Results 1 to 2 of 2

Thread: Karel Čapek - Poštarska bajka - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Karel ?apek - Poštarska bajka - Lektire


  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Karel ?apek - Poštarska bajka - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    Karel ?apek: Poštarska bajka

    Bilješke o piscu:
    Karel ?apek roden je 1890. u Malim Svatonjovicama u sjevernoj ?eškoj, a umro 25. prosinca 1938. u Pragu. Školovao se u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu. Bio je doktor filo-zofije, novinar i pisac. Najzna?ajniji je prozaik izmedu dva svjetska rata i najpoznatiji ?eški pisac izvan granica ?eške. Prve književne radove pisao je i objavljivao zajedno s bratom Josefom. Samostalno je pisao pri?e, romane, drame, putopise, eseje, kozerije i feljtone. Svjetsku slavu postigao je dramom R. U. R. (Rossums Universal Robots, 1920) kojom je uveo rije? robot i zapo?eo niz utopisti?kih djela posve?enih problemu opasnosti od naglog razvitka tehni?ke civilizacije: Tvornica Apsolutnoga, Krakatit i Rat daždevnjaka. Tim djelima nametnuo se kao tvorac moderne znanstveno-fantasti?ne književnosti. Uo?i hitlerovske invazije upozoravao je na opasnost koja svijetu prijeti od fašizma, opravdavaju?i obrambeni rat.

    Bajke je po?eo pisati za vrijeme Prvoga svjetskog rata, crpe?i gra?u za njih iz narodnih predaja svoga rodnog kraja. Napisao je jedanaest pri?a kojima se svrstao u osniva?e moderne bajke. Za djecu je još napisao i knjigu Dašenjka ili Život šteneta, a s bratom Josefom dvije knjige: Pripovijetke o psi?u i ma?kici i Dobro se svršilo ili debeli djedica, razbojnici i detektiv.


    Poštarska bajka

    Poštar Kolbaba naišao je na neadresirano pismo u kojem voza? Francek prosi ruku gospodice Marice. Kolbaba je odlu?io pod svaku cijenu prona?i gospodicu Maricu. Njegovo traganje trajalo je godinu i jedan dan.

    I tako je gospodin Kolbaba ve? hodao godinu i jedan dan ali nije mogao uru?iti pismo onoj pravoj gospo?ici Marici. Upoznao je mnogo toga: vidio je sela i gradove, polja i šume, izlazak i zalazak sunca, povratak ševa i dolazak prolje?a, sjetvu i žetvu, vrganje u šumi i šljive koje dozrijevaju, u Žatecu je vidio hmelj, a u Melniku vinograde, u Trebonju šarane, a u Pardubicama medenjake. Budu?i da je traženje potrajalo ve? godinu i jedan dan, sjeo je sav potišten kraj ceste i pomislio: »Sve je uzalud, vjerojatno nikada ne?u prona?i gospo?icu Maricu”.

    Zamalo se rasplakao od tuge. Žalio je gospodicu Maricu jer nije dobila pismo od momka koji ju je volio više nego sama sebe; žalio je i sebe sama zato što se toliko namu?io i nahodao po kiši i vru?ini i pasjem vremenu i nevremenu, a sve je bilo uzalud.

    I dok je tako sjedio i tugovao sam nad sobom, cestom je nadolazio neki automobil. Vozio je polako, oko šest kilometara na sat, pa je gospodin Kolbaba pomislio: »E, to mora da je neka krntija kada se tako vu?e.« Ali kad se auto približio, vidio je da je to, kakvog li ?uda, lijepi osmocilindarski bugatti; za njegovim upravlja?em tužan, u crno odjeven voza?, a otraga tužan, u crno odjeven gospodin.

    Kad je taj tužni gospodin ugledao kraj ceste turobnoga gospodina Kolbabu, naredio je voza?u da se zaustavi i rekao: - Dodite, poštaru, povest ?u vas djeli? puta.
    Gospodin Kolbaba bio je sretan jer su ga boljele noge od dugog hodanja; sjeo je do tužnoga crnog gospodina, i automobil je polako i tužno krenuo.

    Kada su prevalili otprilike tri kilometra, prozborio je gospodin Kolbaba:
    - Nemojte mi zamjeriti, gospodine, vi valjda idete na pogreb, zar ne?
    - Ne idemo - rekao je tužni gospodin šupljim glasom. - Zašto mislite da idemo na pogreb?
    - Pa - rekao je gospodin Kolbaba - gospodine, jer ste vi tako tužni.
    - Ja sam tužan - rekao je gospodin mrtva?kim glasom - zato što moj auto tako polako i tužno vozi.
    - Pa, da, rekao je gospodin Kolbaba. - Zašto ovaj lijepi bugatti tako polako i tužno vozi?
    - Zato što ga vozi tužan voza?, rekao je crni gospodin turobno.
    - Aha - uzdahnuo je gospodin Kolbaba. - Oprostite, gospodine, a zašto je zapravo taj gospodin voza? tužan?
    - Zato što nije dobio odgovor na pismo koje je poslao prije godinu i jedan dan - odgovorio je crni gospodin. - Znate, on je pisao svojoj najdražoj, ona mu nije odgovorila, pa sad misli da ga više ne voli.

    Kad je to gospodin Kolbaba ?uo, upitao je: - Nemojte mi zamjeriti, ne zove li se vaš voza? Francek?
    - Zove se gospodin Franjo Svoboda - odgovorio je tužni gospodin.
    - A ona gospodica ne zove li se Marica? - pitao je dalje gospodin Kolbaba.
    Tada se oglasio tužni voza? i žalosno uzdahnuo: - Gospodica Marija Novakova zove se nevjernica koja je zaboravila moju ljubav.

    - Oho! - uzviknuo je gospodin Kolbaba veselo - Stari moj, zna?i vi ste onaj smušenko, onaj glupko, ona budala, onaj zbunjola, onaj ridikul, onaj ?aknuti, onaj udareni, ona truba, onaj nespretnjakovi?, onaj magarac, onaj tupko, onaj šašavac, onaj zvekan, onaj Bubimir, onaj lupljeni, onaj blesko, onaj osel, onaj bedak, onaj majmun, ona bundeva, ona naiv?ina, onaj mulac, onaj bivol, onaj munjeni, onaj klipan, onaj telac, onaj tikvan, onaj Toro, onaj
    Gau?o, ona tuka, onaj zafrkant koji nam je u poštanski sandu?i? ubacio pismo bez adrese i poštanske marke? A joj, baš mi je drago da imam ?ast upoznati vas! Kako vam je gospo?ica Marica mogla odgovoriti kad uop?e nije dobila vaše pismo?
    - Gdje je, gdje je moje pismo?! - viknuo je voza? Francek. - Pa - rekao je gospodin Kolbaba, - kad mi kažete gdje gospodica Marica stanuje, pismo ?e, da znate, na?i put do nje. Stari moj, ve? godinu i jedan dan nosim ga u torbi i tražim po cijelom svijetu pravu gospo?icu Maricu! Dragi mom?e, sada odmah i smjesta, brzo i bez odga?anja, dajte mi adresu gospodice Marice, a ja ?u oti?i i uru?iti joj pismo.
    - Ne?ete vi sami nikamo, gospodine poštaru - rekao je onaj gospodin - ja ?u vas odvesti. Hajde, Francek, nagazi na papu?icu, idemo gospodici Marici.

    ?im je to rekao, voza? Francek je nagazio na papu?icu, vozilo se trgnulo i jurnulo šezdeset, sedamdeset, sto, sto i deset, sto i dvadeset, sto i pedeset na sat, sve brže i brže, dok je motor zavijao, tutnjao, pjevao i klicao od sre?e. Crni je gospodin morao držati šešir objema rukama da mu ne odleti, a gospodin Kolbaba se objema rukama držao za sjedalo dok je gospodin Francek vikao: - Gospodine šefe, vidite li kako vozi, ha? Sto i osamdeset
    kilometara na sat! A joj, pa mi više ne vozimo, mi lebdimo i kormilarimo u zraku, pogledajte, gospodine šefe, dobili smo krila!

    Mjesto radnje : ?eška

    Vrijeme radnje: neodre?eno (godina i jedan dan)

    Poruka: važnost komunikacije.

Similar Threads

  1. Nada Iveljić - Božićna bajka - Lektire
    By bubac in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 29. 12. 2008, 04:06
  2. Aleksandar Sergejevič Puškin - Bajka o ribaru i ribici - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 26. 12. 2008, 21:47
  3. Replies: 0
    Last Post: 05. 12. 2007, 01:45
  4. Naopaka bajka
    By Tomo in forum Note i akordi
    Replies: 0
    Last Post: 11. 09. 2007, 20:06
  5. Naopaka bajka
    By Tomo in forum Pjesme
    Replies: 0
    Last Post: 10. 09. 2007, 22:07

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •