taj ga je tištio. On da pokloni 1. 200. - forinti k?eri? Ona ?e se udati, a muž ?e ga potrošiti na rakiju, a ništa pametno s novcem ne?e u?initi. Postao je kivan na sve oko sebe i u svakome je vidio neprijatelja. Ponovo se ?uka vrati starome životu, opijanju i razvratu. Obuzela ga je strast za uništavanjem i rasipanjem. Potrošio je Smiljin miraz, prodao ku?u i više mu ništa nije ostalo od imanja. ?uka Begovi? je sada sluga. Unajmio se kod ?ovjeka kojega je uvijek prezirao, kod seljaka Andre Mijaljeva za ?obana. I danju i no?u je sa ?oporom ovaca. Sam, niti tko ide k njemu, niti on traži koga. Ne žali on ni za ku?om, ni za zemljom, niti za onim životom be?ara.
    Možda ?e se on opet izmijeniti, a kako nema imetka varat ?e, krasti ?e, tko zna.

Similar Threads

  1. Josip Kozarac - Tena - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 07. 01. 2009, 20:44
  2. Josip Kozarac - Slavonska šuma - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 07. 01. 2009, 16:58
  3. Milan Begović - Pustolov pred vratima - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 06. 01. 2009, 17:28
  4. Josip Kozarac - Pripovijesti - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 06. 01. 2009, 16:48
  5. Milan Begović - Bez Trećeg - Lektire
    By bubac in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 27. 12. 2008, 14:43

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •